Poljski predsjednik nacionalno-konzervativne orjentacije Andrzej Duda ponovo je izabran na ovu funkciju. “Revolucija konzervativaca”, koja je počela njegovim izborom 2015. godine, se nastavlja. Duda je pobijedio na istoku a njegov protivnik liberal u velikim gradovima i zapadnim dijelovima zemlje.
Njegovom i pobjedom HDZ-a na izborima u Hrvatskoj čini se da je zaustavljen trend propadanja desnice u Evropi.
Bila je to tijesna pobjeda, ali Andrzej Duda je uspio okrenuti izbore u svoju korist. On je drugi predsjednik Poljske, koji je nakon 1989. godine dobio još jedan petogodišnji mandat. Njegov izazivač, gradonačelnik Varšave i liberal Rafal Trzaskowski, također je postigao zapažen uspjeh, uprkos porazu. Njegova će politička karijera sada dobiti još više zamaha: postao je novo, mlado lice liberalne Poljske, s ciljem da ujedini opoziciju i najkasnije na sljedećim parlamentarnim izborima 2023. godine još jednom izađe kao izazivač kandidatu iz vladajuće stranke PiS.
Rezultat ovih izbora imat će međutim dalekosežne posljedice. Izbor Dude omogućit će njegovoj nacionalnoj konzervativnoj stranci PiS da nastavi revoluciju konzervativaca započetu 2015. i učvrsti vlast svoje partije. To između ostalog znači potpuno potčinjavanje pravosuđa i podrivanje podjele vlasti.
Otvorena kritika medija i poimenično spominjanje jednog novinara, što je uradila Dudina supruga Agata Duda-Kornhauser tokom izborne večeri, daje naslutiti kuda to putovanje vodi. Nakon transformacije javnog servisa u Poljskoj u stranačke kanale, očito je sada došao red na privatne medije kritične prema vladi. Budući da mnogi od njih imaju strane vlasnike, pravi vladar u Poljskoj, šef PiS-a Jaroslaw Kaczynski, govori o potrebi “repoljizacije” (“vraćanja medija Poljskoj”). Novi sukobi s Bruxellesom su zato neizbježni.
I nakon ovih izbora, Poljska ostaje duboko podijeljena zemlja. Zapadna i Sjeverna Poljska protiv Južne i Istočne Poljske, gradovi protiv provincija, stari protiv mladih: pukotine prolaze kroz porodice, krugove prijatelja, gradove.
Nakon snažno polarizovane izborne kampanje, zapravo bi posao pobjednika izbora morao biti da zakopa rovove. Nakon prve pobjede Dude 2015. godine nade birača se nisu ispunile. Za to je postojao važan razlog: Duda, i pored nekoliko pokušaja, nije mogao izaći iz sjene svoga političkog mentora Jaroslava Kaczynskog, a Kaczynski smatra da je sukob gorivo za političke procese. Kompromisi i rukovanje s protivnikom, izuzev u cilju političkog taktiziranja, nisu dio njegove DNK, jer ih smatra znakom slabosti.
Sada, međutim, postoje signali koji govore u prilog nezavisnijeg političkog nastupa Andrzeja Dude: On se više ne mora bojati da neće biti ponovo izabran. Jedino je pitanje da li je voljan izaći iz sjene svog mentora i s neophodnom snagom karaktera obnašati dužnost predsjednika. Ili, kako bi se to reklo u njemačkom političkom žargonu, nakon izbora Andrzej Duda stoji pred novim izborima.