Foto:facebook
Kažu da bi prekid uvoza ruskog gasa bio samoubistvo Evrope. Da li trebamo ući u istoriju kao društvo koje je izumrlo jer mu se nije isplatilo da preživi, zapisao je slovenački filozof Slavoj Žižek na početku rata u Ukrajini.
Dodao je da je svjestan posljedica bojkota ruskog gasa. To bi značilo ono što je nazvao „ratnim komunizmom“. Logika kapitalizma i isplative računice zapadna društva je i dovela u nepovoljnu poziciju.
Čitave naše privrede bi morale da se reorganizuju, kao u slučaju totalnog rata ili slične katastrofe velikih razmera. A to nije tako udaljeno kao što se čini. Zbog rata se jestivo ulje već nezvanično racioniše po britanskim prodavnicama. Ako se Evropa odrekne ruskog gasa njen opstanak će zahtevati slične intervencije. Rusija računa na to da Evropa nema hrabrosti da učini bilo šta „herojsko“, napisao je.
Rusi su od početka znali u šta ulaze a njihov ministar odbrane Sergej Šojgu upozorio je svog biritanskog kolegu da “niko ne može patiti kao Rusi”.
Šest mjeseci nakon početka rata i evropski političari počeli su da shvataju. Predsjednik Francuske Emanuel Macron upozorio je danas Francuze na “veliku promjenu” koja će donijeti “kraj obilja” i “bezbrižnosti”.
I Francuska i Rusija očekuju pad privrede i BDP-a ove godine. Da li će više oskudice imati građani Francuske gdje je BDP po glavi stanovnika 46 000 dolara ili građani Rusije gdje je BDP po stanovniku 11 000 dolara?
Jasno je da se ova dva društva ne vode istom logikom i u ovom momentu su potpuno iluzorne rasprave o tome kome će sankcije više naštetiti. Kratkoročno neće promijeniti ništa.
Pozicija Putina je utoliko bolja što ne mora razmišljati o izborima i podilaziti biračima dok zapadna demokratija koja je godinama bila snaga ovog društva polako postaje njegova slabost.
Sve je više na zapadu političara poput Viktora Orbana koji predlažu da se Ukrajina “pusti niz vodu” kako bi gorivo bilo jeftinije a snabdijevanje plina uredno.
Da li će Zapad riješiti problem ako Ukrajinu “pusti niz vodu”
Ruski pisca Mihaila Šiškina koji je poznat kao kritičar Kremlja smatra da ovo ne bi zadovoljilo tamošnje apetite, jer nije problem u Putinu nego u autoritarnom sistemu koji se hrani imperijalnim mitovima.
On piše da je krajnje je vrijeme da zapadni svijet da se ne bori protiv ludog diktatora, već protiv autonomnog i samoregenerirajućeg agresivnog sustava moći. On upozorava da bi puštanje “Ukrajine niz vodu” samo privremeno umirilo Putina kao što je to bilo sa Krimom 2014. godine.
Putin je legitimirao svoje predsjedništvo ponovnim zadobivanjem Krima, ali njegov legitimitet nestaje s njegovom nesposobnošću da pobijedi Ukrajinu. Sljedeći car će se, pak, morati dokazati pobjedama u ratu protiv svijeta. I ako je za ovog Putina prijetnja raspoređivanjem taktičkog nuklearnog oružja samo jedan aspekt hibridnog ratovanja, za idućeg Putina njegovo raspoređivanje može postati nužan alat u njegovim nastojanjima da osigura vlast.
Ni idući Putin neće biti ništa više od glumca koji ne može promijeniti svoju ulogu. Njegova će uloga biti unaprijed napisana od strane cjelokupne ruske strukture moći, koja ne brine o tome koliko će ljudi umrijeti u Ukrajini ili Rusiji ili bilo gdje drugdje – ne brinu je resursi koje troši, broj oružja koje raspoređuje ili razina vojnih žrtava. A što ako će ruska kvaliteta života propadati? Neka bude tako – režim nikada nije previše mario za sreću vlastitog naroda, napisao je io dodao da su i prije Drugog svjetskog rata ljudi na zapadu su htjeli mir, lijepe praznike i situaciju bez poskupljenja.
Glasači su se nadali da će njihove demokratske vlade u Francuskoj i Velikoj Britaniji slijediti politiku mira s Hitlerom, a ne politiku rata. Ono što je uslijedilo je povijest, obuhvaćena nemilosrdno iskrenom i tragičnom porukom Winstona Churchilla biračima: “Nemam što ponuditi osim krvi, muke, suza i znoja”.
Prije ili kasnije morat će se dati slična obećanja – umjesto lijepih praznika, europski glasači moraju se očeličiti za veliku žrtvu, borbu i nedaće jer to je cijena koju moramo platiti za mir, zaključio je Šiškin.