Na današnji dan 1. 7. 1991. godine, ubijen je Josip Reihl-Kir, tadašnji načelnik Policijske uprave Osijek, jedan od rijetkih glasova razuma, dijaloga i mira u mračnim vremenima raspada Jugoslavije i početka rata u Hrvatskoj.
Njegova smrt, koja je odjeknula kao šok među građanima Istočne Slavonije, bila je najava krvavog rata koji je ubrzo zahvatio čitavu regiju.
Rođen 1955. godine u Osijeku, Reihl-Kir bio je obrazovani policijski službenik, završenog Pravnog fakulteta i Policijske akademije, poznat po svom humanom i profesionalnom pristupu. Roditelji Reihl-Kira, otac slavonski Nijemac i majka Hrvatica, bili su sudionici Narodnooslobodilačke borbe tijekom Drugog svjetskog rata.
Kao načelnik osječke policije, Reihl-Kir nije bio samo činovnik sistema – bio je most između zaraćenih strana, čovjek koji je doslovno obilazio srpska i hrvatska sela, pregovarao s lokalnim liderima, smirivao napetosti i pozivao na razum.
U proljeće 1991. godine, kada su tenzije između hrvatskih vlasti i lokalnih Srba dosegle tačku ključanja, Reihl-Kir je ostao jedan od rijetkih hrvatskih dužnosnika koji je imao otvoren kanal komunikacije s predstavnicima srpske zajednice.
Zaustaviti rat
Njegova strategija bila je jednostavna: spriječiti krvoproliće razgovorom, prisustvom, ljudskim kontaktom. Zalagao se za nenasilno rješenje sukoba u općinama s većinskim srpskim stanovništvom, poput Tenje i Erduta, gdje su tenzije prijetile da prerastu u otvoreni oružani sukob.
Njegova ubistvo dogodilo se upravo kada je krenuo u još jednu mirovnu misiju. Dana 1. 7. 1991. godine, Reihl-Kir se uputio u Tenju kako bi nastavio pregovore sa srpskim predstavnicima u cilju sprječavanja eskalacije nasilja. Na putu prema tamo, u selu Tenjski Antunovac, dočekala ih je smrtonosna zasjeda.
Napad je izveo pripadnik pričuvnog sastava MUP-a, Antun Gudelj, koji je iz automatskog oružja ubio Josipa Reihl-Kira, njegovog kolegu Milana Kneževića, vijećnika Mirka Tutuša i teško ranio četvrtog člana delegacije.
Ubojica Gudelj je ubrzo pobjegao u Njemačku, gdje je godinama živio neprocesuiran, uprkos zahtjevima Hrvatske za izručenje.
Tek mnogo godina kasnije, 2008. godine, izručen je Hrvatskoj i osuđen na 20 godina zatvora. Proces protiv njega bio je dug, mučan i često doživljavan kao test političke volje i spremnosti institucija da se suoče s vlastitim zločinima i pogreškama iz prošlosti.
Političko ubistvo
Smrt Josipa Reihl-Kira nije bila samo čin političkog ubistva – ona je bila poruka. Poruka da u vremenu nacionalizma, podjela i priprema za rat, za razboritost i mir nije bilo mjesta. Ubijen je jer nije pristajao na logiku mržnje, jer nije dijelio ljude po naciji ili vjeri, jer je vjerovao da je moguće zajedno živjeti i razgovarati čak i u najtežim trenucima. Bio je, po mnogima, posljednji branitelj mira u Istočnoj Slavoniji.
Njegova supruga, Katarina Reihl-Kir, godinama se borila za pravdu, govoreći javno o okolnostima ubistva, upirući prstom u odgovorne i zahtijevajući da se utvrdi politička pozadina atentata.
U više navrata je istakla da je njen suprug bio smetnja “ratnoj opciji”, kako unutar hrvatske vlasti, tako i među ekstremistima s druge strane.
U Osijeku i drugim gradovima, njegovo ime danas nose ulice, nagrade za mir i pomirenje, a njegov život i rad izučavaju se kao primjer integriteta i profesionalnosti u najtežim vremenima.
Ali pravo sjećanje na Josipa Reihl-Kira ne leži samo u nazivima i pločama, već u tome da kao društvo njegujemo vrijednosti za koje se on borio: dijalog, ljudskost, poštovanje različitosti i odgovornost prema istini.