Godišnica pokolja u Gatima! Talijani su doveli četnike da pale hrvatska sela koja su podržavala partizane, od ustaša u Omišu dobili su pristanak

Na današnji dan 1.10.1942. godine desio se Pokolj u Gatima  nad žiteljima ovog poljičkog sela  od strane četničkih formacija. Sve je izvedeno po nalogu komande italijanskog XVIII korpusa, uz logističku podršku italijanske divizije Sassari.

Pokolj je izveden kao odmazda zbog podrške koje su žitelji Gata i obližnjih sela hrvatske nacionalnosti, pružali dalmatinskim partizanima u njihovoj borbi protiv italijanskog okupatora.

Selo je u potpunosti opljačkano i spaljeno, a u selu je ubijeno 79 stanovnika (73 iz Gata i 6 iz okolnih sela). Istog dana u okolnim selima ubijen je još 21 stanovnik.

Masakr u Gatima, 1. 10. 1942, je jedan od najvećih zločina koji su četnici počinili na teritoriji današnje Hrvatske tokom Drugog svetskog rata.

Najodgovorniji za zločin su bili general Umberto Spigo, zapovednik italijanskog XVIII vojnog korpusa i četnički zapovednik Mane Rokvić.

• Obilježeno 79 godina od ustaškog pokolja Srba u Starom Brodu
• 50 godina od atentata na ambasadora SFRJ Vladimira Rolovića! Hrvatski emigranti ubili partizanskog generala

Jačanje partizanskog pokreta

Partizanske jedinice su tokom 1942. izvršile više akcija uništavanja komunikacijske infrastrukture u splitskom i omiškom zaleđu. Nakon oslobađanja Livna 7. 8. intenzivirane su aktivnosti na uništavanju puteva kako bi se otežali pokreti motorizacije prema Livnu.

Mosorska partizanska četa je u noći 9/10. avgusta na više mjesta porušila cestu između Žrnovnice i Blata na Cetini. Pokraj Gata razoreno je 60 metara ceste u dubini d 4 metra. Početkom septembra Pokrajinski komitet KPH za Dalmaciju naložio je partijskim organizacijama na Poljičkom i Omiškom sektoru intenzivno uništavanje cesta koje idu od Splita prema Imotskom i prema Makarskoj te mobilizaciju što većeg broja seljaka za ove akcije.

Komanda Četvrte operativne zone NOV Hrvatske u više navrata naložila je Mosorskoj četi rušenje cesta i vršenje napada.

Zanimljivo je da se jedan od najvećih pokolja nad hrvatskim civilima dogodio usred NDH, i to ustašama pred očima. Preko svoje divizije Sassari talijanska komanda obezbijedila je dovođenje četnika za akciju iz Knina, a komandant divizije Bergamo Piazzoni poslat je na sastanak sa komandom ustaških snaga NDH u Omišu.

Na tom sastanku koji je održan 30. septembra rekao je kako je sjeverno od Omiša u toku jedna akcija, i poručio zapovjednicima snaga NDH “da ne budu prestrašeni ako koja partizanska kuća izgori”.

Pokolj

30.9. 1942. godine u 20 sati iz Splita u Omiš stigli su talijanskim kamionima iz pravca Knina između 130 i 150 četnika “antikomunističkih milicajaca”, koji su iste večeri prenoćili u talijanskom logoru u Omišu.

Među četnicima koji su pristigli u Omiš nalazio se i četnički komandant Mane Rokvić. Sutradan, rano ujutro, pomognuti od dvije čete talijanske vojske, krenuli su pješice ka selu Gata (selo se nalazi u neposrednoj blizini Omiša, iznad grada), u dvije kolone.

Uz put su sreli skupinu žena i djevojaka iz Gata koje su nosile mlijeko za Omiš. Četnici su ubili 6 uhvaćenih žena i djevojaka, a Ivka Oćasić (rođ. 1921) bila jedina preživjela svjedokinja ovog zločina.

Četnici su najprije počinili zločin u zaseoku Podgradac. Sve pohvatane stanovnike isterali su iz kuća nakon čega su otpočela ubistva.

Zločin u zaseoku Podgradac preživjeli su Andrija Pivčević, tada dječak od 8 godina, koji je bio teško izranjavan od uboda nožemi Marija Borovac (rođ. 1907), takođe teško ranjena hladnim oružjem.

Marija je svojim tjelom uspjela da zaštiti dvojicu malih sinova, ali je jedan umro nakon nekoliko dana od posljedica ranjavanja. Andrija Pivčević i Marija Borovac svjedočili su na posljeratnom suđenju Draži Mihailoviću.

• Preživio je Jasenovac, poginuo sa Valterom braneći Sarajevo! Dio ulice Fuada Midžića danas nosi ime Mustafe Busuladžića
• Prije 30 godina vojnici JNA ubijeni na Holmecu – Snimak zločina objavila je austrijska televizija

U susednom zaseoku Skočibe 1. listopada 1942. četnici su ubili nekoliko stanovnika, dok je većina potaknuta događajima u Podgradcu, uspjela pobjeći u planinu Mosor. Zaselak je spaljen u potpunosti.

