Točno godinu dana od tih šokantnih zbivanja na splitskim ulicama sudski postupak protiv Zavadlava se bliži kraju. Konkretnog odgovora zašto je počinio ovakve strašne zločine još nema
Ima u Splitu jedan stan, naizgled ni po čemu poseban, poput tisuća drugih, u običnoj višekatnici sagrađenoj u doba socijalizma.
Međutim, dobro upoznati sa situacijom znaju kako se u tom stanu posljednjih dvadesetak godina gotovo svakodnevno odvijala prava obiteljska drama.
Oni najbliži, koji bi ponekad ušli u taj stan, svjedočili su strašnim scenama: konstantni sukobi supružnika zbog ljubavnica i ljubavnika, svađe, vika i dernjava, razmirice “izvan pameti”, dok je droga postala dnevna nužnost… Trojica dječaka često su u svoj dom, ako se tako može nazvati, ulazili preko susjedove terase nego kroz vrata…
Najstariji od njih, crnomanjasti momčić, pokušavao je unatoč svojoj dobi preuzeti ulogu odraslog, pokušavao je primiriti roditelje u potpuno disfunkcionalnoj obitelji. Uzalud. A kako su godine prolazile i djeca rasla, situacija je eskalirala – u taj stan na splitskim Skalicama, jedan od gradskih kvartova notorno poznat po dostupnosti dilera, počela je dolaziti mlađa generacija ovisnika.
Očekivano, dječaci su postali mladići kojima je droga bila nešto normalno pa je takva bila njihova ekipa, stan je postao neka vrsta utočišta, njihov squat. Otac se u međuvremenu koliko-toliko stabilizirao, no bez puno autoriteta, želje ili mogućnosti da bilo kako uspije stvari dovesti u red, dok je majka (iako njezin doprinos nikad nije bio posebno značajan) “nestala”, otišla na liječenje.
Zidovi su bili išarani, puni rupa, vrata razvaljena, unutrašnje uređenje primjer potpunog nereda, a stalna galama uobičajena zvučna kulisa. U takvoj nesnosnoj, stresnoj situaciji, onaj isti tamnoputi dječarac izrastao je u mirnog mladića, uvijek spremnog pomoći prijateljima, susjedima ili mlađoj braći. Završio je školu, a 2016. godine se prvi put zaposlio, ukrcao na brod.
Ukrcao se na brod i plovio
Godinu dana kasnije zaplovio je kao kadet te se u Split vratio nakon 17 mjeseci plovidbe.
Ostao je u kontaktu s obitelji, čak je posjećivao dijete svojeg srednjeg brata. Ali ovo nije priča s happy endom. Jer taj mladić, najstariji sin obitelji sa Skalica, je Filip Zavadlav.
Sve je to bio samo iznimno dugačak preludij u događanja od prije točno godinu dana: “Varoški masakr” od 11. siječnja 2020. godine možda se mogao izbjeći da su “institucije države” na vrijeme i adekvatno reagirale, da je do danas nepoznati “opskrbljivač” kalašnjikova odustao od posla, da Zavadlav nije “pukao” zbog još ne potpuno jasnog incidenta koji mjesec ranije, da mladić nije upao u ljubavne probleme danima prije krvavog pohoda, da…
Ovako, tog subotnjeg popodneva tri života su prekinuta rafalima iz automatske puške, a broj žrtava samo pukom slučajnošću nije veći. Zločin je šokirao cjelokupnu hrvatsku javnost – u tih nekoliko sati od prvog ispaljenog hica na Šperunu do uhićenja Filipa Zavadlava u kafiću Borsalino na Skalicama, središtem Splita vladala je atmosfera kakvu obično viđamo tijekom mahnitih pohoda u SAD-u. Nitko u tim trenucima zapravo nije znao tko puca iz kalašnjikova, tko je ili koliko je žrtava, a niti tko je iduća meta.
Dojurio je na motociklu
Tek kasnije je postalo jasno da ubojica ima cilj, misiju te da “obični” prolaznici – priličan broj svjedoka se susreo s mladićem odjevenim u crno, koji je lagano šetao Varošem držeći gotovo nonšalantno oružje u ruci – nisu ugroženi. Filip Zavadlav je na trgu na Šperunu počeo prazniti spremnik streljiva u motocikl Yamaha XT 660 koji je dolazio iz pravca Tomića Stina.
Kamere videonadzora obližnjih poslovnih prostora snimile su te dramatične trenutke – oko motocikla u vožnji se podigla “prašina”, dvojica su pali na tlo i proklizali nekoliko metara. Vozač Marin Boban ostao je nepomično ležati, dok je Jurica Torlak kao suvozač, iako teško ranjen, uspio pobjeći u sporednu uličicu – za njim je napadač ispalio još nekoliko hitaca koji su pogodili zid i vrata kuće iza kojih je Torlak pokušao naći spas.
