Demokracija je nježna biljka. Koju stalno treba njegovati i uredno održavati. Dokazano je to i u protekle gotovo dvije godine otkako se svijet bori protiv pandemije koronavirusa, posebno u sredinama gdje je snažan antivakserski pokret. Ni antivakseri nisu isti, piše Slobodna Dalmacija.
U demokratskim zemljama i oni, dakako, imaju pravo izraziti svoje stavove, ali pritom strogo paze na to da argumente ne izvlače gatanjem uz fundaća kave, bacanjem graha ili gledanjem u dlan. Dobro znaju da bi ih takvi argumenti odveli u ustanove za liječenje zatvorenog tipa.
- Evo kako je Jugoslavija 1972. godine vakcinisala milione građana protiv velikih boginja
- Neće niko da primi vakcinu! U Srbiji od korone dnevno umire 60 ljudi, u BIH 28, u Norveškoj dvoje
U Hrvatskoj nam je stanje oko “pro et contra” cijepljenja dobro poznato. Najčešći argumenti naših antivaksera, među kojima se, nažalost, javljaju i pojedinci koji su stekli status znanstvenika, upravo su onakvi za koje antivakseri u demokratskim zemljama znaju da bi im donijeli košulju čudnih rukava.
Je li to nasljeđe koje i poslije tri desetljeća Hrvatske kao države, uz to deklarativno i demokratske, baštinimo iz bivše zajedničke državne zajednice i njezine političke prakse?
Jutros mi je jedan prijatelj, koji me preko WhatsAppa često opskrbljuje zanimljivim dosjetkama, fotografijama i video uradcima, poslao dokument koji zorno govori kako su s antivakserima postupali u Titovo vrijeme, neposredno poslije Drugog svjetskog rata.
Glavni štab omladinskih brigada na gradnji pruge Šamac – Sarajevo oduzeo je III. ličkoj brigadi naziv udarne. Za takvu, u to vrijeme drakonsku, kaznu Glavni štab daje sljedeće obrazloženje:
“Naziv udarne brigade oduzima se radi toga što se 90 omladinaca iz ove nije htjelo da se vakciniše, te je time stvorena mogućnost za širenje zaraznih bolesti i dovedeno u opasnost zdravlje omladinaca.”
Pa neka sada netko argumentirano ustvrdi da Titovi omladinci iz Like i današnji hrvatski antivakseri nemaju ništa zajedničkog!