Drugog decembra 1956. kubanski revolucionari predvođeni Fidelom Castrom iskrcali su se na Kubu, okončavši tako period egzila koji su proveli u Meksiku i započevši novu fazu revolucionarne borbe na otoku.
U Meksiku je Castro bio otkad je morao pobjeći s Kube, nakon prvog pokušaja napada na režim Fulgencia Batiste. Tamo je osnovao pokret 26. juli čije ime simbolički podsjeća na neuspio, prvi pokušaj napada na kasarnu Moncada 1953. godine.
Fidel Castro se za vrijeme boravka u Meksiku upoznao s Ernestom Che Guevarom, argentinskim revolucionarom, i počeo je pripremati planove za povratak na Kubu i rušenje tamošnjeg režima.
Vježbali su ratne vještine i nabavili brod kojim će otići na Kubu. Bila je to jahta američke proizvodnje imena Granma (skraćeno od Grandmother, po baki bivšeg vlasnika).
U tu jahtu dužine 18 metara i kapaciteta 12 osoba ukrcali se u meksičkom gradu Tuxpanu Fidel Castro, njegov brat Raul, Che Guevara i još 79 revolucionara. Dakle, preko 80 osoba ukrcalo se u brod namijenjen za 12 ljudi.
Počeo sam revoluciju sa 82 čovjeka. Kada bih to morao opet uraditi počeo bih je sa 10-15 ljudi i sa potpunim uvjerenjem. Nije bitno kako ste mali ukoliko imate vjeru i plan djelovanja.
Fidel Castro
Uputili su se prema Kubi, putem umalo potonuvši zbog pretjeranog opterećenja broda. Iskrcali su se na plaži Las Coloradas u nepristupačnom dijelu Kube. Uskoro ih je napala Batistina vojska, pa je većina izginula.
“To nije bilo iskrcavanje, to je bio brodolom”, zapisao je Ernesto Če Gevara.
Odmah po iskrcavanju dočekala ih je zasjeda i većina prvih revolucionara je izgubila život ali su braća Castro, legendarini Camilo Cienfuegos i Ernesto Če Gevara preživjeli zahvaljujući odredu kojim je komandovala Celija Sančez, nesuđena nasljednica Fidela Castra.
Granma Memorijalu
Preživjelih dvadesetak povuklo se u planinu Sierra Maestra i otamo započelo dugotrajni gerilski rat. Ondje je Castro organizirao svoj stožer gdje je, uz Chea i brata Raula, vodio glavnu riječ.
Pokrenuo je borbu uz potporu lokalnog stanovništva, a s vremenom je sve više nezadovoljnih Kubanaca pristupalo pokretu 26. juli.
Nakon tri godine borbi Castrove jedinice pobjedonosno su umarširale u Havanu, iz koje je Batista pobjegao u SAD zbog čega su izbili i prvi sukobi između dviju država koji će se protezati desetljećima, a u jednom trenutku čak i dovesti svijet na granicu nuklearnog rata.
Jahta Granma danas je kubanski revolucionarni simbol, a dan kad je izvršeno iskrcavanje proglašen je danom kubanskih oružanih snaga.