Nova njemačka ministrica vanjskih poslova, Annalena Baerbock, nije gubila vrijeme postavljajući standarde. Međutim, na duge staze njena politika bi mogla da pokvari nekoliko faktora unutar koalicione vlade, piše Jens Turau, urednik Deutsche Wellea.
“Sigurno ne možete optužiti Annalenu Baerbock za nedostatak motiva i odlučnosti. Tek što je imenovana, završila je burnu turneju po inostranstvu, sa posjetama Briselu, Parizu i Varšavi. Zatim je otišla na sastanak ministara vanjskih poslova G7 u Liverpoolu, nakon čega je uslijedila konferencija o razoružanju u Švedskoj”, piše Turau.
Dodaje da se ona ne boji uprljati ruke ističući da je nakon presude u Berlinu za Tiergarten ubistvo, u kojoj se izričito navodi da je ubica, ruski državljanin, djelovao u ime ruskih vlasti, Baerbock je dvojicu službenika ruske ambasade proglasila personama non grata i pozvala ruskog ambasadora.
Promjena nasuprot kontinuitetu
Tvrdi da će vanjska politika vjerovatno postati stalni izvor nesuglasica unutar koalicije koju čine Socijaldemokrati (SPD), Zeleni i neoliberalni Slobodni demokrati (FDP).
“U suštini, izvor potencijalnog sukoba je ambicija Baerbock da odbaci prethodne strategije vanjske politike, odnosno dati zamaha politici zaštite ljudskih prava i fokusa na klimatske promjene. Kancelar Olaf Scholz iz SPD-a, s druge strane, drži se za kontinuitet politike Angele Merkel. Prije ili kasnije, oni će se sukobiti”, naglašava autor.
Suočavanje s Kinom?
On navodi da u kontekstu odnosa s Kinom iz kabineta kancelara nisu negirali da je Scholz već sredinom oktobra obavjestio rukovodstvo u Pekingu, mnogo prije nego što je postao kancelar, da se njemački stav prema Kini neće značajno promijeniti jer Scholz ne želi ugroziti ekonomsku stabilnost.
Dodaje da su Zeleni i FDP ipak uspjeli da u koalicioni sporazum uvrste pasus koji eksplicitno pominje kinesko kršenje ljudskih prava u Hong Kongu.
“Baerbockov pristup je u velikoj mjeri vođen vrijednostima, ali šta to konkretno znači ostaje nejasno. Rolf Mutzenich, moćni lider SPD-ove parlamentarne grupe, nije gubio vrijeme pokazujući Baerbockvoj granice takve politike. Na veliku ljutnju i ogorčenje Zelenih i FDP-a, Mutzenich je bio konkretan i rekao da je vanjska politika u velikoj mjeri određena politikom kancelara”, piše Turau.
On smatra da bez obzira na zamjerke, Zeleni i FDP će morati da se izbore sa tom bolnom lekcijom, posebno kada je u pitanju politika EU dodajući da su prethodni ministri vanjskih poslova ostali u sjeni kancelarke Angele Merkel.
Sjeverni tok 2
“Članovi vlade brzo su pohvalili Baerbock za njenu brzu i odlučnu akciju nakon presude za ubistvo u Berlinu, međutim, može li računati na njih da će podržati zahtjev da spriječi da gasovod Sjeverni tok 2 postane operativan, to je druga stvar. Ako bi Rusija napala Ukrajinu, EU bi to svakako razmotrila, ali samo u tom slučaju”, smatra autor.
Ističe da su Socijaldemokrati uvijek bili i još uvijek su za gasni sporazum sa Rusijom.
“Kancelar Scholze je to nedavno izložio prilično sažeto, rekavši da naftovod sada više nije politički problem, na vlastima će biti da ga odobre ili ne. On dobro zna da će Njemačkoj biti potreban plin nakon što se posljednje njemačke nuklearne elektrane ugase sljedeće godine, a još više ako se ekspanzija obnovljivih izvora energije ne uspije tako brzo kako bi Zeleni željeli”, ističe Turau.
Nuklearno naoružanje
Autor ističe da uprkos tome što Baerbock se zalaže za manje zalihe nuklearnog oružja u Njemačkoj ipak još uvijek postoji američko nuklearno oružje koje bi moglo biti iskorišteno iz njemačkih aviona u slučaju krize. To je poznato kao politika dijeljenja nuklearnog oružja koja će se nastaviti pod novom vladom — ne samo zato što Njemačka planira nabaviti nove avione za tu svrhu.
“Pametnim potezom, Baerbock je preuzela odgovornost za međunarodne pregovore o klimi, koji su do sada uvijek bili dio nadležnosti Ministarstva okoliša. To signalizira širenje ovlasti ministarstva vanjskih poslova što je logičan korak za zelenog ministra. Kako god da pogledate, njemačka vanjska politika će postati uzbudljivija nego što je bila neko vrijeme što je dobrodošao razvoj događaja”, zaključuje autor.