Gordan Stošević: Lokalni izbori kao ogledalo sistemske krize u Sjevernoj Makedoniji

Prije par dana je u Sjevernoj Makedoniji održan prvi krug lokalnih izbora, na kojima je uvjerljivo pobijedila vladajuća desničarska populistička stranka VMRO-DPMNE. Što je samo potvrdila tendenciju koja vlada Europom zadnjih desetak, petnaestak godina.

Jedino je bilo neizvjesno za glavni grad Skopje i još par općina, u kojima će biti održan drugi krug 2. decembra/studenog. Nažalost i ovog puta je umjesto vođenja debata vezane uz problematiku lokalnog karaktera, bilo govora o krizi identiteta, kako u makedonskom, tako i u albanskom političkom kampusu. Čime je još jednom u nizu potvrđena politika etnocentrizma i duboke podjele u društvu.

Piše: Gordan Stošević

No, ono što je svakako najviše poražavajuće u cijeloj ovoj situaciji oko izbora, je naravno odaziv glasača u Kočanima, koji su većinom njih dali svoj glas vladajućoj stranci VMRO-DPMNE, i pored činjenice da je u tom gradu prije samo šest mjeseci stradalo 64 ljudi, a više od 200 teško ili lakše povrijeđeno. Time je dat legitimitet istim onima koji desetljećima upravljaju koruptivnim i kriminalnim sistemom u zemlji, kako na dražavnom, tako i na lokalnom nivou. I po ne znam koji put se u praksi pokazuje da je ovaj narod s kratkom kolektivnom memorijom. Ne mogu da vjerujem da je jedna ovakva velika tragedija, najveća u modernoj historiji ove zemlje, tako olako zaboravljena od strane građana, tj. sugrađana stradalih osoba, između kojih je bilo puno djece. Nešto što po tko zna koji put pokazuje neozbiljnost ovog naroda za svoje postojanje. Mada je u ovih 34 god. “samostalnosti”, on u više navrata pokazao i dokazao da ne može biti državotvoran. 

Govorilo se o promijeni Ustava, o navodnoj opstrukciji države od strane susjednih zemalja na putu ka EU, o pritiscima da bugarska manjina postane dio Ustava, o ugroženosti albanskog jezika kao drugi službeni jezik u zemlji, o mnogim drugim stvarima, samo ne o lokalnim problema s kojima se susreću milijun i pol građana u najsiromašnijoj zemlji staroga kontinenta. Gdje najniža zagarantirana minimalna plaća iznosi 400€ a najniža penzija mizernih 200€. Zemlja u kojoj po najnovijim istraživanjima povjerenje u pravosuđu iznosi frapantnih 1% a korupcija najviša u Europi. Da ne govorim o stopi siromaštva koja se također nalazi na začelju ljestvice europskih zemalja.

Zemlja duboko podijeljena i polarizirana u svim segmentima društva, koja nikada nije uspjela definirati svoje strateške ciljeve. U kojoj vladaju političke elite koje su nakon ekonomske i političke tranzicije, te najveće kriminalne privatizacije društvenog kapitala, učvrstile svoje pozicije na političkoj mapi. Održavajući na taj način status quo situaciju besperspektivnosti ove napaćene zemlje. Politički je establišment pomoću diskriminacijskog izbornog sistema stvorio monopol vladavine, tako što je po etničkom principu podijelio ovoliko malu državu na čak šest izbornih jedinica, bez pravo na otvorenim listama.

Dok je prag za kandidaturu građana za gradonačelnike i vijećnika na općinskim izborima sveden na nedostižnih 1%, što bi u velikim gradovima preko 50000-100000 stanovnika bilo iznimno teško za prikupiti. Ipak je na ovim izborima to pravilo bilo iznimka, što je omogućilo mnogim građanima i građanskim pokretima da formiraju neovisne liste, predložene samo od dva potpisnika. I time olakšan od ranije sizifoski težak posao građanima, kada je u pitanju ispoljavanje neposredne demokratije na najnižem nivou. Ovu su historijsku šansu maksimalno iskoristili mnogi građani predloženi samo od dva građana, te upustili u političku borbu s establišmentom.

