– Vlasnik Turističke agencije “Travel 4 Fun” Saša Marković u svom svjedočenju izjavio je da je Branislavu Zeljkoviću, smijenjenom direktoru Instituta za javno zdravstvo (IZJZ) RS, dao 250.000 maraka, kao i da mu je Zeljković rekao da treba da komuniciraju preko aplikacije Signal, jer je to sigurnija varijanta.
Proističe to iz dokumentacije koja je u posjedu “Nezavisnih novina”, a u kojoj je Republičko javno tužilaštvo detaljno opisalo za šta sumnjiči Zeljkovića, Markovića, Slavka Bojića, direktora firme “Procontrol”, i Dragana Dubravca, direktora firme “Promeding”.
Marković, koji, podsjetimo, pregovara o priznanju krivice, tvrdi da je Zeljkoviću novac davao i u prostorijama Ujedinjene Srpske (US), čiji je Zeljković kadar.
Prema svjedočenju Markovića, tokom susreta sa Zeljkovićem u prostorijama US niko osim njih dvojice nije bio prisutan prilikom primopredaje novca, koja je znala biti i u jutarnjim i u dnevnim, pa čak i večernjim časovima.
Kako je naveo Marković, prilikom nekih posjeta u prostorijama stranke vidio je i lidera US Nenada Stevandića, ali s njim nikada nije imao nikakav kontakt. Stevandić, s druge strane, kaže da nema ništa s Markovićem i ne vjeruje u ono što je on izgovorio.
“Svako ima pravo da se vadi kako hoće. Obično onaj ko je kriv hoće da svali krivicu na onog ko nije. Gospodin Zeljković će svoju nevinost sigurno dokazati na sudu. Ne postoji nikakva varijanta da će neko svoju krivicu svaliti na njegova leđa da bi izvukao sebe”, rekao je Stevandić za “Nezavisne novine”.
Marković tvrdi da je imao problema – nije mogao da podigne novac i da ga preda Zeljkoviću, a tadašnji direktor Instituta je govorio da i njega pritišću.
Prema našim saznanjima, Marković je izjavio da je jednom prilikom otišao kod Zeljkovića te saopštio da, zbog problema sa prevozom, ne može nabaviti zaštitnu opremu iz Kine, već iz BiH. Marković je pritom izjavio da je Zeljkoviću odnio i uzorak odijela. Telefonom ga je, tvrdi, zvao Zeljković da dođe u kancelariju u IZJZ.
“Kada sam otišao, Zeljković je na papiru napisao 9 KM x odijelo”, tvrdi Marković.
Kada ga je Marković, kako dalje tvrdi, pitao šta to znači, Zeljković mu je izjavio da očekuje taj iznos po svakom isporučenom odijelu.
Marković je izjavio da je prilikom svake isporuke Zeljkoviću davao novac, najmanje 20 puta, u različitim iznosima, od 5.000 do 25.000 KM – ukupno oko 250.000 KM.
Kada je u pitanju nabavka zaštitnih odijela, kako smatraju iz Tužilaštva, dokazi potvrđuju da je Zeljković propustio da izvrši nadzor nad prijemom i utvrdi da su umjesto medicinskih zaštitnih, kako je ugovoreno, isporučena nemedicinska, bez deklaracije, sertifikata, te nisu porijeklom iz Kine. Dodaju da je utvrđeno da je Institut četvrti kupac u lancu isporuke.
“Dokazi potvrđuju da su zaštitna odijela kombinezoni od prvobitne cijene koja je iznosila od 11,20 do 11,50 KM bez PDV-a po komadu isporučena Institutu za po 50 KM bez PDV-a”, ističu iz Tužilaštva.
Institut je odijela, dodaje se, isporučivao raznim ustanovama, a bila su upakovana u crnim ili plavim PVC vrećama, tj. kesama za smeće.
Inače, u dokumentaciji iz istrage navodi se da je Zeljković u svojoj odbrani, u pogledu nabavke zaštitnih odijela od “Travel 4 Funa”, izjavio da ga je nazvao direktor UKC RS Vlado Đajić i rekao mu da njegov prijatelj Saša Marković ima odijela koja su oni gledali, te pitao da li Marković može da dođe da ponudi ta odijela, na šta mu je dat potvrdan odgovor.
Đajić, s druge strane, negira da je u tome posredovao.
“Nisam nikakva odijela nudio”, rekao je kratko.
Republičko javno tužilaštvo je, saznaju “Nezavisne novine”, prije tačno sedam dana donijelo naredbu o proširenju istrage protiv Zeljkovića.
Iz Tužilaštva navode da se radi o vrlo složenom i kompleksnom predmetu visoke korupcije te da je istragom obuhvaćeno šest osumnjičenih, a to su Zeljković, Bojić, Marković, Dubravac, te Vladimir Vuletić, vlasnik firme “A.R.M.S. sistemi”, i Mladen Gajić, direktor dobojske bolnice.
Iz dokaza, ocjenjuje Tužilaštvo, proističe da su Zeljković i Bojić osumnjičeni da su se o zakon ogriješili pri nabavci medicinskih respiratornih maski.
Dokazima je, ističe Tužilaštvo, potkrijepljeno da je “Procontrol” samoinicijativno poslao ponudu Institutu za nabavku 50.000 maski, jedinične cijene 6,90 KM bez PDV-a (8,07 KM s PDV-om), odnosno ukupne cijene 345.000 KM bez PDV-a (403.650 s PDV-om). Potom, dodaje se, Institut količinu i vrijednost nabavke utvrđuje na osnovu ponude “Procontrola”.
Dana 27. marta 2020. godine, dodaje se, grupa ponuđača “Procontrol” i “Promeding” dostavljaju Institutu ponudu koja se odnosi na maske. Nabavka je realizovana, sumnja se da je “Procontrol” ostvario zaradu od najmanje 241.500 KM, tj. maržu od 233,33 odsto, a na štetu budžeta RS.
Dragan Dubravac je izjavio da ga je Bojić kontaktirao nekoliko dana prije zaključivanja ugovora o konzorcijumu, saopštio mu da može nabaviti maske i zaštitna odijela iz Kine te da ima kupca – Institut, kao i da mu je ponudio da “Promeding”, na čijem je čelu Dubravac, sa “Procontrolom” sklopi konzorcijum.
Dubravac je izjavio da mu je nakon uvoza Bojić rekao da faktura za uvezenu količinu maski prema “Procontrolu” bude na oko 140.000 maraka, te da njemu od tog novca treba da da 85.000 KM, a da taj novac Bojić mora nekom predati. Dubravac tvrdi da je Bojiću dao 85.000 KM.
Za Zeljkovića i Bojića zatraženo je produženje pritvora i ročište je održano u Okružnom sudu u Banjaluci, ali epilog, do zaključenja ovog broja “Nezavisnih novina”, nije bio poznat.