Cijene nafte ove sedmice ponovo su pale zbog zabrinutost oko globalne potražnje za naftom koja se pojačala s porastom slučajeva Covida u Kini i usporavanjem globalnih ekonomija.
Brent je sada ponovno pao ispod granice od 80 dolara po barelu i trenutno iznosi 78,95 dolara za barel.
Istovremeno ruska nafta Urals pala je na najniži nivo tokom ove godije i trenutno košta 49,33 dolara za barel što je daleko ispod gornje granice od 60 dolara koju su novim paketom sankcija odredile zemlje G7.
Cijene nafte nastavile su u srijedu pad od utorka kada su obje referentne vrijednosti pale za 4%, a Brent je pao najviše u jednom danu u više od tri mjeseca.
Nedavna rasprodaja nafte bila je rezultat sumornih ekonomskih očekivanja Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) u vezi sa stanjem kineske i globalne ekonomije u prvim sedmicama 2023. i jakog američkog dolara.
Očekuje se da će porast broja slučajeva Covida u Kini i usporavanje kineske ekonomije utjecati na potražnju i cijene nafte u neposrednoj budućnosti.
Sudbina Rusije je usko vezana za kretanje sirove nafte. Veliki dio proizvodnje u državi se odnosi na vađenje nafte i njenu preradu u rafinerijama, povijesno je služila kao geopolitičko oružje, a prihodi državnog proračuna ovise o količini proizvedene nafte i njenoj cijeni.
Slijedom navedenog logično je da i rat u Ukrajini donekle ovisi o odnosu Rusije i nafte. Poveznica je jednostavna, što više nafte Rusija proda po što većoj cijeni, to su državni prihodi veći i može lakše financirati agresiju na Ukrajinu.
Imati sigurnost u energentu koji koristi i kupuje cijeli svijet je ugodno. Rusija to iskorištava ekonomski i politički, ali nije jedina. Nafta je tako veliki blagoslov država, ali često i prokletstvo. To se pokazuje i na primjeru rata u Ukrajini.
Rusija se oslanjala na visoku cijenu nafte za saniranje ekonomskih troškova sankcija i financiranje rata, ali cijena je pala na manju razinu nego što je bila početkom rata. Kako se to dogodilo iako je Rusija veliki proizvođač i izvoznik tog energenta?
Rusija je drugi najveći izvoznik nafte, ali ipak manje važan nego prije
Proizvodnja nafte je koncentrirana u rukama nekoliko zemalja. Prema Upravi za energetske informacije SAD-a, pet najvećih država proizvođača nafte je 2021. proizvelo više od pola svjetske nafte.
Najveći proizvođači su SAD (14.5 posto), Rusija (13.1 posto), Saudijska Arabija (12.1 posto), Kanada (5.8 posto) i Irak (5.3 posto). Iako su prošla vremena kada je Rusija uz Saudijsku Arabiju imala gotovo dvostruko veću proizvodnju od SAD-a, od 2018. SAD prelazi u vodstvo.
Rusija ipak ima jednu ključnu prednost, a to je da ne može potrošiti svu naftu koju proizvede jer nema dovoljno jako gospodarstvo. Tako je drugi najveći izvoznik sirove nafte na svijetu, a trećina njenog izvoza ovisi o tom energentu. To nije čudno jer više od pola izvoza iz Rusije otpada na energente, a sirova nafta je glavna među njima.
Međutim, iako je Rusija kao energetska sila iznimno važna globalno, ta snaga je relativno manja nego prije deset i više godina. Pojavili su se novi proizvođači, pa je tako relativni udio Rusije u svjetskoj proizvodnji i izvozu nafte manji nego prije desetak godina. To znači da je njen utjecaj na cijenu manji jer je tržište manje ovisno o njenoj sirovoj nafti.
Cijene nafte snažno padaju unatoč ratu u Ukrajini
Kretanje cijene nafte tijekom 2022. dokazuje da Rusija, točnije sankcije Rusiji zbog rata u Ukrajini, nisu glavni čimbenik kretanja cijene sirove nafte.
Cijena jednog barela sirove nafte tipa Brent bila je 80 dolara prvih dana početka godine, a do početka rata u Ukrajini se popela na 90 dolara po barelu. Vrhunac je dosegnut u drugom tjednu rata i tijekom lipnja, između 115 i 120 dolara.
Sirova nafta nije svuda ista i ne prodaje se po istoj cijeni. Rusija proizvodi naftu Urals smjese, kombinacije nafte izvađene u regijama Urala, Volge i zapadnog Sibira. Ta smjesa je standardno jeftinija od Brent nafte za nekoliko dolara, ali se od početka rata u Ukrajini razlika u cijeni drastično povećala.
Znakoviti trendovi
Početkom godine je razlika u cijeni bila jedan do dva dolara, u skladu s povijesnim trendom, a nakon napada Rusije na Ukrajinu skače na 10 dolara, dvadeset, pa čak u nekim mjesecima i više od 30 dolara. To se dogodilo praktički odmah, bez ikakvih sankcija EU i SAD-a.
Cijele godine, dok je cijena sirove nafte bila 90, 100, 115 itd. dolara, što su mediji redovito prenosili, Rusija ju je prodavala po 60, 70, 80 dolara. Popust od 30 i više dolara po barelu su često iskorištavale Indija i Kina, nakon što su kompanije u EU postupno prestajale kupovati naftu iz Rusije. SAD je ionako neto samodostatan po pitanju nafte, ima je dovoljno za vlastite potrebe i izvoz, pa je njegova zabrana uvoza nafte iz Rusije bila simbolična gesta.
Tijekom rujna, listopada i studenog je “popust” na Urals naftu iz Rusije pao na 20-ak dolara. Od početka prosinca ponovno raste, pa je trenutno ruska nafta 25 dolara i više jeftinija od Brent nafte, što je najvažnija svjetska referentna cijena. Trenutno je barel Urals nafte jeftiniji od 55 dolara.
Razlika u cijeni Urals i Brent nafte.
Procjenjuje se da naftna i plinska industrija direktno iznose 20 posto BDP-a, a indirektno puno više. Ukupno na industrijski sektor otpada 32 posto BDP-a, što znači da su nafta i plin većina ruske industrije. Ovisnost samog državnog proračuna je još veća, čak 45 posto prihoda federalnog proračuna dolazi iz naftnog i plinskog sektora. Najveći dio tog sektora je nafta.