Shaghayegh Bapiri, iranska rukometašica koja je ove sedmice pobjegla u Španiju, u intervju za Voice of America (VOA) rekla je da ne vidi budućnost za rukometašice u ovoj državi ukoliko se uslovi života ne promijene.
Bapiri (30) je dugogodišnji član iranske ženske rukometne reprezentacije i u kluba Sepahan koji finansira iranska vlada od 2015.godine, a bila je jedna od najiskusnijih igračica ovog tima na 25. Svjetskom prvenstvu za rukometašice koje se trenutno održava u Španiji.
Ona je u srijedu napustila hotel Sercotel Sorolla Palace u kojem su rukometašice ove reprezetnacije bile smještene i planira zatražiti azil u Španiji, a ona je jedina ostala u drugoj državi i nije se odlučila vratiti u rodni Iran.
- Iranac postigao jedan od najboljih golova u istoriji futsala (VIDEO)
- (VIDEO) Marica Gajić u sjajnom nastupu pogodila trojku sa pola terena
U svom prvom intervjuu nakon što je pobjegla, ona je za pomenuti medij rekla da su “zakoni koji vladaju” u ženskom sportu u ovoj državi doveli do njene odluke. Ipak, njena odluka ujedno i znači da će porodica platiti oko 35.000 dolara, što su dali kao zalog kada je krenula iz Irana. U ovoj državi je takvo pravilo da se koristi imovina sportaša kao zalog da bi se vratili kući.
Iranian handball star Shaghayegh Bapiri reveals that she has asked for asylum, is safe and hope the women/girls of Iran won’t be treated like second hand citizens.pic.twitter.com/Uu5hSs1rP3
— mina bai (@bai_mina) December 16, 2021
“Da nema toga, nijedna naša rukometašica se ne bi vratila u državu”, kaže ova rukometašica i dodaje:
“Odbila sam se vratiti u Iran jer se tamo događaju stvari koje su toliko loše da se to jednostavno ne može prihvatiti. Želim otići negdje drugo… Evo vam primjer, dopustite mi da vam kažem nešto o našoj prvoj utakmici protiv Rumunije. Protivnik mi je nesvjesno skinuo hidžab s glave, a ne možete ni zamisliti kako se direktor reprezentacije nakon toga ponašao prema meni. Sve u svemu, to ne mogu prihvatiti i zato ostajem u Španiji.”
Također je i otkrila kako je u Iranu ogromna razlika između mušakara i žena i to je objasnila na jednom pomalo nevjerovatnom primjeru.
“Mi žene mnogo patimo u Iranu i u našem društvu postoje ogromne razlike između muškaraca i žena. Navest ću vam jedan primjer koji uopšte nema veze sa sportom. Moju komšinicu je redovno tukao muž, a kada je ona konačno skupila hrabrosti i podnijela tužbu protiv njega, sudija na sudu joj je rekao: ‘Gospođo, u Iranu vas muž ima pravo tući jednom godišnje’. Nakon tog odgovora, ona je odustala i od razvoda, i od advokata i svega. Bila je šokirana…”, navodi ova rukometašica.
Za kraj je dodala kako se trenutno ne kaje što je ostala u Španiji i da je sigurna da može bez problema nastaviti svoj život te igrati rukomet bez pritiska.