Šta je cilj Dodikovih najava vraćanja nadležnosti i najnovijih prijetnji otcjepljenjem ako mu se uvedu sankcije? Već 15 godina zagovara povratak “izvornom Dejtonu” i nezavisnost Republike Srpske čekajući da se za to steknu uslovi na međunarodnom planu.
Šta se to odjednom promijenilo i da li stvari za Republiku Srpsku danas stoje bolje nego u vrijeme administracije Donalda Trampa?
Predsjednik SDS-a Šarović kaže da Dodiku rejting pada, da zna da gubi izbore pa je krenuo u rulet igru na sve ili ništa. Ukoliko su ove tvrdnje utemeljene, teško je vjerovati da će Dodik skrštenih ruku sačekati izbore koje može da izgubi.
Nezavisnost je cilj koji možda svih ovih godina nije bio realan ali se može pokušati ostvariti onda kada se ne bude imalo šta izgubiti. Ako je gubitak vlasti realna opcija, onda Dodik za razliku od opozicije u ovom kockanju ne rizikuje ništa.
Kakav se scenario priželjkuje najavio je Dodikov savjetnik i bivši predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija .
-Nakon okončanja ovog političkog procesa vraćanja nadležnosti, ova garnitura opozicije u RS je definitivno završila političku karijeru u Republici Srpskoj. Ono što danas govore i rade diskvalifikovaće ih za dalje bavljenje politikom u RS, napisao je Tegeltija.
I sam Dodik je zaprijetio da će u procesu ukidana BH institucija, među prvim metama biti Agencija za lijekove BIH čiji je direktor, kadar opozicionog PDP-a igrao ulogu u razotkrivanju “afere Kiseonik”.
-Gospodin Zolak je državni neprijatelj broj jedan Republike Srpske a od kraja iduće sedmice Agencija za lijekove BIH neće djelovati na prostoru Republike Srpske tako da može da se preseli u Federaciju, rekao je Dodik.
Scenario sa referenduma o Danu Republike Srpske
Zbog toga se postavlja otvoreno pitanje da li je krajnji cilj “miran razlaz u BIH” ,”mirno ukidanje Oružanih snaga BIH” i drugih institucija ili “mirno ukidanje opozicije” ?
Scenario u kojem je nametanjem nacionalnog pitanja opozicija bila skoro uništena već je viđen u Republici Srpskoj 2016. kada je Dodik konačno raspisao i proveo jedan referendum. Izbori 2012. za njega su bili neugodno otrežnjenje, izbore 2014. dobio je sa samo 1% glasova više od svog protukandidata a Vlada RS se teškom mukom formirala nakon afere nazvane “kupovina poslanika”.
Zato je Lokalne izbore 2016. riješio da ne sačeka skrštenih ruku, zaigrao je na sve ili ništa i dobio. Tadašnje lidere opozicije uspio je da nagovori da ga podrže u namjeri da sedam dana pred izbore zakaže referendum o Danu Republike koji je prethodno osporio Ustavni sud BIH.
Referendum je proveden a njegova procjena da stranci neće reagovati bila je dobra. Evropska unija izdala je saopštenje, Amerika mu je par mjeseci kasnije uvela sankcije koje mu u praksi nisu puno naštetile a domaće institucije nisu preduzele ništa da ga zaustave.
Igra se isplatila jer su izbori sedam dana kasnije koji su potpuno pali u drugi plan bili pravi šok za opoziciju koja je doživjela potpuni debakl. Uslijedila je ostavka lidera SDS-a Mladena Bosića, masovna prelijetanja i potpuno rasulo u opoziciji, koju su od potpunog uništenja na izborima 2018. spasili samo protesti grupe Pravda za Davida.
Ta borba je izbacila nova lica u opoziciji koja su na tim izborima napravila dobar rezultat i dvije godine kasnije Dodikovom SNSD-u nanijela bolne poraze na lokalnim izborima. Opozicija je uspjela da se konsoliduje i ozbiljno uzdrma vlast pokretanjem mnogih afera a tačno godinu dana pred Opšte izbore održali su proteste i najavili konačnu pobjedu. Ipak, iz svega što smo proteklih dana vidjeli očigledno je da Dodik te izbore neće čekati skrštenih ruku.
Njegov potez da krene u potpuno zaoštravanje situacije u BIH pod svaku cijenu samo je naivne iznenadio. Opozicija ovaj put nije sa njim ali čini se da nije ni sama sa sobom načisto šta da radi. Strah od rata mogao bi sve druge teme gurnuti u drugi plan ali teško da će opozicija bolje proći ako Dodiku opet “padne u zagrljaj”. Zato mora imati jasan odgovor ako ne želi da joj se ponovi 2016. godina.
Dodikova procjena da stranci ni ovaj put neće uraditi ništa očigledno je dobra i svi u BIH su prepušteni sami sebi. Nakon donošenja zakona koje najavljuje, on svakako ima još nekoliko koraka da se zaustavi ako stvari krenu u za njega nežljenom pravcu. Zakoni moraju proći proceduru u Vijeću naroda gdje se očekuje veto Kluba Bošnjaka, zatim Ustavni sud Republike Srpske a na kraju, mogu da se nikad ne objave u Službenom glasniku kao jedan od referenduma. Od glasanja u NSRS do najavljenog “zauzimanja kasarni Oružanih snaga BIH” može proći dosta vremena koje će biti sasvim dovoljno da se opozicija svede na mjeru sa koje dugo neće moći ozbiljno da ugrozi vlast.