Tuarezi su jedan od najmisterioznijih naroda Afrike. Širom Sahare živi ih oko dva miliona, a prije svega su poznati po svojoj plavoj odeći i lutanju po pustinji.
Njihov način života je vrlo neobičan, naročito kad su u pitanju žene i njihova sloboda.
Možda je njihova glavna razlika od ostatka sveta tradicija matrijarhata. Samo ovde je djevojkama dozvoljeno da imaju nekoliko ljubavnika prije udaje, a muškarci, nakon što postanu punoljetni, moraju da nose veo preko lica.
Tuarezi su deo berberskih naroda i uglavnom su muslimanske veroispovesti, ali se njihovi običaji u velikoj meri kose sa životom i verom ostalih muslimana.
Kod Tuarega je veoma bitno i mora se poštovati pravilo privatnosti. Ženu može da posjeti svako veče drugi partner, ukoliko dolazi u njen šator po mraku i napušta ga pre svitanja. U svojim šatorima žene su gospodarice.
Muškarci se udvaraju ženama tako što im pišu pjesme na komadu drveta i poklanjaju im ih, pa one biraju onog čiji ih stihovi najviše dirnu u srce.
Razvodi su popularni i o njima uglavnom odlučuju žene. U tim slučajevima one najčešće zadržavaju šator, životinje i decu, a muškarac se vraća u roditeljski dom.
Popularni su i predbračni ugovori kojima se vrši podjela imovine u slučaju razvoda. Porodica razvedene žene pravi zabavu u čast njenog razvoda i time ostalim muškarcima daje do znanja da je ona ponovo slobodna.
Vrhunac sasvim posebnog položaja žene jeste činjenica da muškarac, ukoliko nije njen seksualni partner, ne može da jede pred njom.
Žene ovog naroda ne prekrivaju lice, ali zato to čine muškarci, zbog čega ih nazivaju plavim muškarcima Sahare. Taj naziv potiče od njihove velike ljubavi prema indigo boji kojom je obojena njihova odeća.
Muškarci Tuarezi nose plave turbane i pokrivaju lice djelimično radi zaštite od sunca, ali i kao dio tradicije skrivanja emocija. Muškarci Tuarezi počinju da nose veo sa 25 godina. Ovaj plavi veo skriva cijelo lice, osim očiju.
Skoro nikada se ne skida, čak ni pred članovima porodice.
Vjeruje se da su muškarci počeli da nose veo kako bi zaštitili svoje lice od peska Sahare, ali je prije svega on simbol muškog identiteta.
Takođe se smatra da štiti nosioca od zlih duhova. Osim toga, smatra se atraktivnim ukrasom i može se nositi u različitim stilovima. Veo za lice nosi se različito u različitim društvenim situacijama. Najviše se nosi da izrazi poštovanje u prisustvu poglavara, starijih osoba i u tazbini.
(Avaz)