WASHINGTON DC – Odluka Trumpove administracije da uvede sveobuhvatne sankcije dvjema ruskim naftnim divovima, Rosnjeftu i Lukoilu, proglašena je velikim političkim potresom, označavajući prve američke sankcije protiv Moskve od povratka predsjednika Donalda Trumpa na dužnost u siječnju.
Taj potez je vidljiv znak da je administracija konačno prešla s mrkve na štap u svom pristupu ruskom vođi Vladimiru Putinu i okončanju rata u Ukrajini.
“Masovne sankcije”, najavljene u srijedu, usmjerene su na srž ruskog gospodarstva – prihode od nafte koji su pomogli u održavanju njezinih ratnih napora – nakon mjeseci žestokih poziva predsjednika Volodimira Zelenskog i intenzivnog dvostranačkog pritiska na Capitol Hill za strožim mjerama.
Prije ovog tjedna, američke sankcije Rusiji su istekle otkako je Trump preuzeo dužnost, što je omogućilo da izbjegavanje stotina sankcija iz Bidenove ere ostane neriješeno – u oštroj suprotnosti s bivšim predsjednikom Joeom Bidenom, koji je imao naviku izdavati stotine novih mjera svakih nekoliko mjeseci.
Kako bi razumio punu ozbiljnost ovog preokreta politike, Kyiv Post se za analizu obratio bivšem Bidenovom pomoćniku, veleposlaniku Michaelu Carpenteru, koji je do siječnja ovog godine bio viši direktor za Europu u Vijeću za nacionalnu sigurnost pod Bidenovom Bijelom kućom.
Kalkulacija cijene nafte: Zašto baš sada?
Dvije godine, potpune sankcije protiv glavnih ruskih naftnih divova nisu bile opcija u Washingtonu. Razlog je bio jednostavan: strah od globalnog porasta cijena nafte koji bi izopačeno napunio Putinovu ratnu blagajnu.
Carpenter je potvrdio ovu dugogodišnju dilemu kada ga je washingtonski dopisnik Kyiv Posta pitao o odgođenoj akciji:
„Bidenova administracija izbjegavala je akcije koje bi podigle cijenu nafte i time izopačeno povećale ruske prihode od nafte“, objasnio je, dodajući: „Trenutna stagnacija na globalnim tržištima nafte čini tu zabrinutost manje važnom.“
Carpenterova analiza ukazuje na ključnu promjenu: globalni tržišni uvjeti, a ne iznenadno političko buđenje, učinili su sankcije prihvatljivima.
Trenutna „slabost“ na naftnim tržištima smanjila je rizik od domaće političke reakcije i spriječila eskalaciju ruskih profita, stvarajući nužan prozor za ovu odlučnu akciju koja izravno udara na prihode Kremlja od nafte – financijski motor njegovih ratnih napora.
Taktika ili politički zaokret? Ruski ‘maksimalistički ciljevi’
Tajming – nedugo nakon što je Trump otkazao važan sastanak s Putinom – odmah je izazvao nagađanja: je li ovo bio istinski, dugoročni zaokret u politici ili proračunata pregovaračka taktika?
Carpenter, iako pazi da ne govori u ime internih procesa sadašnje administracije, sugerirao je da je sama Rusija možda nametnula to pitanje.
Vjeruje da je potez vjerojatno potaknut potrebom stvaranja poluge za buduće rješenje, navodeći:
„Ne mogu govoriti o političkom procesu ili vremenu Trumpove administracije, ali činjenica da Rusija nije odustala od svojih maksimalističkih ciljeva vjerojatno je pomogla nekim dužnosnicima da se založe za veći pritisak kao sredstvo za poticanje budućih pregovora.“
To sugerira da je neumoljiva predanost Moskve svojim ratnim ciljevima možda nadjačala svaku unutarnju želju unutar Trumpove administracije da se drži isključivo diplomatskog puta, čime je ključne dužnosnike gurnula prema eskalaciji pritiska.
Konačno, ustvrdio je da bi energičnija i učinkovitija provedba postojećih sankcija dala snažan doprinos vršenju bitnog pritiska na Rusiju.
Dugoročni utjecaj: Manje vjerojatno približavanje
Posljednje, i možda najznačajnije, pitanje je kako se ova odlučna akcija uklapa u širu američku politiku prema Ukrajini i budućnost odnosa SAD-a i Rusije.
Carpenter je zaključio s jasnom prognozom o diplomatskim posljedicama, sugerirajući da je era političke fleksibilnosti završila.
Udarac na ruske energetske divove označava jasnu, tvrdokornu stratešku promjenu za koju vjeruje da nosi dugoročne posljedice:
„Moje je mišljenje da ovo vjerojatno mijenja ton odnosa SAD-a i Rusije pod ovom administracijom i čini svako buduće približavanje manje vjerojatnim“, rekao je.
Jednim dramatičnim potezom, Trumpova administracija signalizirala je zaokret prema ekonomskoj konfrontaciji.
Iako je Trump zahtijevao da Europa, Indija i Kina prestanu kupovati naftu i plin od Rusije, bivši Bidenov pomoćnik ovu početnu akciju vidi kao onu koja temeljno diplomatsko otopljavanje – „zbližavanje“ – čini daleko udaljenijom perspektivom.
Nezavisni mediji teško opstaju. Jednokratnom donacijom ili mjesečnom pretplatom možete nam pomoći da nastavimo kreirati tekstove koje čitate
Podrži nas