Đurđica Čilić, sveučilišna profesorica u Zagrebu objasnila je zašto je odbila dići ruku u Senatu Sveučilišta u Zagrebu za dodjelu doktorata predsjedniku HDZ-a BiH Draganu Čoviću.
Naime, dodjela počasnog doktorata Čoviću izazvala je 2018. lavinu reakcija u to vrijeme, pa je Čilić kao jedna od rijetkih koja je glasala protiv, osvrnula se na taj period i okolnosti pod kojima je donijela takvu odluku.
“Perspektiva iz koje sam progovorila o Draganu Čoviću nije bila jednoznačna. To je perspektiva Hrvatice iz Bosne, koja je vidjela rat, koja zna svu kompleksnost tog rata i, istovremeno, članice Senata Sveučilišta u Zagrebu koja osjeća odgovornost prema Sveučilištu. Meni je stalo do tog Sveučilišta, kao što mi je stalo i do Bosne i Hercegovine. Navodno je rektor pitao čiaj sam ja, ko me je instruirao. Niko me nije instruirao, nisam ničija, i to je ono što je ljudima koji su uvijek nečiji uvijek nejasno”, rekla je Đurđica Čilić govoreći i o tzv. potkupljivom intelektualnom umu.
“Nepotkupljiv um je oksimoron. Čim je um, on je već podložan određenim sustavima vrijednosti. Mi možemo sebi umišljati da smo slobodnomisleće jedinke, ali i ja sam simptom određenog moralnog kodeksa i formiranja koje još traje. Ne smatram se dovršenom”, rekla je Čilić dodavši da potkupljivost podrazumijeva komoditet te da intelektualci nisu imuni na to.
“Biti u manjini je za mene lakše, to biram. Odričem se, ali i dobivam izdvajanjem iz krda. Krdo je nekomotno. Mislim da je važno što što sam rekla u Senatu i to bih uvijek ponovila. Navela sam neke ključne razloge zbog kojih msilim da političar, lider Hrvata u BiH nije zaslužio počasni doktorat. I, obrnuto, da Senat ne smije prodavati vlastiti ugled”, rekla profesorica Đurđica Čilić.
Podsjećamo Čilić je 2018. godine na sjednici Senata Sveučilišta istupila protiv prijedloga rektora da se Draganu Čoviću, tadašnjem članu Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, dodijeli počasni doktorat.
Rođena je 1975. godine u Livnu, u BiH, odrasla u Vitezu. Godine 1994. upisala studij polonistike i kroatistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala 1999. godine obranom diplomskog rada iz suvremene poljske književnosti. Od 2000. radi na Katedri za poljski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu i izvodi kolegije iz poljske književnosti, prevođenja i teorije književnosti. Godine 2005. obranila je magistarski rad pod naslovom “Uloga povijesti u poeziji Zbigniewa Herberta.” Godine 2010. obranila je doktorski rad pod naslovom “Oblikovanje autora u poeziji Czeslawa Milosza i Tadeusa Rozewicza.