Zaboravljena predizborna parola SDP-a “država za čovjeka” možda najbolje opisije trenutno stanje u kojem se nalazi Bosne I Hercegovine. Samo je pitanje za kojeg čovjeka a iz svega viđenog evidentno je da je ona idealan okvir po mjeri Milorada Dodika.
Zakoni BiH za njega ne važe, institucije ga očigledno ne smiju i vjerovatno i neće hapsiti iako je za njim raspisana i unutrašnja i međunarodna potjernica. Sa druge strane zakoni koje donosi Narodna skupština RS važe samo za njega, ne i za ostale. Praksa je pokazala da SIPA kojoj je Dodik zabranio zakonom djelovanje, može da hapsi koga god hoće u Republici Srpskoj. Samo ne može Dodika.
Njega su jučer sačekale dvije dobre vijesti, Interpol je odbio raspisati međunarodnu potjernicu za njim a pregovori o formiranju državne vlasti bez njegovog SNSD-a su ma pragu propasti jer je Čović gurnuo u proceduru Izborni zakon i očigledno nema namjeru politički se razvesti od Milorada Dodika.
Zbog svega ćemo se vjerovatno morati navići na novu realnost. Scene koje gledate gdje naoružani ljudi čuvaju Dodika da ne bude uhapšen po ovoj potjernici, vjerovatno bi se gledale i da se radi o bilo kojoj drugoj potjernici. I budimo iskreni , iste scene bi gedali i da hipotetički izgubi izbore. On je već najavio donošenje Izbornog zakona RS jer neće izaći na sledeće izbore po pravilima institucija BiH. Provešće svoje izbore na kojima se pobjednik zna i bez glasanja.
Sjetite se kada je 2022. godine Centralna izborna komisija BiH naložila ponovno brojanje glasova zbog sporne Dodikove pobjede. Širom RS osvanuli su bilbordi „samostalnost“ sa jasnom porukom da će sve ono čime prijeti godinama, biti urađeno onog trenutka kada opstanak vlasti dođe u pitanje.
Dodik vjerovanto neće ići na izbore koji nisu po njegovim pravilima
CIK je ponovnim brojanjem utvrdila da je na zapisnicima sa biračkih mjesta ukradeno par hiljada glasova u Dodikovu korist, ali nije otvorila postupak utvrđivanja povrede pravila izbornog procesa. U takvom jednom postupku je 2020. godine u Doboju utvrđeno da su krivotvoreni potpisi i dopisivani glasovi birača koji nisu izašli na izbore a izlaznost je bila tolika da je ispalo kako je svakih 50 sekundi glasao jedan glasač. Tada su izbori poništeni, ali za otvaranje ovog postupka i obimnu istragu 2022. godine na nivou RS nije bilo spremnosti i institucije su priznale Dodikovu pobjedu.
Tek sad se pojedinačnim suđenjima otvaraju neki slučajevi. Tako su presudom Suda BiH osuđeni članovi Biračkog odbora u Zvorniku u selu Klisa jer su 2022. godine dodavanjem potpisa i glasova falsifikovali rezultate u Dodikovu korist. Radi se o bošnjačkom povratničkom selu u koji se vratilo desetak porodica ali u biračkom spisku ima 230 glasača od kojih je na glasanje zvanilno izašlo 197 a Dodik je dobio čak 103 glasa. U istom selu par mjeseci kasnije samo 4 glasača izašla su na vanredne izbore za gradonačelnika Zvornika. Na Sudu je dokazana izborna krađa ali ovaj rezultat je ušao u konačan zbir.
Dodik je više puta prijetio da će RS sama organizvoati sledeće izbore a zbog presude Suda BiH može mu biti onemogućeno da se kanduduje na izborima koje provodi CIK. Teško je vjerovati da će on izaći na bilo kakve izbore u kojima njegova pobjeda nije unapred osigurana.
Paralelno sa ovim i sa nizom drugih zakona koji čuvaju vlast, Dodik je stvorio pretpostavke za potpuni obračun sa kritičarima i umjesto spektakularnih najava raznih analitičara kako mu je sužen prostor i kako je došao do kraja u kojem će biti uhapšen, sada smo u situaciji da će po svemu sudeći Dodik hapsiti.
Prvih 20 godina vlasti Milorada Dodika
Ovi procesi su sličnim tokom iši i u drugim diktaturama. Prvih 20 godina diktature Lukašenka u Bjelorusiji bilo je kud i kamo podnošljivije nego drugiih 15 godina u kojima je opozicija potpuno uništena a svi ključni kritičari zatvoreni ili protjerani iz zemlje. Prvih 20 godina Putinove vlasti je imalo puno veći privid demokratije od otvorenog terora koji gledamo sada.
Lukašenko je imao kakvu takvu opoziciju, par nezavisnih medija, Putinu se dešavalo da izgubi vlast u po nekoj opštini ali kako je vlast gubila legitimitet tako je pojačavala represiju i mehanizme izborne manipulacije. Recimo Putin je na izborima u Moskvi 2019. osvojio duplo manje glasova od opozicije ali je izborne jedinice nacrtao tako da je dobio duplo više mandata. Isto tako prvih 20 godina Erdoganove vlasti u Turskoj nije djelovalo toliko strašno, gubio je izbore u velikim gradovima gdje još postoje ekonomski slobodne pojedinci koje ne možete ucijeniti .
Ali kako je vlast gubila legitimitet pojačavala je represiju čije finale gledamo danas. U sva tri režima imali smo ogromne proteste i sva tri diktatora sada vjerovanto pišu knjige „Kako sam pobijedio obojenu revoluciju“. Jer broj ljudi koji izađe na ulici potpuno irelevantan naspam broja naoružanih ljudi koji su spremni čuvati režim. I broj pristalica režima je nebitan kao i broj protivnika u poređenju sa njihovom neograničenom kontrolom nad izborim procesom i činjenicom da su uništili svaku mogućnost da vlast bude promjenjena.
I prvih 20 godina vlasti Milorada Dodika prošlo je dobro u poređenju s onim što ćemo gledati narednih godina. Bilo je tu nekakvih izbora, dešavalo se da izgubi po neki veći grad gdje još ima ekonomski slobodnih pojedinaca koje država ne može natjerati na poslušnost.
Ima par nezavisnih medija i kritičara koje još uvijek ne kontroliše ali je nizom zakona Dodik je podigao cijenu opozicionog djelovanja. Činjenica da je Republika Srpska sastavni dio BiH, jedina je preostala prepreka koja je Dodika dijelila od potpune i apsolutne vlasti. Kako je država pokazala da nema snagu provoditi svoje zakone više mu ništa ne stoji na putu.