Foto:Wikipedia
U ranu zoru 11. 1. 1972. godine uhapšeno je deset učesnika Hrvatskog proljeća : Franjo Tuđman, Marko Veselica, Šime Đodan, Hrvoje Šošić, Vlado Gotovac, Vlatko Pavletić, Jozo Ivičević-Bakulić, Ante Glibota, Zvonimir Komarica i Ante Bačić.
Bila je to posljedica Titove odluke o gušenju pokreta, koja je donesena još prethodne godine na sjednici u Karađorđevu i zbog koje je veći dio hrvatskog republičkog vodstva već bio uklonjen s položaja.
Uhapšeni su dovedeni pred sudove, pod optužbama za nacionalizam, kontrarevolucij iu separatizam. Sljedećih dana uhapšeni su i drugi pojedinci, a mnogi su ostali bez posla. U inostranstvo su tada emigrirali neki hrvatski intelektualci poput Brune Bušića, Ivana Cerovca, Zlatka Markusa.
Vodeći hrvatski komunisti Savka Dabčević-Кučar i Miko Tripalo su bili smenjeni sa svojih državnih i partijskih položaja a mnogi aktivisti i vođe Maspoka uhapšeni i pozatvarani.
“Etatisti, unitaristi i velikosrpski šovinisti nam nude nam Jugoslaviju, kakvu ne želimo i nećemo! Hrvatski šovinisti žele razbijanje Jugoslavije kakva nam je u interesu i koju hoćemo. Svi oni ne vide socijalistički interes radničke klase”, govorila je uz ovacije mase Savka Dabčević Kučar koja se u partizanima borila od 1943. godine.
Promjene su se desile i u JNA a tada je penzionisan general Janko Bobetko, partizanski borac koji će igrati ulogu u ratu 90-ih.
Najistaknutiji protagonisti hrvatskog proljeća od političara su još su bili i Pero Pirker, Ivan Šibl, Dragutin Haramija i dr., od intelektualaca Vlado Gotovac, Marko Veselica, a među studentima Dražen Budiša i Ivan Zvonimir Čičak, koji su, kao i brojni drugi osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne.
Protiv Hrvatskog proljeća i MASPOK-a su se javno izjasnili članovi zagrebačkog Praxis-a (Rudi Supek i Milan Кangrga, kao najistaknutiji članovi ove grupe).
- Zbog četnika koji je prešao u partizane Adil Zulfikarpašić se razočarao u Tita! Evo šta se dogodilo sa Strajom Kočovićem
- Na današnji dan poginuo Titov zadnji konkurent za vođu KPJ
Posljedice
Hrvatsko proljeće bilo je nacionalni pokret nastao u redovima Saveza komunista Hrvatske 1970. i 1971. protiv unitarizma, s kojim su išle ukorak i težnje za reformom ekonomskog kulturnog i političkog života u kulturnim institucijama, među intelektualcima, znanstvenicima i studentima.
Hrvatsko proljeće nakon svoga gašenja imalo je veliki utjecaj na Tita i budućnost SFRJ i SKJ. Jugoslavenski Ustav bio je promijenjen 1974. na taj način da je ispunio pojedine zahtjeve Hrvatskog proljeća.
Dopuštena je opcija secesije narodima Jugoslavije (u Uvodnom dijelu Ustava 1974 u Osnovnom načelu I, rečenicom “Narodi Jugoslavije, polazeći od prava svakog naroda na samoopredjeljenje, uključujući i pravo na otcjepljenje … ostvaruju i obezbjeđuju … nacionalnu slobodu i nezavisnost;”), koje je pravo, doduše, cijelim republikama dano tek uz ozbiljno ograničenje (sročeno u Članu 5, stav 3: “Granica Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ne može se mijenjati bez saglasnosti svih republika i autonomnih pokrajina.” i kojemu sliči npr. nešto blaže ograničenje u EU, gdje je za izlazak članice iz Unije potrebno dopuštenje 55 posto zemalja članica koje obuhvaćaju najmanje 65 posto stanovnika EU), svaka republika imala je svoju autonomnost.
- Pogibija Ive Lole Ribara opisana je u knjizi britanskog oficira Williama Deakina: Nezaštićeni na brisanom prostoru
- Kako je srušen Ante Marković, posljednji premijer SFR Jugoslavije
Po nekim ocjenama obračun sa pristalicama Hrvatskog proljeća i istovremeno sa liberalima unutar rukovodstva Saveza komunista Srbije, samo je otvorio prostor za jačanje hrvatskog i srpskog nacionalizma koji će dovesti do raspada Jugoslavije.
Na prvim izborima u Hrvatskoj 1990. godine, HDZ predvođen Franjom Tuđmanom je pobijedio hrvatske komuniste sa oko 200.000 glasova više dok su bivši komunisti Savka Dapčević Kučer, Mika Tripalo i ostali okupljani oko Koalicije narodnog sporazuma osvojili oko 440.000 glasova.