Za SAD je ona bila državni neprijatelj broj 1, za DDR je bila “drugarica Angela Davis” i državni prijatelj. To je dvostruka uloga aktivistice za zaštitu građanskih prava koja je uhapšena prije 50 godina.
Opuštena i prirodna, elegantno obučena sa John-Lenon naočalama (lenonkama) i afričkim stajlingom, pored nje šef države i partije, Erich Honecker, sa usiljenim osmijehom, za glavu niži od počasne gošće iz Amerike. Ove slike su obišle svijet: od aktivistice za zaštitu građanskih prava ljudi crne boje kože u SAD-u preko za FBI ekstremno opasne teroristkinje do svjetske ikone antimperijalističkog otpora. Angela Davis, koja je prije 50 godina uhapšena, 13. oktobra 1970. godine, i optužena za ubistvo, je imala brojne uloge koje joj nisu donijele samo divljenje, nego i kritike.
Angela Davis i njena borba za prava crnaca
Angela Davis je rođena 1944. godine u Alabami. Odrastala je u obitelji vlasnika benzinske crpke i učiteljice. Njezini se roditelji zanimaju za politiku, već rano ona dolazi u kontakt sa ljevičarskim i komunističkim aktivistima. Sa problemom rasnog konflikta je ova Afro-Amerikanka konfrontirana već rano kada su u njenoj četvrti pripadnici Ku-Klux-Klana, poznati kao “Dynamite Hill” izveli nekoliko napada na ljude crne boje kože. Bila su to prva iskustva sa kojima je ona kasnije obrazlagala svoj politički angažman i članstvo u Komunističkoj partiji SAD-a.
Kasnije je dobila mjesto kao docentica na Univerzitetu Los Angeles. Mladu profesoricu je jedan prerušeni student FBI-ja proglasio komunisticom. Kada je postalo poznato njeno stranačko članstvo ugovor joj više nije bio produžen. Još više od toga, ona je stavljena na FBI-listu deset najtraženiji “terorista”, jer se angažirala za oslobađanje uhapšenih crnaca poznatih pod nazivom “Soledad Brothers” koji su navodno ubili jednog stražara bijele boje kože. Brat zatočenih – inače prijatelj Angele Davis – je tokom suđenja kidnapirao pet taoca. U razmjeni vatre je život izgubilo pet ljudi. Kasnije se saznalo da je oružje bilo izdano na ime Angela Davis. FBI je započeo veliku potragu – s uspjehom. Davis je uhapšena 13.10. 1970. godine. Predsjednik SAD-a Richard Nixon je čestitao FBI-ju na “hapšenju opasne teroristkinje Angele Davis.”
Izrazi solidarnosti širom svijeta
Hapšenje Angele Davis je izazvalo val solidarnosti do Europe. Slogan “Sloboda za Angelu” se mogao vidjeti u cijelom DDR-u, učenici su slali razglednice sa ružama u Ameriku. Ona je oslobođena 04. juna 1972. godine optužnice koja ju je teretila za kriminalnu urotu, kidnapovanje i ubistvo. Odmah nakon oslobađajuće presude otputovala je u Europu i putovala po komunističkim zemljama. U Istočnom Berlinu je američku drugaricu primilo 50 000 ljudi, 11. 09. 1972. godine. “Posvećujemo naš život borbi protiv imperijalizma”, citirao je ND dan poslije Angelu Davis, “žrtvu imperijalističkog nasilja”.
“Honeckeru je bilo jasno da je sa svojim umjerenim šarmom i suzdržanom karizmom bio malo pogodan za pojavljivanje na posteru u tinejdžerskim sobama, te je trebao slike s kojima se može emocionalno povezati, a ova žena crne boje kože, koja mu pruža ruku, tu sliku je trebao iz više razloga: Trebao ju je za očuvanje vlasti, za legitimaciju i priznanje države u svijetu. Želio je ideološki odvojiti DDR i BDR i sve to legitimirati na moralnoj razini”, kaže istoričarka umjetnosti Kata Krasnnahorkai, koja se bavi angažmanom Afroamerikanaca u istočnoj Europi na Katedri za slavistiku na Univerzitetu Cirih.
Još više: On je ciljao na podrški mladih. “Sa svojom karizmom je to bilo nešto teže, ali bez podrške mladih on neće imati nasljednike, a da bi se približio mladima on je trebao ovu pop-figuru, tako da je kampanja oko oslobađanja Angele Davis došla kao naručena”, kaže ova istoričarka. Hiljade građana DDR-a su došli potpuno dobrovoljno na manifestaciju kako bi vidjeli “Crnu ružu iz Alabame” ili “drugaricu Angelu Davis” kako su je 25. jula 1981. godine nazivali u “Novoj Njemačkoj”. Tu dolazi i to da su se zemlje Istočnog bloka željele pokazati kao progresivne u pitanjima jednakopravnosti spolova, zbog čega je Angela Davis još više izabrana kao simbolična figura borbe protiv zakletog neprijatelja Amerike.
Kritike Angele Davis
Ne samo da su lideri na istoku pokušali pridobiti za sebe Angelu Davis, činili su to i umjetnici koji su bili ugnjetavani u diktaturama na istoku. Ipak između nje i aktivista na Istoku nije postojalo mnogo dodirnih tačaka. Opozicione umjetnice u bivšem Istočnom bloku su kritizirale nedostatak solidarnosti kod Davis. Angela Davis nije tražila podršku opozicije i to svjesno, kaže Kata Krasnnahorkai: Njen život je bio u opasnosti. Na kocki je bio ne samo njen život, već i borba za građanski pokret crnaca, ona je trebala drugi meta nivo i to je bio komunizam i u tom kontekstu je ona promišljala svoje ciljeve za stanovništvo crne boje kože smatrajući da ih tako može bolje ostvariti nego samo preko konteksta rasizma. Njoj je bilo jasno ko će je podržavati, a to nisu bili opozicionari i umjetnici, nego državni moćnici. Ona je bila spremna na kompromis i svoj imidž je žrtvovala ostvarenju svog cilja.”
Od “Free Angela Davis”do “Black Lives Matter”
50 godina nakon njenog hapšenja ljudi ponovo demonstriraju na ulicama tražeći pravdu. Od smrti Georga Floyda protesti protiv diskriminacije crnog stanovništva su dostigli novi intenzitet. Ipak za razliku od 60-tih i 70-tih sada nema idola, nema lica protesta: “To je jedan decentralizirani i antihijerarhijski pokret koji ne stvara neku Angelu Davis i Malcolm X”, kaže Kata Krasnnahorkai. Ipak predvodnici nisu tihi: Angela Davis sama kaže da je tada prerano odustala, da je sistematski rasizam mnogo pogoršan i da se nada da će mladi sa novim elanom okončati ono što su započeli.
Dw.com