Uzalud, jer ozljede su bile preteške pa ni pomoć koju mu je pokušala pružiti žena, vlasnica kuće koju je poznavao iz djetinjstva, igrao se s njezinim sinovima, pa čak ni Hitna, čiji su djelatnici unatoč stvarnoj prijetnji stigli munjevito, nije bila dovoljna – preminuo je u splitskoj bolnici nedugo nakon ranjavanja.
U međuvremenu se mladić u crnom zaputio prema kući u Kamenitoj, slijepoj ulici na kraju koje je znao da stanuje Jerko Malvasija, poznat po kriminalnoj prošlosti, posebno preprodaji narkotika. Ali Zavadlav tamo nije našao nikoga pa je nastavio do Radmilovićeve, gdje je na Suzuki Burgmanu likvidirao Marina Ožića Paića.
Dok je gradom vladala panika, a ljudi bježali sa štekata kafića, dok su organi reda tek pristizali u Veli Varoš, Filip Zavadlav je nastavio šetati središtem grada – kalašnjikov je bacio u kontejner u Nazorovoj ulici, došao do obiteljskog stana na Skalicama i zatim sjeo u kafić, gdje se konačno mirno predao policiji.
Točno godinu dana od tih šokantnih zbivanja na splitskim ulicama sudski postupak protiv Zavadlava se bliži kraju. Konkretnog odgovora zašto je počinio ovakve strašne zločine još nema.
Fićo, što mu je nadimak iz djetinjstva, nije iznosio obranu pa je motiv ponudilo tužiteljstvo u optužnici: “…u cilju bezobzirne osvete prema većem broju osoba iz narkomanskog kruga koji su iznuđivali, prijetili i fizički napadali njegova brata i njega osobno”. Nekoliko ispitanih svjedoka potvrdilo je takve probleme, o kojima su, međutim, doznali od Filipa.
Dobrim prijateljima se požalio da su mu “neki stavili nož pod grlo”, da se sukobio s dvojicom na Matejuški oko problema s ovisnošću koje ima njegov srednji brat, a prvi susjed je i vidio dvojicu koji su dolazili u stan na Skalicama tražiti novac od oca, iako je taj navodni dug od droge napravio srednji sin.
Krajem studenog i pred blagdane te 2019. nešto se prelomilo u mladiću, jer su svi redom potvrdili kako je bio u stanju teške rastrojenosti – govorio je o prekidu s djevojkom, stjuardesom iz Beograda, žalio se kako ne spava već danima, jednostavno nije funkcionirao. Je li taj prekid bio prijelomnica za Filipa Zavadlava, vjerojatno se nikad neće saznati.
Slučaj ima dva bitna aspekta, treba i to naglasiti. Prvi je onaj sudski, često hladni i šturi, u kojemu pravo i pravda, kao i mnogo puta da sada, ne idu ruku pod ruku. Odvjetnik Branko Šerić, koji se tijekom suđenja predstavio kao gospodin, s pijetetom prema žrtvama, dok istovremeno želi izvući najbolje za svojeg branjenika, ima dva ključna smjera djelovanja.
Neubrojivost Filipa Zavadlava “nije prošla”, iako će i bitno smanjena ubrojivost u vrijeme zločina, koju su utvrdili liječnici, imati svoju ulogu prilikom odmjeravanja sankcije.
Upravo je visina kazne drugi dio strategije branitelja koji je svjestan da mladić ne može izbjeći osuđujuću presudu: pokušat će osporiti tvrdnje tužiteljstva o ciljanim žrtvama (pri tome mu idu na ruku iskazi rodbine žrtava koji su redom govorili kako trojica ubijenih nisu imali veze s dilanjem), jer bi to dokinulo teoriju o osveti iz optužnice, a to bi pak značilo nižu moguću kaznu.
Skandalozna glorifikacija
Drugi aspekt je činjenica da nedjelo Filipa Zavadlava mnogi opravdavaju, dapače glorificiraju. Pa su tako optuženome mladiću tijekom proteklih mjeseci u zatvor upućeni deseci pisama podrške, gotovo isključivo od žena – često je riječ o pravim ljubavnim pismima žena iz svih krajeva Hrvatske, čak i iz Australije, u kojima su fotografije ili novac, a poneka je zatražila (neuspješno) posjet svojem “idolu”!
Ali ne smatraju samo djevojke kako je Fićo zapravo “samo” reagirao na društvenu nepravdu te ispravio nečinjenje policije i sudstva. Dobrim dijelom zahvaljujući takvim stavovima dijela javnosti, Filip Zavadlav u velikoj sudnici Županijskog suda u Splitu ostavlja dojam razigranog mladića koji još nije svjestan posljedica svojega čina.
Tri muškarca su mrtva. A njegov gotovo cijeli život, odnosno idućih 40-ak godina, bit će sveden sat dnevne šetnje u ograđenom dvorištu i zurenje u stropove ćelija, davno nakon što ga svi zaborave…
24sata.hr