Na godišnjicu oslobođenja Zagreba u Drugom svjetskom ratu, juče je u crkvi sv. Jeronima u Maksimiru služena misa zadušnica za “sve civilne i vojne žrtve ubijene u Zagrebu”.
Misu je predvodio mons. Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački. Šaško je u propovedi izgovorio niz istorijskih neistina , napadao komunizam i zapadnu demokratiju .
“Razmere tog stradanja, razmere tog partizanskog jugoslovenskog zločina, kao i namere, metode i ciljevi počinilaca, takvi su da nikoga ko se s njima susretne, upozna ih – makar samo površno – ne bi smeli ostaviti ravnodušnim, a najmanje upućivati na njihovo prećutkivanje, negiranje, zataškavanje ili neistinitu predstavu.
A mi ni ove godine u Zagrebu nemamo spomen na žrtve tih zločina, nego smo ponovo izloženi veličanju zločinaca, bezobzirno upakovanom u slavlje oslobođenja i slobode”, rekao je Šaško.
“I tako već osamdeset godina. Osamdeset godina! U tim godinama važno je videti četrdeset i pet godina sistematskog promovisanja laži u totalitarnom komunističkom sistemu, ali je bolno, zapravo gotovo neshvatljivo, u tih osamdeset godina videti sada već trideset i pet godina čuvanja i negovanja laži u nezavisnoj Hrvatskoj, u društvenom sistemu koji zovemo ‘zapadna demokratija’, u kojoj bi među osnovnim vrednostima trebalo da sija ljudsko dostojanstvo, neprihvatljivost totalitarizama, a posebno neprihvatljivost duhovne i materijalne pustoši koju je za sobom ostavio komunizam, a u Hrvatskoj to pustošenje nije prestalo”, rekao je.
“Hrvatski branitelji pristaju da budu deo propagande komunističkih laži”
“Bilo bi vredno pozvati zvaničnike, poslanike Evropske unije i povesti ih kroz Zagreb i okolicu pokazujući im više od stotinu neobeleženih mesta, udolina, padina, jaruga, vododerina, u kojima još leže kosti pobijenih bez suda i dokaza, samo na osnovu toga što je neko procenio – a to smo čuli i ovih dana iz usta samozvanih antifašista – da je neko ‘simpatizer’ nekog neprijatelja”, ustvrdio je biskup Šaško.
“Kao dopunu toga, svakako bi ih bilo dobro upoznati sa sprovođenjem evropskih rezolucija o totalitarnim režimima u Hrvatskoj, kao i o povlasticama koje su uživali i koje ‘nasledstvom’, ‘nasleđivanjem’ u više oblika uživaju članovi Komunističke partije i njihova rodbina.
Dok ponovo ističem svoje divljenje, svoju zahvalnost, malenost i nedostojnost pred svakom žrtvom hrvatskih dobrovoljaca i ostalih branitelja, posebno me pogađa kada vidim da hrvatski branitelji pristaju da budu deo propagande komunističkih laži. I molim se za njih da ne podlegnu novim ‘partijskim direktivama’ i ne zaborave šta ih je nosilo, šta im je davalo snagu i o čemu su sanjali”, poručio je Šaško.
“Braćo i sestre, sva istorija sveta staje u parče hleba koje Bog svojim Duhom preobražava u Hristovo telo. To parče za svet izgleda nedovoljno. Ali teška istorija našeg naroda uči nas da je snagom tog Hleba preživela ljubav, da je građena bliskost, da su ljudi pronašli snagu za koju su mislili da je nemaju; uči nas da je preživeo i sam narod, posebno onda kada je progonjena vera i kada su ubijani mnogi, pa tako i proroci, kakav je bio blaženi Alojzije Stepinac”, zaključio je.