Francis Fukuyama je najpoznatiji po svojoj knjizi „Kraj povijesti i posljednji čovjek” u kojoj iznosi tezu da su liberalna demokracija i kapitalizam slobodnog tržišta možda posljednja faza društvene evolucije.
Vlasti u Moskvi su krajem lipnja tom američkom politologu i filozofu zabranile ulazak u Rusiju. Fukuyama je dao intervju za DW samo nekoliko dana nakon što se pridružio savjetodavnom odboru Zaklade za borbu protiv korupcije ruskog disidenta Alekseja Navaljnog koji je trenutno u zatvoru.
DW: Na popisu ste ljudi kojima je zabranjen ulazak u Rusiju. Kako se zbog toga osjećate?
Francis Fukuyama: Čast mi je što sam na tom popisu. Svi važni strani kritičari Rusije i ruske invazije na Ukrajinu su stavljeni na taj popis i pitao sam se u stvari zašto im je toliko trebalo da dođu do mene.
Zbog čega ste nedavno pristupili odboru Zaklade za borbu protiv korupcije?
Ja sam veliki štovatelj Alekseja Navaljnog. Upoznao sam ga u Varšavi 2019. Korupcija je veliki problem u Rusiji i širom svijeta, i jako sam sretan što mogu podržati njegovu zakladu na bilo koji način.
Ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno je, govoreći o ratu u Ukrajini, izjavio: „Tek smo počeli“. Mislite li da blefira?
Mislim da laže, kao i o mnogim stvarima. Zapadni vojni analitičari koji prate akcije ruskih snaga primijetili su da se Rusija trenutno suočava s vrlo ozbiljnim nedostatkom ljudstva. Osim toga, izgubili su oko trećinu snaga s kojima su prvobitno planirali poraziti Ukrajinu. Procjene ruskih žrtava su neprecizne, ali vjerojatno je da imaju oko 20.000 mrtvih i možda oko 60.000 ranjenih. Povrh toga, tu su i ratni zarobljenici. Za zemlju veličine Rusije, to je zaista prilična vojna katastrofa.
S obzirom na to da su Rusi ostvarili vrlo marginalne uspjehe za dva mjeseca otkako su se počeli fokusirati na Donbas, ja zapravo mislim da oni nemaju mnogo rezervi i da Putin blefira kada kaže da nisu ni počeli.
Što mislite da bi mogla biti uspješna strategija za Ukrajinu?
Najrealnija strategija u ovom trenutku je fokusiranje na jug, ponovno otvaranje pristupa Ukrajine Crnom moru zauzimanjem Hersona i drugih luka na Azovskom moru. To je važnije od Donbasa. Mislim da će vraćanje Donbasa biti prilično teško izvodljivo u narednih nekoliko mjeseci, ali pravi napredak na jugu mogao bi biti vidljiv do kraja ljeta. Za Ukrajinu je zaista veoma važno vratiti taj pristup moru, tako da može nastaviti izvoz svojih poljoprivrednih proizvoda iz crnomorskih luka i prekinuti rusku blokadu Odese.
Na koji način bi se situacija promijenila ako bi Donald Trump ponovo bio izabran za predsjednika SAD-a?
Ako se Donald Trump vrati 2024. godine, to će riješiti sve probleme Rusije, jer je on očigledno posvećen povlačenju SAD-a iz NATO-a. Rusija bi postigla svoje glavne ciljeve jednostavno tom promjenom u američkoj politici. Zato mislim da je zaista važno da Ukrajina postigne neki napredak i tokom ljeta povrati vojni zamah, jer jedinstvo na Zapadu ovisi o onim ljudima koji vjeruju da je moguće vojno riješiti taj problem u bliskoj budućnosti. Ako oni počnu osjećati da se Ukrajina suočava sa zastojem koji se produžava unedogled, onda mislim da će se jedinstvo početi urušavati i da će biti sve više poziva Ukrajini da se odrekne teritorija kako bi zaustavila rat.
Kako vidite Rusiju u široj globalnoj perspektivi? Kakav je to politički režim?
Više od bilo čega drugog, ona u ovom trenutku zapravo liči na nacističku Njemačku. Njena jedina ideologija je neka vrsta ekstremnog nacionalizma, ali manje razvijena od nacističke. To je također vrlo slabo institucionaliziran režim – sve se vrti oko jednog čovjeka, Vladimira Putina, koji kontrolira sve velike poluge moći.
Ako to usporedite s Kinom, može se reći da je veoma, veoma različita. Kina ima veliku Komunističku partiju s 90 milijuna članova, ima dosta unutarnje discipline. U slučaju Rusije nema te vrste institucionalizacije i zbog toga ne mislim da je to stabilan režim. Nema jasne ideologije koju on može širiti izvan zemlje i smatram da su u tom režimu jednostavno ljudi koji iz različitih razloga ne vole Zapad.
Imate li, 30 godina nakon vaše knjige o kraju povijesti, nova shvaćanja o tom konceptu?
Nalazimo se u drugačijoj situaciji od one u kojoj smo bili prije 30 godina. U posljednjih nekoliko godina došlo je do nazadovanja demokracija širom svijeta, uključujući SAD i Indiju, kao i neke druge velike demokratske zemlje. Ali progres u povijesti nikada nije bio linearan. Preživjeli smo ogromne neuspjehe 1930-ih, imali smo velike zastoje 1970-ih, s naftnom krizom i inflacijom.
Ipak, ideja povijesnog progresa nije mrtva. Ponekad ima zastoja, ali osnovne institucije i ideje su jake. Opstale su veoma dugo i očekujem da će i dalje opstati.
Koliko rat u Ukrajini i druge goruće političke krize zasjenjuju globalniju i opasniju klimatsku krizu?
Očigledno je da je kratkoročna potreba za energentima dovela do oživljavanja fosilnih goriva i usporila napredak u smanjenju emisija ugljičnog dioksida. Ali, to je privremeni zastoj. Mislim da se oba ta problema moraju rješavati, nije to izbor između jednog ili drugog. Zaista se oba moraju shvatiti ozbiljno. Ali klimatska kriza se postepeno pogoršava i ostat će s nama i za buduće generacije. Zato ne mislim da je činjenica da se sada krećemo unazad nužno i konačna pozicija u kojoj ćemo završiti.