ČETIRI godine nakon studijskog albuma Šok i nevjerica i živog albuma Live in Skenderija 2018., Zabranjeno pušenje objavljuje novi album koji izlazi danas.
Album Karamba! donosi 16 novih pjesama, a najavljuje ga pjesma Ekrem, za koju je upravo snimljen i spot. Povodom toga popričali smo sa Sejom Sexonom, frontmenom benda i autorom većine pjesama na albumu.
Junak vaše nove pjesme, Ekrem, pobornik je teorija zavjera koji se hrani bizarnim informacijama s interneta i društvenih mreža. Je li uvijek bilo Ekrema, pa su s internetom postali vidljiviji, ili je uvijek bilo isto? Titov dvojnik, Željava… Bilo je toga i u Jugi.
Ekrem je jedna paradigma, jedan duh vremena koji smo živjeli posljednjih nekoliko godina. On je jedna osoba kakvih smo se nažalost nagledali kroz ovo vrijeme. Njima ništa ne znače pune bolnice, ništa im ne znače vapaji zdravstvenih radnika, ništa im ne znači tisuće preminulih starijih ljudi koji su nečiji očevi i djedovi.
No, najstrašnije je bilo saznanje da Ekrem može postati i predsjednik SAD-a, Brazila, Rusije ili Mađarske te svom narodu savjetovati da piju dezinficijens, da se liječe piramidama i infracrvenim zračenjem.
Tako sam se sjetio onog natpisa na ludnici: “Mi smo ovdje zato što nas je malo”. Mislim da vrijeme u kojem živimo nažalost pokazuje da je luđaka puno više nego što smo očekivali te da upravljaju ozbiljnim sistemima i donose važne odluke, a raspolažu čak i nuklearnim oružjem.
Kažete da ste i Ekrema, kao i brojne druge junake i priče, prepisali iz svakodnevice. Što mislite da biste radili i o čemu biste pisali da živite u nekoj uređenoj zemlji?
Pa svakodnevica je, kao što sam već rekao, postala luđa i od umjetnikovog ludila te je nije više lako pratiti. Možda je to razlog zašto više nema Nadrealista jer danas u jednom dnevniku imate nadrealniji show nego što je bilo u njihovim emisijama. Naša regija je, na sreću ili nažalost, neiscrpan izvor tema za rock & roll i općenito umjetnost. Tako da je puno lakše raditi ovdje nego u Finskoj, Švedskoj ili nekoj drugoj uređenoj državi.
Vi ste jedan od rock sinonima Jugoslavije, Jugo 45 je najjugoslavenskija pjesma iz pop-kulture. Što mislite o tome i kako gledate na jugoslavensko nasljeđe?
Jugoslaviju je, kao i svaku jednopartijsku državu, nemoguće promatrati crno-bijelo. S jedne strane imate mir, stabilnost, međunarodni ugled, besplatno školstvo i zdravstvo, puno je novih teritorija pripojeno toj zemlji koje smo oteli od naših susjeda za vrijeme Jugoslavije.
S druge strane postojala je represija nad političkim protivnicima, slobodoumnim ljudima i umjetnicima, ubojstva zarobljenika nakon rata, ubojstva emigranata u 80-ima. Sve je to bila Jugoslavija. Ja sam na svojoj koži osjetio obje strane, a vjerujem i svaka obitelj koja je živjela na tom prostoru.
Ipak, i danas se mnogo ljudi s nostalgijom sjeća tog vremena jer su ljudi bili ravnopravniji i nisu postojale ovakve razlike, nije postojala ovolika pljačka naroda. Danas svi naši vodeći političari su puno bogatiji nego što je Tito ikad bio. Tako i popularnost pjesme Jugo 45 objašnjavam činjenicom da ljudi na kraju najviše pamte ono dobro, a loše zaborave.
Cijeli intervju čitajte na Index.hr