Ne postoje nikakvi, privatni razlozi za ozbiljne i vrlo rizične javne sukobe predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika sa zapadniim zemljama i njihovom diplomatijom, izjavio je politički analitičar i stručnjak za bezbednost i terorizam, DŽevad Galijašević za portal IN4S.
Galijašević je poručio da su “nacionalni interesi, narodna sloboda i ovlaštenja Srpske, garantovana Dejtonskim sporazumom, koju zapadni namjesnici konstantno, uporno i intenzivno ruše, uvijek bili razlog sukobu”.
– Dodik nikada nije dozvolio bahatim zapadnjacima da Srpski narod tretiraju kao ponizni i ucjenjeni narod, niti da Republici Srpskoj uzurpiraju i njena državotvorna prava, izborena i u miru, i u ratu! Samovlašće i koonijalni mentalitet Kristijana Šmita, nacističkog potomka i sljedbenika fašističke ideologije te njegov politički nastup “bez pokrića”, tačnije bez odluke Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija, proizvodio je i proizvodi takce sukobe – jasan je Galijašević i pita da li je svejedno i da li je malo važno, gotovo nevažno, kada u državu uđe stranac bez mandata koji je propisao Međunarodni sporazum o miru i bahato, pođe mijenjati Ustav, zakone i druge propise, direktno utičući na kvalitet i uslove života naroda i građana?
Galijašević je napomenuo da “naravno nije riječ o nevažnom pitanju i da treba naglasiti da tzv. Bonmska ovlaštenja niti mogu niti daju neka nova, carska ovlaštenja visokom predstavniku u BiH i naglasio je da “ogotovo takva ovlaštenja ne može koristiti neko privatno lice koje nije imenovano na propisan način i od od nadležne institucije, organa Ujedinjenih nacija”.
– Mijenjajući izborno zakonodavstvo na silu, poduzimajući i druge radnje, Kristijan Šmit je došao do tačke koju je Republika Srpska označila kao “crvenu liniju”, na kojoj prestaje potreba i bilo kakav smisao postojanja zajedničke države BiH. I Milorad Dodik je to glasno rekao – ako Kristijan Šmit i zapadni moćnici pokušaju, oduzeti i prisvojiti nepokretnu imovinu Srpske, onda to do krajnjih konsekvenci mijenja položaj Republike Srpske i uništava njenu sposobnost da odgovorno uređuje život svih građana a posebno državotvornog srpskog naroda – rekao je Galijašević.
On je dodao da i tada Republici Srpskoj ne ostaje ništa drugo nego da proglasi samostalnost i punu suverenost na svome tlu.
Svakako, kako ističe, da u odmjeravanju takvih koraka i slanju ovakvih poruka Milorad Dodik ne ulazi nepromišljeno niti srljajujući bez objektivnih procijena situacije i kapaciteta Republike Srpske da realizuje takve namjere.
– Složena situacija u svijetu i zapadno, NATO posrtanje u Ukrajini, pokazuju da je odzvonilo unipolarnom svijetu, koji je obilježila zapadna hegemonija i brutalno nasilje. Istovremeno, nemoguće je ostvarivati puna kolektivna i pojedinačna prava u nekada multietničkoj i sekularnoj zemlji u kojoj su danas, radikalni islam i islamistički terorizam, sebe proglasili državnim identitetom. Na javnoj sceni, u institucijama države, islamisti su u namjeri da onemoguće svako negodovanje zbog otvorene podrške teroristimu, usvojili i naglašavali pojam islamofobije, koji je trebao imati jednaku težinu kao i pojam ksenofobija: i taj se “semantički štit” prvo koristio protiv kritike koja je dolazila iz Republike Srpske, kako bi se u političkoj praksi i na javnoj sceni nastavila primjena “srpske krivice” za sve loše što se dešavalo tokom raspada SFRЈ. Taj odvratni izum postigao je da islam postane nedodirljiv pod prijetnjom genocida i rasizma. Kroz ovaj pojam, doktrina Alije Izetbegovića, kao program opšte islamizacije i izgradnje islamskog društva u BiH, nastupila je otvoreno i drsko kao tumač Islama, kao vjera, tako što se ogrnula kaputom žrtve da izbjegne najmanji napad i kritiku – smatra Galijašević.
