Aleksandar Matković je 1. novembra kasnio na voz. Putovao je iz Novog Sada, na severu Srbije, do glavnog grada Beograda, gde radi kao ekonomski istoričar.Kada je stigao u stanicu, bio je svedok prizora užasa koji je potresao zemlju.
Nekoliko minuta pre nego što je stigao, nadstrešnica stanice – gde je rekonstrukcija završena mesecima ranije – srušila se, smrskavši putnike koji su čekali na peronu. Petnaest ljudi je ubijeno.
„Stajao sam tamo oko dva ili tri sata, samo tupo zureći u prostor gde je bila nadstrešnica. Sve je bilo tako nerealno”, rekao je Matković za CNN.
Šok se ubrzo pretvorio u bes. Srušena nadstrešnica postala je moćan simbol onoga što mnogi Srbi vide kao korupciju u srcu države, koju su oblikovali predsednik Aleksandar Vučić i njegova vlada tokom 12 godina na vlasti.
Ono što je počelo kao bdenje za mrtve postali su gotovo svakodnevni protesti, koji privlače sve veće segmente srpskog društva i dosežu sve krajeve balkanske nacije.
„Mi smo na neistraženoj teritoriji“, rekao je Matković. Demonstracije predvođene studentima, koje zahtevaju potpuno objavljivanje dokumenata o radovima na rekonstrukciji, postale su toliko velike i toliko trajne da su se neki pitali da li bi mogli da sruše Vučićevu vladavinu.„Ljudima se vrte svakakva pitanja“, rekla je Matkovićeva.
Vučić dominira Srbijom od dolaska na vlast kao premijer 2014, a zatim i kao predsednik tri godine kasnije.On je bivši ministar informisanja za brutalni jugoslovenski režim Slobodana Miloševića, a srpska demokratija je degradirala pod Vučićevom Srpskom naprednom strankom (SNS).
Fridom haus, koji meri snagu demokratija, saopštio je da Srbija od 2019. godine nije više „slobodna“ država, navodeći kao razlog napade na medije i koncentraciju moći u rukama predsednika. Njegov režim je teško kategorisati, kažu analitičari.
Nije tako represivna kao Belorusija Aleksandra Lukašenka, ali ni permisivna kao Mađarska Viktora Orbana.Ivana Štradner, saradnica u Fondaciji za odbranu demokratije, rekla je da je Vučić „od Srbije napravio onakvu kakva je bila Rusija ranih 1990-ih, naginjavši se zločinačkoj, korumpiranoj državi bez vladavine prava“.
Ipak, njegovi klevetnici ga hvale kao veštog operatera.U sve više multipolarnom svetu, zemlje kao što je Srbija – regionalna sila koju je Zapad pokušao da odvoji od svog istorijskog saveznika Rusije – uživaju u mnoštvu opcija.
Za Moskvu, Srbija može da zaustavi klizanje prema zapadu drugih balkanskih naroda.Za Evropu bi veliki predloženi rudnik litijuma mogao da ga učini važnim za zelenu tranziciju. Kini Srbija nudi šansu da proširi svoj uticaj kroz inicijativu Pojas puta.Čak i neki u Sjedinjenim Državama imaju interese u zemlji.
Džared Kušner, zet predsednika Donalda Trampa, navodno radi na dogovoru o izgradnji hotela sa Trampovim brendom u Beogradu, sa kapitalom iz raznih zalivskih država.
Za Srbiju, ovaj transakcijski pristup možda ne predstavlja koherentnu ideologiju – prodala je oružje Ukrajini, ali odbija da se pridruži sankcijama protiv Rusije – ali je bio profitabilan. Srbija je stalno opterećena ruskim gasom, kineskom infrastrukturom, evropskim investicijama, pa čak i sjajnim američkim građevinskim projektima.
Prekretnica
Međutim, ova „strateška dvosmislenost“, kako je Stradner naziva, došla je po cenu domaćeg nezadovoljstva. Gnev na vladu je nastajao godinama.
U maju 2023, kada su Srbiju potresla dva masovna pucnjava, ljudi su protestovali zbog „kulture nasilja“ u zemlji. Bilo je još demonstracija nakon spornih izbora kasnije te godine, a opozicija je pozvala na ponovni izbor. Oni su takođe trajali nedeljama, ali su na kraju nestali.Sada je drugačije, kažu demonstranti i analitičari.
Latentno nezadovoljstvo vlašću našlo je svoj izraz u tragediji novosadske stanice. Stanica je na brzinu ponovo otvorena 2022. godine – uz prisustvo Vučića i Orbana – uoči izbora održanih te godine, pre nego što je zatvorena zbog dodatnih radova od strane kineske kompanije i njenih podizvođača.
Ponovo je otvoren u julu 2024., samo četiri meseca pre nego što se njegova novoizgrađena nadstrešnica srušila. Dok prethodni skandali nisu uspeli da drže Vučića, ovaj jeste.
Percepcija navodne korupcije je „jedna stvar koja ujedinjuje sve ljude“, rekla je Stradner.Srpski tužioci su do sada podigli optužnice protiv 13 osoba za njihovu ulogu u katastrofi, uključujući bivšeg ministra građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, ali demonstranti su zahtevali da se učini više kako bi ljudi bili politički i krivično odgovorni.
„Faktor straha je nestao“
Analitičari kažu da je Vučić vešt da osujeti proteste praveći ciljane ustupke, odbacujući saveznike, hvatajući opoziciju nespremnu ili ismevajući pokret.
On redovno označava demonstrante kao „strane agente“ koji pokušavaju da izvedu „obojenj revoluciju“.
Ali ove demonstracije predstavljaju novi izazov. Pošto su započeli kao akti žalosti, uglavnom su bili oslobođeni „političkih“ znakova kao što su zastave Evropske unije, koje je Vučić ranije koristio da diskredituje demonstracije.
Protesti su takođe privukli široke delove srpskog društva.U scenama koje podsećaju na kraj Miloševićevog režima, pridružili su se i farmeri, koji su svojim traktorima vozili u Beograd.
Čak su se i sudije uključile – šok, s obzirom na Vučićevu kontrolu nad većim delom pravosuđa, rekao je Edvard P. Džozef, predavač na Univerzitetu Džon Hopkins koji je desetak godina služio na Balkanu, uključujući i NATO.
„Obično se nikada ne bi usudili da dignu glavu na takav javni način, ali sada se pokazuju kao tiha podrška protestima“, rekao je Džozef za CNN.
Nije jasno kako Vučić može da povrati tu moć, kaže Džozef. Budući da Vučić mora da „igra ovu šaradu” odgovornosti, nasilni obračun bi bio „pisanje sopstvenog epitafa”.