Na današnji dan 29.09.1991. godine dvojica oficira Jugoslovenske narodne armije izvršila su samoubistvo iz potpuno suprotnih uvjerenja.
Jedan jer nije želio ratovati protiv bratskog hrvatskog naroda a drugi jer nije želio da hrvatske snage dođu do oružja JNA. Tada pedesetdvogodišnji crnogorski kontraadmiral Vladimir Barović i osamnaest godina mlađi srpski major Milan Tepić odlučili su se na dva čina oko kojih je javnost i danas podjeljena.
Milan Tepić je 29. 9. 1991. godine, u vrijeme hrvatske opsade bjelovarske kasarne „Božidar Adžija“, dignuo u zrak skladište ratnih rezervi JNA u šumi Bedenik nedaleko od Bjelovara, ne želeći predati naoružanje i opremu jugovojske narodne armije Zboru narodne garde. Pritom je usmrtio sebe, jedanaest vojnika ZNG-a.
Vjerojatno bi bio raznio i pola Bjelovara, da eksploziju svih hangara skladišta s ukupno 170 tona streljiva i eksplozivnih sredstava nisu uspjeli spriječiti gardisti predvođeni aktivnim oficirom JNA Sinišom Paunovićem, presjekavši žice kojima su objekti s eksplozivom bili međusobno povezani.
Proglašen poslednjim narodnim herojem Jugoslavije
Tako je naposljetku eksplodiralo samo jedno, i to najmanje skladište u kojemu je bio major Tepić. Sinišu Paunovića i grupu pripadnika ZNG-a je prilikom ovog čina je smrtonosno pokosio mitraljez s oklopnoga transportera JNA a još je sedam gardista naknadno stradalo i u samoj eksploziji.
Predsjedništvo SFRJ još je u studenome 1991. majora Milana Tepića „za izvanredan podvig u borbi protiv neprijatelja“ posthumno, i nadasve zaumno, proglasilo narodnim herojem Jugoslavije.
Njegovo ime nose ulice u Beogradu, Nišu, Bačkoj Palanki, Beški, Inđiji, Kuli, Leskovcu, Novom Sadu, Odžacima, Pirotu, Smederevu, Somboru, Sremskoj Mitrovici, Temerinu, Velikoj Plani, Vršcu i Zrenjaninu, te u Banja Luci, Istočnom Sarajevu, Tesliću i Bosanskoj Gradišci.
Tepićevo ime nosi i jedna cijela srpska kasarna kod Zemuna, a Republika Srpska po njemu je nazvala i orden za posebne zasluge u ratu. Još 2017. u Beogradu mu je spomenik otkrio ministar Aleksandar Vulin, a 2022. godine spomen-ploču u Banja Luci posvećenu njemu otkrio je gradonačelnik Draško Stanivuković.
Vladimir Barović: Ubio se jer nije želio ratovati protiv bratskog hrvatskog naroda
Zanimljivo je da je upravo u Banjalici rođen crnogorski kontraadmiral Vladimir Barović ali on tu nema svoju ulicu. Barović je istog dana kao i Milan Tepić izvršio samoubistvo a u oproštajnom pismu je napisao da ne želi ratovati protiv bratskog hrvatskog naroda.
Vladimir Barović rođen je 7. 11. 1939. u Banjoj Luci od oca Crnogorca Petra Barovića i majke Slovenke Nade Benigar. 1960. godine stekao je čin pomorskog potporučnika, a 1982. čin kapetana bojnog broda.
Za zapovjednika Vojno-pomorskog sektora Pule imenovan je poslije razrješenja službe zapovjednika Vojno-pomorskog sektora Boke. U službi zapovjednika pulskog garnizona sudjelovao je u pregovorima oko odlaska JNA iz Pule. Ostao je tada upamćen po časnom držanju i izjavi:
“Ovdje neće biti razaranja dok sam ja zapovjednik, a ako ipak budem prisiljen narediti razaranje Pule i Istre, mene tada više neće biti.”
Dobio Orden za hrabrost
Dan nakon razrješenja službe zapovjednika VPS Pule imenovan je zamjenikom zapovjednika Vojno-pomorske oblasti u Splitu pri čemu dužnost preuzima na Visu od admirala Mile Kandića.
Iste večeri u zgradi ambulante Vojno-pomorskog uporišta na Visu izvršava suicid pucnjem u sljepoočnicu ostavivši iza sebe oproštajno pismo u kojem među ostalim piše da se odlučio na časnu smrt jer nije htio da ratuje protiv bratskog hrvatskog naroda.
Suicid je počinio na dan kad je preuzeo dužnost načelnika Vojnopomorske oblasti, što je značilo da bi time bio suglasan na svako borbeno djelovanje , a Barovićeva vojnička i nacionalna čast nije mu to dopuštala, kako je naveo u oproštajnom pismu.
“Jedini metak ispaljen u ovom ratu na koji Crna Gora može biti ponosna je onaj metak admirala Vladimira Barovića, komandanta JRM. Njegovo crnogorsko shvaćanje časti nije mu dozvolilo da izda zapovijed Floti da bombarduje gradove i naselja po Dalmaciji kad mu je to naređeno!“, napisao je 1996. godine crnogorski književnik Momir M. Marković.
Crnogorski predsjednik Filip Vujanović povodom Dana državnosti Crne Gore posthumno je 2016. godine dodijelio Orden za hrabrost admiralu bivše Jugoslavenske narodne armije Vladimiru Baroviću.