Na današnji dan 15.aprila 1971. godine izvršen je atentat na Vladimira Rolovića, jugoslovenskog ambasadora u Švedskoj.
Od posljedica ranjavanja preminuo je osam dana kasnije a atentat na njega izvršili su Miro Barišić i Anđelko Brajković.
Vladimir Rolović bio je partizanski borac Lovćenskog bataljona, nosilac je partizanske spomenice iz 1941. godine a učestvovao je i u pripremi Trinaestojulskog ustanka u Crnoj Gori.
Kada je formirana Prva proleterska udarna brigada, postavljen je na dužnost političkog komesara Prve čete Prvog (crnogorskog) bataljona.
Bio je učesnik mnogih borbi na Okruglici, Žepi, Igmanu, Ulogu, u Župi, kraj Kalinovika, na Sinjajevini.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1945. godine, upućen je na rad u Odjeljenje za zaštitu naroda Jugoslavije (OZNA), gdje je obnašao dužnosti načelnika Odjeljenja i dao veliki doprinos u uništenju zaostalih križarskih i četničkih grupa.
Bio je član Vlade Narodne Republike Crne Gore, pomoćnik saveznog ministra za vanjske poslove, član Gradskog komiteta Saveza komunista Beograda, ambasador SFRJ u Norveškoj, Japanu i Švedskoj. Imao je čin general-majora.
Položaj šefa OZNE dodatno je motivisao atentatore koji su na njegovom stolu ostavili sliku Ilije Stanića, agenta koji je ubio ustaškoga generala Vjekoslava Maksa Luburića 1969. godine u Španiji.
Atentat
Hrvatski emigranti i simpatizeri ustaškog pokreta Miro Barešić i Anđelko Brajković ušli su u jugoslavensko veleposlanstvo i na recepciji zatražili informacije o vizama kako ne bi skrenuli pozornost na sebe. Cilj akcije bio je zarobljavanje Rolovića.
Nakon što ga je Barešić pozvao na predaju, Rolović je došlo je do okršaja u kojem je Rolović teško ranjen (umro je osam dana kasnije).
Barešić je nakon atentata skinuo sa zida uokvirenu sliku Josipa Broza Tita i bacio ju van. Predali su se policiji i bez pružanja otpora su uhićeni.
Na izlasku iz jugoslavenskoga veleposlanstva, nekoliko televizijskih postaja snimalo je cijeli incident. Tada je Barešić poljubio Brajkovića u obraz i počeli su vikati “Oj, Hrvati, još nas dosta ima, prekinite veze sa Srbima”, “Živila Nezavisna Hrvatska” i “Živio Ante Pavelić” dok ih nisu doveli do policijskih automobila.
Ubistvo ambasadora zabilježile su nadzorne kamere .
Atentatori su osuđeni 10.9. 1971. godine, od zemaljskog suda u Stockholmu na doživotan zatvor. Osuđeni su i njihovi pomagači Ante Stojanov (4 godine), Marinko Lemo (2 godine) i Stanislav Milićević (2 godine). Služili su zatvorsku kaznu u strogo čuvanome zatvoru.
Bjekstvo atentatora
Prije dolaska predsjednika Jugoslavije Tita u državnu posjetu Švedskoj 1976. godine UDBA likvidira Stipu Mikulića koji se smatra odgovornim za ubojstvo Rolovića. Stipe Mikulić bio je povjerenik Otpora i čovjek od povjerenja Maksa Luburića.
Nakon godinu dana, 15. 9. 1972. godine, grupa hrvatskih emigranata na čelu sa Stipom Mikulićem (Tomislav Rebrina, Nikola Lisac, Rudolf Prskalo) otela je avion koji je letio u pravcu Göteborg – Stockholm.
Tražili su oslobađanje atentatora iz zatvora u Švedskoj i njihovo slanje u Španiju gdje je na vlasti još bio Francisko Franko..
Švedske vlasti su na to pristale i Miro Barišić bio je na slobodi. Dogovorom španskih i paragvajskih vlasti, emigrirao je u Paragvaj, jer mu je u Španiji prijetila UDBA.
U Paragavaju je promijenio identitet i zvao se Toni Šarić.
Barešić se nakon proglašenja nezavisnosti Hrvatske i početka rata vratio u Hrvatsku pod imenom Božidar Smotalić i stavio na raspolaganje hrvatskim vlastima.
Organizirao je vojnu formaciju sa kojom je namjeravao izvoditi operacije protiv snaga JNA.
31. 7.1991. je ubijen u selu Miranje Donje kraj Benkovca. Njegovo tijelo je bilo pronađeno od strane civila, a potom preuzeto od strane JNA koja ga je predala hrvatskoj policiji dva dana kasnije.
Vladimir Rolović proglašen je za narodnog heroja u Jugoslaviji.
Predsjednik SFRJ Josip Broz Tito odlikovao je Vladimira Rolovića Ordenom narodnog heroja dva dana nakon ranjavanja.