Economist: Kako Rusija uspijeva da podnese tako ogromne gubitke i kako protiv režima kojem su životi ljudi jeftini?

Do kraja juna mjeseca Rusija će vjerovatno pretrpjeti milioniti gubitak (ubijeni i ranjeni vojnici) od početka svoje invazije na Ukrajinu, Putinov režim koristi novčane isplate da ublaži bol porodica stradalih vojnika.

Jun se pretvara u koban mjesec za oružane snage Rusije. Počeo je smjelim napadom ukrajinskih dronova na vojne aerodrome od Sibira na istoku do Murmanska na sjeveru, u kojem je, prema tvrdnjama Ukrajine, unišen 41 avion, odnosno oko trećina ruske strateške bombarderske flote.

Ali još jedna, daleko značajnija brojka se nazire. Prije nego što mjesec završi, Rusija će vjerovatno pretrpjeti milionitu žrtvu od početka njene invazije na Ukrajinu u februaru 2022, sudeći po sadašnjem prosjeku od oko 1.000 poginulih ili ranjenih vojnika dnevno.

Zapanjujući gubici Rusije, koji daleko prevazilaze sve što je pretrpjela u ratovima poslije Drugog svjetskog rata, svjedoče o upornoj odbrani Ukrajine protiv znatno jačeg neprijatelja. Ipak, sposobnost Rusije da te gubitke podnese i da nastavi da regrutuje muškarce koje baca u krvave napade trebalo bi da izazove ozbiljna pitanja za evropske članice NATO-a:

Ruski napadi sa masovnim ljudstvom su pretežno “beskorisni i svode se na beskonačno mrcvarenje”, kaže ser Lorens Fridman, vodeći britanski strateg. “Ali nema znakova iscrpljenosti – oni jednostavno nastavljaju.”

Sumorne brojke

Sumorna statistika žrtava zasniva se na podacima koje prikuplja ukrajinski generalštab, što ostavlja prostor za sumnju. Međutim, brojka nije daleko od procjena zapadnih obavještajnih službi.

Takođe se okvirno poklapa sa procjenama koje prave nezavisni ruski mediji poput Meduze i Mediazone, koji pokušavaju da izbroje tijela. U ovo vrijeme prošle godine, Meduza je procjenjivala da je između 106.000 i 140.000 ruskih vojnika poginulo. Veliki dio njihove analize zasniva se na podacima iz ostavinskih postupaka, čituljama na društvenim mrežama i drugim izvorima.

Procjena prekomjerne smrtnosti među ruskim muškarcima, zasnovana na ostavinskim zapisima, dala je brojku od 165.000 do kraja 2024. godine, pri čemu je 90.000 zabilježeno u prethodnih šest mjeseci. S obzirom na intenzitet ruskih vojnih operacija tokom većeg dijela prošle godine, nije teško doći do procjene da je do sada poginulo oko 250.000 ljudi.

Smatra se da je odnos teško ranjenih prema poginulima otprilike četiri prema jedan, što odražava i težinu povreda u Ukrajini i nizak prioritet koji Rusija pridaje medicinskoj evakuaciji i brzoj bolničkoj pomoći na terenu, koja spasava živote.

Još jedan razlog da se brojevi žrtava smatraju relativno vjerodostojnim jeste to što su, u neobično velikoj mjeri, ti brojevi vezani za pogibije vojnika u borbi. U većini ratova, visok procenat smrti, čak i među borcima, posljedica je bolesti, gladi, nesreća i namjernog progona ljudi u okupiranim područjima – što je po svojoj prirodi teško statistički precizno utvrditi.

Ruski gubici

Dobar primjer za to je Drugi rat u Kongu od 1998. do 2003. godine. To je do danas najsmrtonosniji sukob 21. vijeka, za koji se vjeruje da je odnio 5,4 miliona života, od kojih je većina stradala od bolesti i gladi. U Drugom svjetskom ratu, od gotovo 27 miliona poginulih sovjetskih građana, oko 6,3 miliona poginulo je u borbi ili umrlo od zadobijenih rana.

Ukrajina ne objavljuje detaljne podatke o svojim vojnim gubicima. Ipak, u decembru prošle godine predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski izjavio je da je od početka invazije poginulo 43.000, a ranjeno 370.000 ljudi. Vjerovatno je riječ o potcijenjenim brojkama. Ipak, relativno manji broj ukrajinskih žrtava u poređenju s neprijateljem odražava niz različitih faktora.

Osim neuspješne kontraofanzive prije dvije godine, Ukrajina vodi uglavnom odbrambeni rat. Napredak u tehnologiji dronova do sada je više pogodovao odbrani nego napadu. Trkački dronovi napunjeni eksplozivom, poznati kao FPV (First Person View), koji se upravljaju direktno ka tenkovima ili vojnicima, igraju sličnu ulogu kakvu je imao mitraljez u Prvom svjetskom ratu.

Ta inovacija je napade pješadije učinila toliko skupim da nijedna strana nije mogla da probije pat-poziciju rovovskog rata sve dok nijesu razvijene nove taktike i izmišljeni tenkovi. FPV dronovi učinili su i tenkove ranjivim. Rusija je od početka rata izgubila gotovo 11.000 tenkova i skoro 23.000 oklopnih borbenih vozila pješadije. Danas se uglavnom oslanja na pješadijske napade malih grupa ljudi – ponekad pješice, ponekad na motociklima.

