U HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 gostovala je Branka Bakšić Mitić, dogradonačelnica Gline iz redova srpske nacionalne manjine.
Glina je, podsjetimo, među gradovima koji su teško stradali u razornom potresu prošlog utorka. Bakšić Mitić i ranije je sudjelovala u brojnim humanitarnim akcijama pomoći siromašnim stanovnicima tog kraja, a od utorka je danonoćno na terenu.
“Stanje nije tako kaotično, ali i jest. Nama je sad najvažnije da svima osiguramo krov nad glavom. Još ima ljudi koji su po livadama, spavaju po autima. Tu smo imali šesteročlanu obitelj iz Drenovca s četvero djece, jučer je došla donacija kamp-kućice i oni su sinoć imali prvi put krov nad glavom nakon potresa”, rekla je Branka Bakšić Mitić za HRT.
Kontejneri bolji od kamp-kućica
“Kamp-kućice su za primorska mjesta, a kod nas je hladno. Kontejneri su topliji od njih i zato definitivno moramo svima osigurati kontejnere jer obnova neće biti tako brzo”, rekla je.
“Javili su se ljudi sa svih strana, dovoze kućice iz Poreča, iz Njemačke… to je solidarnost svih ljudi, to je najljepše u ovom trenutku”, poručila je.
“Ima iskustava da ljudi popravljaju kuće u kojima nitko ne živi, ali ima i situacija da imate dimnjak oštećen na kući u kojoj nitko ne živi, ali mogao bi se srušiti na kuću kojoj netko živi”, rekla je.
“U ovih pet dana nisam spavala šest sati”
“U ovih pet dana nisam spavala šest sati. Na putu od Gline do Zagreba sam uspjela dogovoriti pet kućica”, rekla je Bakšić Mitić.
“Treba nam donji veš i gumene čime, kod nas je blato katastrofa. Starački domovi me zovu i kažu da nemaju ni deterdžent, ne mogu oprati veš. Ne treba se gomilati tolika hrana. Ljudi koji nemaju kuću ili imaju kamp-kućicu odbijaju hranu jer je nemaju gdje staviti”, rekla je.
“Nadam se da će kod političara proraditi ljudskost”
“Ja se nadam da će kod svih političara proraditi ljudskost, vidjeli su kakvo je stanje na terenu. Ja se nadam da će pustiti svu politiku i da će to biti jako brzo. Taj kraj je potpuno zaboravljen. Ne vjerujem da Europa neće pomoći, ali vjerujem i da će se javiti puno ljudi i da ćemo to riješiti. Mi ovo moramo riješiti u godinu dana, ne mogu čekati 10 godina”, rekla je.
“Mnoge kuće koje su se radile nakon 1995. su se srušile. Ne znam zašto. Moja kuća je rađena 1961., dimnjak se srušio, ali nije katastrofalno oštećena”, rekla je.
“Kontejneri su privremeno rješenje, što prije se mora krenuti u izgradnju kuća”, rekla je dogradonačelnica.
“Ja u svakom selu imam nekog koga sam molila da prođe kroz selo i napravi popis obitelji kojima je potrebna kuća. Cijelo vrijeme molim ljude da mi jave, kontejneri i kamp-kućice stižu s raznih strana da netko ne bi dobio 2 kućice, a netko nijednu”, rekla je.
“Bila sam prisutna kad su ga izvadili, to je bilo prestrašno”
“Ja sam za vrijeme potresa bila u Majskim Poljanama, na ulici. Bio je došao eurozastupnik Fred Matić i donio poklone, zatekli smo se pred kućom žene kojoj je poginuo sin. Meni se pred očima srušila trafostanica, nije se moglo stajati. To je bio šok. Nisu radili ni telefoni. Nisam mogla dobiti kćer, nisam znala što je s njom i s unukom. Stanje šoka, čovjek ne zna što da napravi”, rekla je dogradonačelnica.
“Bila sam prisutna kad su ga izvadili, to je bilo prestrašno. Obitelj je zbrinuta, Fred im je dovezao kamp-kućicu, a naknadno smo im našli i kontejner”, rekla je.
“Nemamo više gdje stavljati pomoć, gomila se hrana”
“Mi više nemamo gdje stavljati pomoć. Gomila se hrana koja se nema gdje staviti, zato sam stopirala dio pomoći”, ustvrdila je.
