Jedan od najpoznatijih svjetskih filozofa današnjice, Slavoj Žižek, bio je ekskluzivni sagovornik u emisiji Izvan okvira, koja je večeras ušla u novu sezonu s temama od Afganistana do Balkana.
Govoreći o situaciji u Afganistanu, Slavoj Žižek je rekao da je “rezultat američke okupacije Afganistana činjenica da su Talibani jači nego ikada” te da je banalno misliti kako se situacija ondje zakomplicirala iz razloga jer tamošnji narod nije zreo za demokratiju.
“To je apsolutno banalno. Afganistan je, prije nego što su svjetske sile počele petljati se ondje, bio značajno manje fundamentalan u odnosu na danas. To trebamo da promišljamo – šta je to što ne valja s ‘našom modernizacijom’. Ako gledate američke i neke druge evropske medije, jedinu strast koju imamo je ova politički korektna sumnja. Nema više nekog pozitivnog projekta koji bi zahvatio mase. Modernizam kojeg mi sada imamo ne funkcionira”, kaže Žižek u razgovoru za N1 televiziju uz obrazloženje da je sada – kada su Talibani zauzeli vlast – nastupila ‘velika briga’ možemo li pomoći tamošnjim žrtvama.
“Tako tužno. Jedina identifikacija za koju smo sposobni je identifikacija sa žrtvama. Ne postoji nikakav pozitivan projekat i to je, prema mom mišljenju, veliki problem”, smatra slovenski filozof čija su područja istraživačkog rada psihoanaliza, politička filozofija, njemačka klasična filozofija i religija.
Cijena će biti strašna?
Osvrnuvši se na kapitalizam današnjice, Slavoj Žižek napominje kako on nije isti kao što je bio prije nekoliko godina, te da je – za razliku od ljevice – kapitalizam mnogo bolje shvatio kategoriju promjenjivosti.
“Kapitalizam je, dakle, bolje od ljevice shvatio da se stvari mijenjaju i ponudio je različite nove modele: fanatični nacionalizam, zatvaranje u suverenost, ili tehnokratski nacionalizam i digitalna kontrola. No, dugoročno, mislim da to neće ići. Kapitalizam može da preživi, ali će cijena biti strašna. Kapitalističke zemlje na svim nivoima jačaju državnu intervenciju. Stvari se mijenjaju, ali u kojem stvaru će ići – nema nikakve garancije”, rekao je za N1, uz napomenu da je glavna globalna opasnost, u smislu uređenja, ipak tzv. ‘kineski model’ koji kombinira divlji kapitalizam sa snažnom i centraliziranom državom. Nije li to dvoje, pita se Žižek u intevjuu, baš ono čega se ljevica uvijek pribojavala: divlja konkurancija koja sve uništava i istovremeno autoritarna država.
Kineski model, prema Žižekovom mišljenju, već na određen način postaje globalan, a alternativa mu je – kako kaže – možda čak i opasniji model potpune digitalne kontrole, regulacije i manipulacije koji daje tek privid ljudske slobode.
“Najveća opasnost današnjice je sloboda koja prikriva neslobodu, to je nesloboda koju mi iskušavamo kao slobodu – radiš šta hoćeš, ali si veeć izmanipulisan. Danas se zaboravlja figura Julianna Asangea. Naime, njemu su prigovarali zbog toga što ide na Ameriku jer u Kini je na snazi još strašnija kontrola. Slažem se s tim, ali u Kini i u Putinovoj Rusiji ljudi nemaju niti iluziju da žive u slobodi. Ako hoćemo kritizirati ove države od Rusije, Turske i Kine, trebamo početi sa samokritikom: da li je to što mi imamo ona sloboda koju tražimo, sloboda izbora? Sloboda izbora je uvijek sloboda u nekim okvirima. Ne zaboravimo da su dvije glavne figure neoliberalizma – Margaret Thatcher i Ronald Reagan – uvijek govorili ‘vratimo slobodu individue’, a rezultat je društvo potpune kontrole“, smatra Žižek.
N1