Dragi dječače!
Kada tvoju sliku pogledam, ja sebe vidim, baš kao neko ogledalo.
Autor: Smajo Sulejmani
Vidim mladost svoju, školu, prve izlaske i prve poslove koje bih rado radio, da bih mogao kupiti sebi ono šta sam oduvjek želeo ili da izvedem simpatiju ili djevojku u kafić ponosno .
Onaj osjećaj mladosti, neiskvarene duše u kojoj jedva dočekivah jutra da ponovo ugledam sunčeve zrake.
U svakome čovjeku vidiš prijatelja, druga, brata, oca, iskrenost i mjerilo baš po sebi, misleći da su svi takvi, poklanjajući svima i osmjeh iz srca!
Vjeruješ, voliš, poštuješ, cijeniš i svakoga vidiš kao sebe, misleći da su svi kao Ti.
Ali, nekad su pojedini ljudi zli, podli, bezobrazni, oholi, bezosjećajni a i ogavni i iskoriste svu tvoju iskrenost i ljubav.
Ti i takvi ljudi nikada neće razumjeti koliko je bolno, kada povrjede neku nevinu dušu, kada izigraju osmjeh i iskrenost mladog dječaka i kada mu ugase i onu najsjajniju iskru u oku.
Ti i takvi ljudi su te natjerali na put bez povratka, na put suza i bola, na put vječne patnje tvojih roditelja, na kuku i lelek za cijelog života!
Tvoj odlazak je potresao cijeli region, potresao je svako pošteno i razumno biće, svakoga čovijeka, insana, roditelja i brata, svaku majku, sestru i baku!
Tvoj odlazak je odlazak jednog mladog bića, koje ostavlja teret i gorčinu u ustima nad svima nama kao društvo, da se zapitamo, da li je trebalo tako da bude, da li ti to zaslužuješ i da li mladi ljudi poput tebe to zaslužuju kroz život.
Mladi dječače neka te andjeli čuvaju a tvojim roditeljima želim iskreno saučešće!
U sjećanje na ugašeni mladi život Mladena Dulića!