On dodaje da su “zahvaljujući tome i odnosu Zapadnih predstavnika prema islamskom radikalizmu na scenu izašle neke primitivne hodže, pune mržnje i u džamijama koje su zarobili i uprljali svojom mržnjom, javno i agresivno napadali sve što ima veze sa srpskim identitom, pravoslavljem i istorijom”.
Galijašević ističe da su “Muhamed Hafizović, imam Ali pašine džamije sa svojim patetičnim pisanjem u službenom glasilu Islamske zajednice i Amir Mahić, imam iz Kozarca kod Prijedora samo logičan radikalni i neonacistički izdanak jedne vjerske zajednice, koja je ne tako davno slavila Pavelića, i Hitlera oblačeći zavedene mladiće u nacističke uniforme Trinaeste SS Brdske divizije među bosanskim muslimanima, poznate kao Handžar divizija”.
– Imena sarajevskih ulica i trgova zorno svjedoče da se to vrijeme vratilo a aveti nacistički, povampirili i traže krv. Priča o nužnosti denacifikacije BiH u zapadnoj i radikalno islamskoj javnosti odjekuje kao islamofobija. Ona zanemaruje nevjerovatnu žestinu vjerske borbe u Siriji, Iraku, Avganistanu… koja je često graničila s najgorim divljaštvom: džamije, mesdžidi, crkve, hramovi i samostani spaljeni su i sravnjeni sa zemljom, predmeti kulta pokradeni, vjerskih dobra oteta: hodže i sveštenici obješeni, mučeni i ubijeni – rekao je Galijašević.
Galijašević je naglasio da “za to vrijeme, stranci u BiH, diplomatski talog i obavještajni pacovi, uočavaju da otpor njihovoj geopolitičkoj pješadiji raste i da je u svjesti Bošnjaka, Srba i Hrvata, poodavno sazrela misao da ne postoji, nijedan racionalni razlog niti potreba, da se zemlja drži na kratkom povocu spolja bez ikakve odgovornosti i da od toga svi narodi i građani u zemlji trpe samo štetu i nikakvu korist”
– Tako smo došli do istine da je najvažniji otpor brutalnom upravljanju zemljom pružio predsjednik Republike Srpske, rizikujući vlastiti život i političku budućnost. Zato je Dodik danas, veličanstveni simbol otpora i evidentnog liderstva za sve ljude na Јugoistoku Evrope, pogotovo u državama bivše Јugoslavije. Iz njegovog jasnog stava i nacionalnog karaktera, ljudi crpe snagu i odlučnost, svjesni tragičnog bezizlaza u koji cjeli region guraju islamističke grupe i NATO politika – poručio je Galijašević.
Prema njegovim riječima, samo zbog toga Dodik nije više pojedinac nego posljednji simbol pravedne borbe i otpora neljudskoj hegemoniji.
– U mrklom balkanskom mraku i tamnom vilajetu, Dodik je praktičn, pravi svjetionik i čuvar nacionalnog i ponosa i interesa. Ali to košta i narod zna, da samo hrabri i časni ljudi, mogu rizikovati sve, pa i vlastiti život zbog narodnog interesa i slobode. I zato Dodikova borba, koja ima opravdane povode predstavlja ustvari pokušaj jednog naroda koji je naučio živjeti slobodno da, kroz Dodika i preko njega, manifestuje svoju volju i spremnost da tu slobodu izbori bez obzira na žrtve. I to je osnovni smisao poruke koju je Milorad Dodik uputio javnosti i zapadnim namjesnicima – zaključuje Galijašević za portal IN4S.