Zapanjuje kako Rusija uspijeva da apsorbuje tako ogromne gubitke.Potrebno joj je da svakog mjeseca regrutuje između 30.000 i 40.000 novih vojnika kako bi popunila redove. Poređenja radi, ruski gubici do danas uporedivi su sa ukupnim gubicima Britanije u Drugom svjetskom ratu

Kako Rusija uspijeva da apsorbuje tako ogromne gubitke?

Još jedan razlog zašto su ruski gubici znatno veći od ukrajinskih jeste to što je Ukrajina demokratija i ima otprilike četiri puta manje stanovnika koje može da mobiliše. Zbog toga mora da pokaže da vodi računa o dobrobiti svojih vojnika. Smatra se da je njen odnos ranjenih prema poginulima otprilike osam prema jedan. Kad god se ukrajinska vojska pokazala ravnodušnom prema svojim vojnicima, problemi sa mobilizacijom su se dodatno pogoršavali.

I pored svega, zapanjuje koliko Rusija i dalje uspijeva da apsorbuje tako ogromne gubitke (potrebno joj je da svakog mjeseca regrutuje između 30.000 i 40.000 novih vojnika kako bi popunila redove). Poređenja radi, ruski gubici do danas uporedivi su sa ukupnim gubicima Britanije u Drugom svjetskom ratu. Približavaju se i broju američkih žrtava u istom sukobu, kada je američko stanovništvo bilo otprilike iste veličine kao današnje rusko.

Broj poginulih u Ukrajini vjerovatno je više nego četiri puta veći od američkih gubitaka tokom osam godina direktnog angažmana u Vijetnamskom ratu – gubitaka koji su tada izazvali masovne proteste. Gubici Rusije takođe su oko deset puta veći od ukupnog broja žrtava koje je Sovjetski Savez pretrpio tokom rata u Avganistanu.

Dok Ukrajina vodi rat za nacionalni opstanak, predsjednik Rusije Vladimir Putin ima izbor. Ipak, izgleda da se suočava sa malo unutrašnjeg pritiska da odustane. Pošto je izgubio većinu mahom profesionalne vojske s kojom je krenuo da pokori Ukrajinu prije više od tri godine, Kremlj je osmislio gotovo potpuno nov način obnove ljudstva na frontu, bez rizika po društvenu stabilnost.

Ideološka mobilizacija

Taj pristup kombinuje ideološku militarizaciju društva – ubjeđivanjem većine Rusa da se bore protiv imperijalističkog NATO-a i da je u smrti slava – sa sve izdašnijim ugovorima za one koji su spremni da se prijave.

“Putin vjeruje da je rat u Avganistanu jedan od glavnih razloga zbog kojih se Sovjetski Savez raspao”, kaže Aleksandar Golc iz Stokholmskog centra za studije Istočne Evrope. “On je osmislio pravu revoluciju u ruskom vojnom promišljanju. Ja to zovem ‘tržišna mobilizacija’, dok su drugi to nazvali ‘ekonomija smrti’ (deathonomics).”

Iznosi koji se isplaćuju vojnicima – većinom ljudima iz siromašnijih provincijskih gradova, u tridesetim i četrdesetim godinama života – za mnoge porodice su zaista životno prelomni. Do kraja prošle godine, prema podacima Elene Račeve, bivše ruske novinarke koja sada radi kao istraživač na Oksfordskom univerzitetu, jednokratni bonus za prijavu u vojsku iznosio je 1,19 miliona rubalja (oko 15.000 dolara), dok se godišnja plata vojnika po ugovoru kretala između 3,5 i 5,2 miliona rubalja – što je i do pet puta više od prosječne zarade. Ako vojnik po ugovoru pogine, njegova porodica prima između 11 i 19 miliona rubalja.

Prema anketi koju je u oktobru prošle godine sproveo Centar Levada, nezavisna organizacija za ispitivanje javnog mnjenja, 40% Rusa bi podržalo da se član porodice ili blizak prijatelj prijavi za vojnu službu. Novinarka Olesja Gerasimenko je prošlog ljeta izvještavala iz regrutnog centra u Moskvi i zabilježila da su mnogi očevi srednjih godina dolazili da potpišu ugovor u pratnji svojih supruga i djece, odlučni da poboljšaju finansijsku situaciju svoje porodice.

Gospodin Golc kaže da se efekti toga mogu vidjeti širom malih gradova u Rusiji, gdje regrutacija ide najbrže. Grade se nove kuće, na ulicama se pojavljuju skuplji automobili, a otvaraju se i saloni za nokte i teretane.

Zasada, vjeruje Račeva, rusko društvo prihvata ovaj sistem kao alternativu potpunoj mobilizaciji. Čak 88% ispitanika podržava to što vojnici po ugovoru dobijaju novac i beneficije jer idu u rat “umjesto nas”.

Za porodice poginulih i ranjenih, ogromne novčane isplate “ublažavaju… njihov bol, osjećaj nepravde… i omogućavaju društvu da izbjegne moralnu odgovornost za žrtve i povrede koje su pretrpjeli”, napisala je Račeva. Drugim riječima, ugovor ne postoji samo između vojnika i države. Pitanje na koje niko ne može da odgovori jeste – koliko dugo će taj ugovor trajati.

The Economist