“Krovove moraju popravljati profesionalci, rekla sam da nema te kuće koja je vrijedna da se ugrozi ijedan život. Vidjeli smo i nekih par selfieja a iza njih ruševine, to je grozno”, rekla je.
“Život prije rata u Glini je bio krasan, nitko nije htio otići iz Gline. Mi smo tjedan dana prije početka rata u Glini, 26. 6., otišli u Njemačku. Išli smo kupiti instrumente jer mi se suprug bavi glazbom i tako nas je rat uhvatio kad smo bili u Njemačkoj”, rekla je.
“Lani se zatvorila zadnja trgovina obućom, prije rata ih je bilo 6”
“Prije rata je bilo puno industrije u Glini. Imali smo 6 trgovina obućom, a lani se zatvorila zadnja trgovina obućom. Mi sad nemamo gumene čizme i šlape gdje kupiti”, rekla je.
“Glina sad nema više od 6 tisuća ljudi, na zadnjem popisu ih je bilo 9000. Nama su ostali samo penzioneri, svi drugi odlaze”, rekla je dogradonačelnica.
“Humanitarnom aktivnošću počela sam se baviti odmah nakon rata, 1995. Imala sam puno prijatelja u Zagrebu i ljudi su uvijek imali neki madrac, peć, što već. Uvijek sam vozila iz Zagreba te stvari u Glinu i okolna sela”, rekla je.
O političkom angažmanu: Drugi dan posla me u vazi dočekao štakor
“Bio je pokojni gradonačelnik, Milan Bakšić, brat od mog muža. Ljudi su me nagovorili, 10 dana prije predaje potpisa su mi rekli da se moram kandidirati. Ljudi su skupili potpise, a ja sam nastavila i dalje pomagati ljudima”, rekla je.
“Drugi ili treći dan u mojoj kancelariji je u vazi bio štakor. Ali ja sam borac, neće me ništa zaustaviti, samo da ne bude bolest”, rekla je odgovarajući na pitanje kako su je dočekali s obzirom na to da dolazi kao dogradonačelnica iz redova srpske nacionalne manjine.
“Ne bih rekla da je neka sjajna suradnja s gradskom vlašću”, dodala je. “Tražila sam službeni auto nakon što je krenula humanitarna inicijativa Ljudi za ljude, rekli su mi da ne mogu koristiti auto za raznošenje humanitarne pomoći. Na kraju sam digla kredit, kupila polovni auto star 15 godina i s njim se služim. Iz Zagreba sam prevezla sigurno 50 bicikala koje sam podijelila po cijeloj regiji”, rekla je.
Majka vozila djecu na brdo da mogu pratiti online nastavu
“Jako puno ljudi kod nas ima poljski WC, ali to nije bilo prije. Oni su prije imali kuće u Glini, a to su stari ljudi koji moraju po snijegu i zimi ići u poljski WC”, rekla je.
“Djeca iz Donjih Klasnića nemaju signala. Kad je bila online nastava, mama ih je stavila u auto i odvela na brdo gdje ima signala da mogu pratiti nastavu”, ispričala je.
O predstavnicima srpske manjine u Zagrebu
“Nije se smjelo dozvoliti da ljudi 25 godina nakon rata nemaju struju. Svi oni su prije rata imali struju, oni su izgradili tu mrežu, sjekli bandere u svojim šumama i sad opet moraju platiti priključke”, rekla je.
“Ja se nadam da će ova tragedija biti prekretnica, da će se riješiti ceste i struja Ima djece, nema puno, ali ako im daš uvjete za život, oni će ostati”, ustvrdila je dogradonačelnica.
“Nisu stradale kuće Srbima, Hrvatima ili Romima, nego ljudima”
“Ljudi bi se tu trebali baviti poljoprivredom. Ali ono što proizvedu, to ne mogu prodati, jer ne može biti konkurentan onaj tko ima dvije krave. Trebalo bi organizirati neke zadruge da se to onda proda zadruzi pa ona to prodaje dalje”, rekla je.
“Majske Poljane su selo gdje žive i Srbi i Hrvati i Romi. Uopće nije bitno tko je što, bitno je da su ljudima uništene kuće. Ne Hrvatima, ne Srbima, ne Romima, nego ljudima”, zaključila je dogradonačelnica.
N1