Suprotno narativu koji širi ruska propaganda, Ukrajina do sada zapravo pobjeđuje u ratu. Čak je i američki predsjednik Donald Trump, koji je u februaru 2025. savjetovao ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog da mora popustiti pred ruskim zahtjevima jer “nema adute u rukama”, ove sedmice izjavio da je “Ukrajina, uz podršku Evropske unije, u poziciji da se bori i POBIJEDI”, piše ugledni istoričar i filozof Yuval Noah Harari, autor bestselera “Sapiens” i “Homo Deus”.
Kada je sukob počeo 2014. godine, Ukrajina se činila potpuno bespomoćnom pred ruskom agresijom, a Rusi su lako zauzeli Krim i druge dijelove istočne Ukrajine. Rat je ušao u intenzivniju fazu 24. februara 2022, kada je Rusija pokrenula sveobuhvatan napad s ciljem da pokori cijelu Ukrajinu i okonča njeno postojanje kao nezavisne države.
U to vrijeme, rusko rukovodstvo i mnogi posmatrači širom svijeta očekivali su da će Rusija osvojiti Kijev i odlučno poraziti ukrajinsku vojsku u roku od nekoliko dana. Čak su i zapadni saveznici Ukrajine toliko sumnjali u njene šanse za otpor da su nudili evakuaciju predsjedniku Zelenskom i njegovom timu kako bi im pomogli da osnuju vladu u egzilu.
Ali Zelenski je odlučio ostati u Kijevu i boriti se, navodno rekavši Amerikancima: “Trebaju mi municija, a ne prevoz.” Ukrajinske snage, iako brojčano nadjačane, šokirale su svijet odbivši ruski napad na Kijev. Ukrajinska vojska je potom pokrenula kontraofanzivu krajem ljeta 2022, ostvarila dvije velike pobjede u oblastima Harkiv i Herson, te oslobodila veliki dio teritorije koju su Rusi zauzeli u prvoj fazi invazije.
Od tada, uprkos ograničenim pomacima obje strane, linija fronta se nije značajno pomjerila. Rusi pokušavaju stvoriti utisak da stalno napreduju, ali činjenica je da od proljeća 2022. nisu uspjeli osvojiti nijedan strateški važan cilj poput gradova Kijeva, Harkiva ili Hersona.
Do 2025. godine, po cijenu od oko 200.000 do 300.000 poginulih i ranjenih vojnika, ruska vojska je uspjela zauzeti samo uzak pojas pogranične zone, što iznosi, prema najpouzdanijim izvorima, oko 0,6% ukupne teritorije Ukrajine.
Brzinom kojom su napredovali 2025, teoretski bi Rusiji trebalo oko 100 godina i desetine miliona žrtava da osvoji ostatak Ukrajine. Zapravo, u augustu 2025. Rusija je kontrolirala manje teritorije Ukrajine nego u augustu 2022.
Situacija podsjeća na zapadni front u Prvom svjetskom ratu, kada su nemilosrdni generali žrtvovali desetine hiljada vojnika da bi osvojili nekoliko kilometara blatnih ruševina. Patriotske novine često su prikrivale razmjere takvih ludosti štampanjem mapa koje su navodno pokazivale velika napredovanja.
Ali najvažniji podatak na tim mapama bila je skala. Kako je primijetio istoričar Toby Thacker, novine iz Prvog svjetskog rata često su koristile namjerno veliki razmjer “koji je napredovanja činio prividno impresivnim, ali svaki pažljiv čitalac mogao je vidjeti da su beznačajna”. Isto je i s najnovijim ruskim napredovanjima.
Za Ukrajinu ima vojnog smisla povremeno se taktički povući, sačuvati snagu i živote svojih vojnika, dok Rusi iscrpljuju sami sebe skupim napadima radi beznačajnih dobitaka. Istina je da je Ukrajina uspjela dovesti Rusiju do zastoja.
Kako je nedavno napisao penzionisani australijski general Mick Ryan, to je kao kada bi više od tri godine nakon invazije Iraka 2003. SAD uspjele osvojiti samo 20% zemlje, uz milion žrtava u procesu. Bi li iko to smatrao američkom pobjedom?
