Gotovo nitko u Ukrajini ne može shvatiti izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa, prema kojima je dugotrajnost rata posljedica uporne ukrajinske borbe, dok je predsjednika Volodimira Zelenskog nazvao „nedemokratskim“.
Istina je da novi izbori u Ukrajini nisu održani u predviđenom roku, ali razlog za to jasan je svima osim Trumpu – država već tri godine vodi rat za svoju slobodu i neovisnost.
Trumpove izjave izazvale su nevjericu i u državama središnje i istočne Europe, jer pitanje nije samo podrška Ukrajini, već i temeljni princip međunarodnog poretka: mogu li se granice mijenjati vojnom silom? Ako da, dokle će Putin slati svoje tenkove?
Sastanak ministara vanjskih poslova SAD-a i Rusije u Rijadu za Cristiana Diaconescua, čelnika ureda rumunjskog predsjednika, izgleda kao priprema za „novu Jaltu“ i podjelu interesnih zona u Europi. Ključno je pitanje – je li Trump spreman prepustiti Putinu i Rumunjsku te povući američke vojnike stacionirane u toj zemlji?
Iskustvo Münchena
Rumunjski politolog Vladimir Tismaneu ne oklijeva sastanak u Rijadu nazvati „izdajom“ i Ukrajine i vrijednosti za koje se zalaže Zapad. Isto tako, Rijad glatko uspoređuje s „novim Münchenom“, sporazumom kojim su 1938. zapadne zemlje prepustile Hitleru područje Čehoslovačke naseljen njemačkom manjinom – i što se brzo pretvorilo u nacističku okupaciju čitave zemlje i svjetski rat.
Na taj sporazum aludira i poljski predsjednik Donald Tusk: povodom Minhenske konferencije o sigurnosti je na socijalnoj mreži napisao: „Kao turist volim taj grad. Kao povjesničar i političar mogu danas samo reći: München – NIKAD VIŠE.“ Tusk neumorno upozorava: „Prisiljena kapitulacija Ukrajine će značiti kapitulaciju čitave zapadne zajednice.“
Diljem zemalja koje su okusile biti dio sovjetskog Istočnog bloka se širi bojazan kako će opet biti prepuštene Rusiji. U Rumunjskoj i susjednoj Moldaviji se stalno redaju incidenti s ruskim raketama i letjelicama i tek ove veljače je rumunjski parlament prihvatio zakon kojim se odobrava obaranje takvih ruskih projektila. Privremeni rumunjski predsjednik Ilie Bolojani upozorava: „Sigurnost Ukrajine je i sigurnost Europe i Rumunjske. Mi ne stojimo na strani Ukrajine samo iz humanitarnih razloga, nego jer je to i iz strateških interesa naše zemlje.”
Čudna sloga Washingtona i Moskve
A što su „strateški interesi” nove američke vlade, Europljani u to više ne mogu biti sigurni. Ne samo Elon Musk koji podržava populističke stranke u Europi koje također redom pokazuju razumijevanje za politiku Kremlja, nego je nedavno u Münchenu američki potpredsjednik Vance optužio Rumunjsku što je poništila prvi krug predsjedničkih izbora na kojima je ekstremistički i proruski kandidat Calin Georgescu osvojio najviše glasova.
Neke bivše članice Varšavskog sporazuma imaju razumijevanja za ovu popustljivost Washingtona prema Kremlju: osim Orbana u Mađarskoj je bugarski predsjednik Rumen Radev „pozdravio“ ovu „mirovnu inicijativu“ Trumpa i još jednom upozorio tamošnju vladu neka ne šalje bugarske vojnike u Ukrajinu – iako o tome nikad nije bilo niti riječi. Slična je reakcija i premijera Slovačke, Roberta Fica: nedavni europski sastanak u Parizu o podršci Ukrajini nazvao je sastanak „prijatelja rata” s kojima njegova zemlja „nema što tražiti”.
Prepušteni smo sami sebi
Ali raspoloženje na istoku Europe prema novoj politici Washingtona je uglavnom drugačije: predsjednik Češke Petr Pavel je na socijalnoj mreži objavio kako je potrebna „solidna doza cinizma“ nazvati predsjednika Ukrajine diktatorom, a predsjednica bivše zemlje Sovjetskog Saveza Litve, Gitanas Nauseda je još jasnija kod pitanja, koliko se još Europa može pouzdati na ovu vladu u Washingtonu: „Moramo smjesta djelovati kako bi podržali Ukrajinu i ojačali sigurnost Europe. Dosta je brbljanja, vrijeme je za djelovanje.“ Ta zemlja je predstavila plan od šest točaka koji bi Europu doveo do veće neovisnosti i u pitanju obrane. Tu nije samo jačanje vlastitih oružanih snaga, nego i ulaganje u vojnu industriju Ukrajine uz još dosljednije sankcije protiv Rusije.
dw.com