Da li su sankcije Rusiji korisne? Da, one već snažno pogađaju Vladimira Putina i njegove saučesnike i njihov uticaj na rusku ekonomiju će se vremenom povećati.
Autor: Joseph Borel
Budući da je Rusija namjerno prekršila međunarodno pravo invazijom na Ukrajinu, Evropska unija je usvojila šest paketa sankcija Moskvi. Naše mjere su sada usmjerene na skoro 1.200 pojedinaca i 98 organizacija u Rusiji, kao i na značajan broj sektora ruske privrede. Ove sankcije su usvojene u koordinaciji sa članicama G7. Njihova efikasnost je poboljšana činjenicom da ih je preko četrdeset drugih zemalja usvojilo ili preduzelo slične mjere (uključujući tradicionalno neutralne zemlje).
Do kraja 2022. godine, smanjićemo uvoz ruske nafte za 90% i ubrzano smanjujemo uvoz gasa. Ove odluke nas postepeno oslobađaju zavisnosti koja je dugo kočila naše političke izbore koji su bili suočeni sa agresivnošću Vladimira Putina. Vjerovatno je vjerovao da se Evropa neće usuditi da se upusti u sankcije zbog svoje energetske zavisnosti. Ovo nije najbeznačajnija od mnogih pogrešnih proračuna ruskog režima tokom ovog sukoba. Naravno, brzo odvikavanje od ruske energije takođe stvara ozbiljne poteškoće za mnoge zemlje EU i za nekoliko privrednih sektora. Ali ovo je cijena koju moramo platiti za odbranu naših demokratija i međunarodnog prava, i mi preduzimamo neophodne korake da se s tim problemima nosimo u punoj solidarnosti.
Neki će se možda pitati da li ove sankcije zaista utiču na rusku ekonomiju? Jednostavan odgovor je da. Iako Rusija izvozi mnogo sirovina, ona takođe nema izbora nego da uvozi mnoge proizvode visoke dodatne vrijednosti koje ne proizvodi. Što se tiče svih naprednih tehnologija, 45% zavisi od Evrope i 21% od Sjedinjenih Država, u poređenju sa samo 11% od Kine.
U vojnoj oblasti, koja je ključna u kontekstu rata u Ukrajini, sankcije ograničavaju kapacitet Rusije za proizvodnju preciznih projektila kao što su Iskander ili KH 101. Gotovo svi strani proizvođači automobila takođe su odlučili da se povuku iz Rusije, a nekoliko automobila ruskih proizvođača prodavaće se bez vazdušnih jastuka ili automatskog mjenjača.
Naftna industrija pati ne samo od odlaska stranih operatera, već i zbog poteškoća u pristupu naprednim tehnologijama kao što je horizontalno bušenje. Mogućnost ruske industrije da pokrene nove bušotine će vjerovatno biti ograničena. Konačno, kako bi održala vazdušni saobraćaj, Rusija će morati da povuče većinu svojih aviona iz prometa kako bi povratila rezervne djelove koji su potrebni da bi ostali mogli da lete. Ovome se dodaje i gubitak pristupa finansijskim tržištima, isključenje iz velikih globalnih istraživačkih mreža i masivni odliv mozgova.
Što se tiče alternative koju Kina nudi za rusku ekonomiju, ona je u stvarnosti ograničena, posebno za visokotehnološke proizvode. Kineska vlada, koja je veoma zavisna o svom izvozu u razvijene zemlje, do danas nije pomogla Rusiji da zaobiđe sankcije Zapada. Kineski izvoz u Rusiju pao je u skladu sa izvozom zapadnih zemalja.
Hoće li ovi značajni i rastući uticaji navesti Vladimira Putina da modifikuje svoje strateške proračune? Vjerovatno ne u bliskoj budućnosti: njegovi postupci nisu vođeni prvenstveno ekonomskom logikom. Međutim, prisiljavajući ga da bira „maslac ili oružje“, sankcije ga zatvaraju u situaciju u kojoj se obruč postepeno steže.
Što se tiče uticaja ovih sankcija na treće zemlje, posebno afričke zemlje, koje zavise od ruske i ukrajinske pšenice i đubriva, odgovornost u smislu krize hrane je jasna. Naše sankcije ni u kom obliku ne ciljaju na izvoz ruske pšenice ili đubriva, dok je Ukrajina spriječena da izvozi svoju pšenicu zbog crnomorske blokade kao i razaranja uzrokovanih ruskom agresijom. Ako bi se pojavila takva pitanja vezana za naše sankcije, spremni smo da uspostavimo odgovarajuće mehanizme za njihovo rješavanje. Obavijestio sam svoje afričke kolege o tome i zamolio ih da ih ne zavaraju neistine ruskih vlasti o našim sankcijama.
Pravi odgovor na poteškoće na svjetskom tržištu energije i hrane je kraj rata. To se ne može postići prihvatanjem ruskog diktata, može se postići samo povlačenjem Rusije iz Ukrajine. Poštovanje teritorijalnog integriteta država i neupotreba sile nisu zapadni ili evropski principi. Oni su osnova svakog međunarodnog prava. Rusija ih bezbrižno gazi. Prihvatanje takvog kršenja otvorilo bi vrata zakonu džungle na globalnom nivou.
Suprotno onome što smo prilično naivno mislili prije samo nekoliko godina, ekonomska međuzavisnost ne podrazumijeva automatski pacifikaciju međunarodnih odnosa. Zato je tranzicija na Evropu kao silu, na koju se pozivam od početka svog mandata, imperativ. Suočeni sa invazijom na Ukrajinu, počeli smo da prelazimo sa namjere na akciju, pokazujući da, kada je isprovocirana, Evropa može odgovoriti. Pošto ne želimo da ratujemo sa Rusijom, ekonomske sankcije su sada u središtu ovog odgovora. One već počinju da djeluju, a činiće to još više u narednim mjesecima.
Autor je visoki predstavnik EU i potpredsjednik Evropske komisije