Pregled kretanja rtatnog fronta u Ukrajini od početka ruske invazije
Na moru, ukrajinska postignuća bila su jednako impresivna. Dana 24. februara 2022, ruska Crnomorska flota imala je potpunu prevlast na moru, a činilo se da Ukrajina nema načina da joj se suprotstavi. Jedan od najpoznatijih događaja tog dana desio se na Zmijskom ostrvu. Zastavni brod Crnomorske flote, krstarica Moskva, poslala je radio-poruku maloj ukrajinskoj posadi:
“Ja sam ruski ratni brod. Predlažem da položite oružje i predate se kako biste izbjegli krvoproliće i nepotrebne žrtve.” Posada je odgovorila: “Ruski ratni brode, idi u p***u materinu.”
Iako su Rusi brzo zauzeli Zmijsko ostrvo, krajem juna 2022. Ukrajinci su ga ponovo osvojili. Do tada, Moskva i brojni drugi ruski brodovi već su ležali na dnu Crnog mora. Inovativnom upotrebom raketa i dronova, Ukrajinci su neutralizirali rusku prevlast na moru, promijenili samu prirodu pomorskog ratovanja i natjerali ono što je ostalo od Crnomorske flote da se skloni u sigurne luke daleko od fronta.
I u zraku, Rusija nije uspjela. Dok je Izrael u svom 12-dnevnom ratu protiv Irana u junu 2025. stekao kontrolu nad iranskim nebom za oko 36 sati bez gubitka ijednog aviona s posadom, Rusija još nije uspjela osvojiti kontrolu nad ukrajinskim nebom. Rusko ratno zrakoplovstvo pretrpjelo je ogromne gubitke — posebno u ukrajinskom napadu na rusku flotu strateških bombardera u junu.
Rusija je odgovorila oslanjajući se na dalekometne rakete i dronove za terorisanje ukrajinskih gradova. Ukrajina se uzdržava od istovrsnog odgovora i uglavnom izbjegava gađati civilne ciljeve u Rusiji, ali ukrajinski dronovi pokazali su znatnu sposobnost da pogađaju aerodrome i infrastrukturu, posebno rafinerije nafte, stotinama kilometara unutar Rusije.
Ukrajinci su sve ovo postigli bez direktne vojne intervencije izvana. Do sada je jedina treća strana koja se direktno uključila u rat bila Sjeverna Koreja, koja je poslala više od 10.000 vojnika da se bore za Rusiju. NATO zemlje su Ukrajini pružile masovnu podršku u oružju i resursima, ali nijedan NATO vojnik nije formalno učestvovao u borbama.
Također treba naglasiti da su prije 24. februara 2022. i dugo nakon toga NATO zemlje odbijale Ukrajini isporučiti mnoge vrste sofisticiranog teškog naoružanja i ograničavale upotrebu drugih. Neka od tih ograničenja još uvijek su na snazi.
Zbog toga su Ukrajinci 2022. godine izvojevali pobjede kod Kijeva, Harkiva i Hersona s ograničenim naoružanjem. Da su dobili punu podršku od početka, mogli su završiti rat već krajem 2022. ili tokom ljeta 2023, prije nego što je Rusija uspjela obnoviti svoju vojsku i ratnu ekonomiju.
U 2025. najslabija karika u ukrajinskoj odbrani i dalje se nalazi u umovima njenih zapadnih prijatelja. Kako Rusija nije uspjela steći prevlast u zraku i na moru niti probiti ukrajinske kopnene odbrane, ruska strategija sada nastoji zaobići ukrajinsku poziciju napadom na volju Amerikanaca i Evropljana.
Šireći propagandu da je ruska pobjeda neizbježna, Rusi se nadaju da će Amerikanci i Evropljani izgubiti volju, povući podršku Ukrajini i prisiliti je na predaju. Popuštanje toj propagandi bio bi poraz ne samo za Ukrajinu, nego i za NATO zemlje, koje bi izgubile veliki dio svoje vjerodostojnosti, kao i najbolju odbranu od rastućih ruskih prijetnji.
