Džo Bajden prešao je u uvjerljivo vodstvo. Prema anketi Vašington posta i televizijske kuće ABC News, bivši potpredsjednik SAD-a od prošle sedmice ima čak 10 odsto prednosti u odnosu na aktuelnog predsjednika države Donalda Trampa.
Da se danas održavaju izbori, za Bajena bi na nacionalnom nivou glasalo čak 53 odsto građana, a za Trampa samo 43 odsto. Valja naglasiti da se američki predsjednik ne bira popularnim glasom, već brojem osvojenih elektora po saveznim državama, ali je razlika postala toliko velika da nije izgledno kako bi Tramp i ovoga puta uspio taktički pobijediti. Barem ne u ovome trenutku, piše jutarnji.hr.
To je nastavak trenda naglog pada popularnosti aktuelnog stanovnika Bijele kuće, čijem rejtingu prije samo nekoliko mjeseci nije uspio naštetiti niti opoziv.
Od sredine februara, SAD je poharao koronavirus, preko noći je krahirala ekonomija koja je još početkom godine bila u cvatu, a na tržište rada došlo je gotovo od 40 miliona nezaposlenih građana koji su zbog pandemije izgubili svoja radna mjesta. Bilo je jasno da će se nezahvalan i neočekivan splet okolnosti morati odraziti na predizborne ankete.
Međutim, samo 156 dana prije predsjedničkih izbora, Trampova administracija se apsolutno ne snalazi u krizama koje se nezaustavljivo multipliciraju. Ubistvo Afroamerikanca Džordža Flojda, zbog kojeg trenutno vladaju neredi širom SAD-a, bilo je samo posljednji element u nizu promašene strategije njegovog štaba. Štaviše, nedostatak vodstva predsjednika u jeku nezapamćene krize ovoga su vikenda kritikovali i donedavno odani konzervativni mediji, među kojima se našao i Fox News. Ta je mreža Trampu posebno zamjerila sukob s Twitterom zbog kojeg je predsjednik odlučio potpisati izvršnu uredbu za koju mnogi, a među njima i legendarni voditelj na Fox Newsu Kris Valas, smatraju da šteti prvom amandmanu i narušava slobodu govora.
No, kako se u politici, posebno onoj visokoj, ništa ne događa slučajno, to pravilo važi čak i za Trampov štab. Naime, njegovi su se savjetnici odlučili za vrlo riskantnu taktiku koja bi im se u novembru mogla obiti o glavu. Računajući na to da je ključ Trampove pobjede bilo preokretanje bijelih birača iz američkih predgrađa koji su 2012. godine glasali za Obamu, Bijela kuća trenutno pokušava njihov fokus usmjeriti prema pitanju bezbjednosti i opasnosti koju predstavljaju neredi u jeku pandemije.
Tramp, koji je poput Bajdena odrastao u eri u kojoj su se građanska prava Afroamerikanaca tek počela formirati, računa na činjenicu da bijela srednja klasa nema običaj demonizovati represivni aparat, pa izbjegava kritikovati policiju zbog prekomjernog korišćenja sile već njihov angažman pokušava predstaviti kao sigurnost od zločina. Upravo zato, odlučio se na korišćenje kontroverznih krilatica koje su u prošlosti bijelim građanima iz predgrađa ulivale sigurnost. Međutim, njegova je strategija, barem trenutno, samo dolila ulje na vatru. Ispostavilo se da je ta biračka grupa, koja će uveliko definisati pobjednika izbora 2020., više senzibilizovana na potrebe manjina.
S druge strane, štab Džoa Bajden odlučio se za totalno drugačiji pristup koji, barem u ovom trenutku, daje puno više rezultata. S maskom na licu izašao je na ulice među ogorčene građane, čime je medijima dao mogućnost da ga fotografišu dok čuči uz Amerikance slušajući njihove zahtjeve. Kako zbog krize još uvijek nije izabrao svoju sukandidatkinju na izborima (obećao je da će biti žena), ovo bi taktički bio idealan trenutak da se odluči za Afroamerikanku.
No, još uvijek je rano da se u potpunosti otpiše Trampov drugi mandat. U američkim se izborima i prije znalo dogoditi da je tokom trke isplivao treći kandidat koji je republikancima i demokratima ozbiljno pomrsio račune uzevši im dio glasačke baze, a ove bi godine ulogu trećeg kandidata mogao preuzeti koronavirus.
Više od sto dana političke kampanje je i u mirnodopskom periodu dovoljno da se preokrene sreća. Džo Bajden i rezultat koji je ostvario u Južnoj Karolini najbolji su dokaz tome. Jednako kako se Bajdenov štab ne smije ućutkati u prednost koju trenutno ostvaruje, tako se ni Trampov ne smije uzdati u krilaticu ‘ali tako je bilo i 2016’, računajući na kulturološki i politički fenomen koji je on predstavljao proteklih godina.