U Velikom parku u centru Sarajeva 22. aprila 1992. godine, naočigled brojnih prolaznika, strijeljano je osam pripadnika bivše JNA i četiri srpska civila.
Na taj dan u sarajevskom Velikom parku, usred grada, pedesetak metara od zgrade Predsjedništva BiH i u neposrednoj blizini Doma policije ubijeni su zarobljeni rezervisti JNA Milivoje Lalović, Đorđe Bjelica, Zoran Marković, Dragomir Đerić, Stevan Đokanović, Vlajko Golubović, Nedeljko Vujičić i Miladin Vukmanović.
Prema dostupnim informacijama i izvještajima o tom događaju, rezervisti JNA krenuli su 22. aprila 1992. godine transporterom iz kasarne “Slobodan Princip Seljo” u Lukavici prema Ilidži. Na putu transporter se pokvario u Aerodromskoj ulici na Dobrinji, a kada su vojnici izašli iz njega sa namjerom da se jave u komandu zarobili su ih pripadnici TO i MUP-a RBiH.
Zarobljene vojnike preuzeli su vojni policajci a potom odveli u Veliki park i strijeljali. Centar javne bezbjednosti Istočno Sarajevo u maju 2005. godine podnio je prijavu protiv 13 lica zbog postojanja osnova sumnje da su odgovorna za ovo krivično djelo.
O ovom slučaju vođeno je više istraga, među kojima su one Kantonalnog tužilaštva Sarajevo i Haškog suda. Tužilaštvo BIH je u ovom slučaju podiglo optužnicu.
Za zločin protiv ratnih zarobljenika optuženi su Dragan Vikić, Jusuf Pušina, Nermin Uzunović i Mladen Čovčić.
Optužnica ih tereti da su kao pripadnici policijskih i sigurnosnih struktura bili informirani o zarobljavanju osam pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) iz transportera u kvaru koji se nalazio na području sarajevskog naselja Dobrinja.
Nakon toga su zarobljenici odvedeni na lokalitet Velikog parka, u blizini Doma policije, u središtu Sarajeva, gdje su ubijeni rafalnim pucanjem iz vatrenog oružja, u čemu su učestvovali optuženi Uzunović, Čovčić i druge osobe, navodi se u optužnici.
Na jednom od zadnjih ročišta svjedok Odbrane Dragana Vikića izjavio je da je vidio kako Nedžad Herenda puca ispod Doma policije.
Samir Čajić, koji je neplanirano saslušan u nastavku suđenja, kazao je da je bio pripadnik Odreda za posebne namjene pod komandom Vikića. Prisjetio se dana kada je ispod Doma policije ubijeno osam zarobljenih vojnika.
Ispričao je kako je bio na spratu kada je začuo pucnjavu i, misleći da je napadnuta baza, otrčao po pušku i istrčao napolje.
Na platou ispred objekta, kako je naveo, jedan od stražara je rekao: “Budala, pobi ljude.”
Čajić je kazao da se nageo preko visoke žive ograde i vidio niz ulicu Nedžada Herendu, koji je pucao i iz čijeg se oružja dimilo. Rekao je da ga je upitao šta to radi, a da se Herenda okrenuo i kazao mu u smislu: “Nemoj, u redu je, Čaja.”
Svjedok je rekao da se povukao, a da su u bazi zauzeli borbeni položaj.
Čajić misli da je Herenda imao oružje s prigušivačem i da je, u trenutku kad ga je vidio, “potvrđivao”. Kazao je da je tu bila još jedna osoba, ali da je nije prepoznao. Dodao je da nije vidio ni tijela.
Saslušanje Čajića, koji je u prethodnom periodu pratio suđenje iz prostora za publiku, predložila je Vikićeva braniteljica Adna Dobojlić nakon što ga je spomenuo drugi svjedok. Ona je rekla da prethodni branilac nije upozorio Čajića da bi mogao biti svjedok i da ne smije pratiti suđenje.