Dok Rusija nastavlja širiti svoju vojsku i ratnu ekonomiju, Evropa užurbano naoružava svoje snage, ali u međuvremenu najveća i najiskusnija borbena sila koja stoji između ruske vojske i Varšave, Berlina ili Pariza jeste ukrajinska vojska. Poljska, njemačka i francuska vojska imaju svaka po oko 200.000 vojnika, od kojih većina nikada nije bila u borbi. Ukrajinska vojska, nasuprot tome, ima oko milion vojnika, od kojih je većina iskusna u ratu.
Nakon dvije sedmice obilježene upadima ruskih aviona u estonski zračni prostor i letovima ruskih dronova iznad Poljske i Rumunije (i možda Danske), Evropljani bi trebali razmisliti o činjenici da, ako Rusija sutra napadne Evropu, a SAD odluče ostati po strani, najveća vojna snaga na koju Evropa može računati biće upravo ukrajinska vojska. Američka vojska također ima mnogo toga da nauči iz ukrajinskog iskustva na bojnom polju i njihove vrhunske industrije dronova.
Posebno u oblasti ratovanja dronovima, Ukrajina je postala svjetski lider zahvaljujući inovacijama i ogromnoj bazi podataka. To je vjerovatno jedan od razloga zašto je predsjednik Trump u posljednje vrijeme postao naklonjeniji Ukrajini. On voli stati na stranu pobjednika.
Nemoguće je reći kako će se rat razvijati, jer to zavisi od budućih odluka. Ali u jednom ključnom smislu, ukrajinska pobjeda već je odlučujuća i nepovratna. Rat je nastavak politike drugim sredstvima. Rat ne pobjeđuje ona strana koja osvoji više zemlje, uništi više gradova ili ubije više ljudi. Rat pobjeđuje ona strana koja ostvari svoje političke ciljeve. A u Ukrajini je već jasno da Putin nije uspio ostvariti svoj glavni cilj — uništenje ukrajinske nacije.
U mnogim svojim govorima i esejima, Putin je tvrdio da Ukrajina nikada nije bila prava nacija. To je, na primjer, bila glavna poruka njegovog opširnog eseja “O istorijskom jedinstvu Rusa i Ukrajinaca”, koji je objavio u julu 2021.
Prema Putinu, Ukrajina je bila lažna tvorevina koju su podsticale strane sile kao način da oslabe Rusiju. Putin je pokrenuo rat da dokaže svijetu da ukrajinska nacija ne postoji, da su Ukrajinci zapravo Rusi i da bi se, čim bi dobili priliku, rado utopili u Majčinsku Rusiju.
Niko ne zna koliko će još ljudi poginuti zbog Putinovih zabluda i ambicija, ali ono što je cijelom svijetu postalo kristalno jasno jeste da Ukrajina itekako jeste stvarna nacija, i da milioni Ukrajinaca žele do posljednjeg daha ostati nezavisni od Rusije.
Nacije se ne grade od grumena zemlje ili kapi krvi. One nastaju od priča, slika i sjećanja u ljudskim umovima. Bez obzira na to kako će se rat odvijati u narednim mjesecima, sjećanje na rusku invaziju, na ruske zločine i ukrajinske žrtve, nastaviće hraniti ukrajinski patriotizam generacijama koje dolaze.
Financial Times
Financial Times su britanske dnevne novine koje se štampaju u formatu širokog papira, a objavljuju se i digitalno, a fokusiraju se na aktuelna poslovna i ekonomska zbivanja. Smještene u Londonu, novine su u vlasništvu japanske holding kompanije Nikkei, s glavnim uredničkim kancelarijama širom Britanije, Sjedinjenih Američkih Država i kontinentalne Evrope.
Nezavisni mediji teško opstaju. Jednokratnom donacijom ili mjesečnom pretplatom možete nam pomoći da nastavimo kreirati tekstove koje čitate
Podrži nas