Među njima sam svakako bio i ja, imajući u obzir činjenicu da sam već duže vrijeme društveno i politički aktivan. Mada sam se bio malo pasivizirao nakon protustatutarnog isključenja iz stranke, koju smo zajedno sa nekim svojim istomišljenicima formirali sada već davne 2015. godine kao avangardnu ljevičarsku stranku. Ista ona stranka koja se danas hvali kako postiže izvrsne rezultate na izborima. I dok se njezini pripadnici hvale kako su ušli u drugi krug za glavni grad, ispod medijskog radara, ne samo u ovoj već i susjednim zemljama, su prošle vijesti o tome kako su mnogi neovisni kandidati postigli odlične rezultate na ovim lokalnim izborima.

Bez obzira na to što nisam bio između desetak prvih, mogu s ponosom reći da sam jedan od rijetkih, ako ne i jedini u ovoj izbornoj kampanji koji se držao svojih socijalističkih ideja. Te kao neovisnog kandidata za gradonačelnika jedne manje općine (Sveti Nikola), osvojio gotovo 3% od ukupnih važećih glasačkih listića, od oko 7000 građana koji su izašli na glasanje, što je polovica od ukupnog broja birača. Dok je više od 800 glasačkih listića bilo poništeno. Nažalost, mnogi građani nisu prepoznali moju iskrenost i politički angažman. No, to ne znači da se predajem u svojoj borbi, već razmišljam o formiranju novog političkog subjekta, koji će obuhvaćati isključivo lijevi politički spektar društvene akcije i političke odgovornosti našeg građanskog društva.

Jer zapravo stranka koja je trebala da to uradi u gotovo decenije svog postojanja, odmakla se od svojih prvotnih ideja za koje smo se svi zalagali. Prije svega za pravično i jednako uređeno društvo, u kojemu će mnoge marginalne skupine postati vidljive i inkluzivne, ali nažalost do toga nije došlo. Nekolicina ljudi koji su preoteli stranku, vođeni svojim sitnopartijskim interesima, su krenuli putem jeftinog političkog populizma, vođeni nacionalšovinističkom retorikom bez imalo razumijevanja za građanske inicijative i pokrete.

Umjesto da stranka postane organizaciona snaga potlačenih radnika i seljaka, postala je elitistička skupina nekolicine odabranih ljudi, koji ne žele upustiti se u obračunu s establišmentom, već su postali dio njega, glumeći konstruktivnu opoziciju njemu. Tako što je postala sistemska stranka u opoziciji, bez imalo želje da pokuša doći na vlast i preuzme historijsku odgovornost. Da još tragedija bude veća, vođa partije je odlučio da nju pozicionira navodno na „pravoj strani“ historije. Onamo gdje su Putin i njegovi kompanjoni Kim Jong Un, Xi Jinping, Narendra Modi, Ayatollah Khamnei, Nicholas Maduro i ostali autokrati, čiji podanici i dalje u 21. stoljeću žive po favelama.

Kako god, još jedni izbori koji potvrđuju generalnu sliku zemalja bivše Jugoslavije, u kojima suvereno vladaju SNS, HDZ, VMRO, a siguran sam od iduće godine u Sloveniji i SDS, Janeza Janše. Politička tendencija nove Europe, koju predvode političari kalibra francusko-talijanskog ženskog dvojca Meloni-Le Pen (koja umalo nije došla na vlast), te Victora Orbana i njegovog slovačkog prijatelja Fica, i naravno svi pod zakriljem Kremljskog političkog ktitora Vladimira Vladimiroviča. Valjda bolje nismo niti zaslužili!

^{*Izrečeni stavovi u ovom tekstu predstavljaju mišljenje autora i ne moraju nužno označavati mišljenje redakcije magazina Novi DANI}