U zaseoku Pocelje ubili su 26 muškaraca i žene. U ovom zaseoku četnici nisu ubijali decu. U zaseoku Čovići takođe je ubijen veći broj muškaraca, žena i djece. U ovom zaseoku starica Matija Čović je u samoobrani ubila četnika Veljka Ilića, koji je uz vojvodu Manu Rokvića bio glavni zapovjednik zločinačke akcije u Gatima. Zločin je nastavljen i u susednom zaseoku Kuvačići gde je pobijen veći broj osoba svih doba starosti i oba spola.

Četnici su 1. 10. 1942. ukupno ubili 73 stanovnika sela Gata. U Gatima je istog dana ubijeno i 6 stanovnika okolnih sela Ostrvica, Zvečanje, Putišić, Duće i Tugare. 

Četnici su u selu Gata spalili ukupno 115 kuća. Od svih kuća u selu ostalo je 6, koje nisu popaljene. Pored paljevine i ubijanja antikomunistička milicija je vršila pljačku.

U izvještaju Župske redarstvene oblasti u Omišu od 8.10. 1942. godine MUP-u NDH o zločinima četnika u selima Gata, Naklice, Čišla, Ostrvica i Zvečanj stoji:

„Protukomunistička milicija vjerojatno bi bila i dalje vršila slična djela, ali na povratku iz Ostrvice u selu Gatima sačekali su ih partizani, koji su prispjeli iz planine Mosor i dali im otpor, tako da su se milicioneri morali povući u pravcu Omiša, a na mjestu su ostavili mnogo plijena, koji su bili opljačkali po selima.”

Posljedice

Takozvanu protivkomunističku miliciju u svim selima pratila je redovno italijanska vojska za sve vreme dok je trajala akcija.

Kao odgovoran za pokolje navodi se Mane Rokvić, čije su snage bile deo Dinarske četničke divizije, odnosno kvislinške formacije Antikomunistička dobrovoljačka milicija. Pokolj je obeležila i okrutnost prema žrtvama od kojih je veliki broj pre ubijanja bio sakaćen, mučen, a neki i živi spaljeni.

Poručnik Đorđe Nikolić, komandant puka “Kralj Aleksandar” Dinarske divizije je 11.12. 1942. protestovao Draži Mihailoviću, komandantu JVUO, zbog unapređenja Mana Rokvića:

Krajem septembra meseca Mane Rokvić na zahtev Komande Talijanske Divizije “Sasari” čijoj se vlasti jedino i pokoravao, preduzme akciju protiv hrvatskih sela iznad Splita i Klisa ka Sinju. Kako je u izgledu bila dobra pljačka uspeo je da sakupi oko 120 boraca vičnih njemu — sve same aramije — i pođe u akciju. Kako je docnije sam pričao i otvoreno se hvalio, uspeo je da spali 19 hrvatskih sela i da pobije sav narod — govorio je da je samo u jednom selu zapalio školu zajedno sa svima đacima i učiteljima… Zbog prednjeg tražili smo da se Mane Rokvić isključi iz organizacije kao apsolutno štetan. Umesto toga dolazi dekret o njegovom unapređenju u čin četničkog vojvode, a unapređen je na predlog kapetana Ivaniševića…

Na posleratnom suđenju četničkom vođi Dragoljubu Mihailoviću govorilo se i o pokolju u Gatima, a kao odgovoran je naveden Petar Baćović:

U oktobru 1942. godine, četnici Petra Baćovića, ubili su u selu Gatu, Niklice i Čišlu u Dalmaciji, zajedno sa Italijanima, 100 Hrvata kao simpatizera narodnooslobodilačkog pokreta

Jedan od rijetkih koji su preživjeli taj krvavi četnički pohod bio je tada 9-godišnji Andrija Pivčević. Četnici su ga izboli na devet mjesta na tijelu, ali je čudom preživio. Upravo je on bio jedan od glavnih svjedoka na suđenju Draži Mihailoviću 1946. godine u Beogradu, piše Index.

– Pet uri san se pravija da san mrtav. Leža san pokriven leševima. I odjedanput se leš do mene diga, kad vidin Miju Bašića koji je isto glumija da je mrtav. Nekih petsto metara san moga odat, a onda san, kad mi se iscidila krv, lega. Tu me naša Mijo Očašić koji mi je da tri kacijole mlika da se okripin i odveja me materi s kojon san doša do naše kuće di mi je mrtav leža otac i još njih pet, šest – pričao je Andrija 2012. godine za Slobodnu Dalmaciju.

– Na suđenju u Domu garde na Topčideru protiv Draže smo svidočili ja i Marija Borovac kojoj su zaklali muža i sina. Tri smo dana bili u Beogradu, iako je samo suđenje trajalo, čini mi se, tri miseca, a Draža se branija da je za sve kriv Momčilo Đujić i da on ništa nije zna – pričao je Pivčević tada.

U međuvremenu je sud u Beogradu poništio presudu iz srpnja 1946. kojom se Mihailovića osuđuje na smrt. Draža Mihailović tako je sredinom 2015. godine proglašen nevinim, odnosno rehabilitiran je, što je samo nastavak srpske revizionističke politike kojom se četničke zločince pokušava prikazati kao borce protiv fašista i nacista, a ne kao njihove saveznike, što su realno bili.