Revizijom kulturnih dobara, za skupnu grobnicu u kojoj je pokopana Milica Dautović Zora, kapetanica Jugoslavenske armije (JA), i 210 makedonskih boraca koji su poginuli u borbama za oslobođenje Budrovaca 14. travnja 1945., utvrđeno je svojstvo kulturnog dobra memorijalnog karaktera te je upisana u Registar kulturnih dobara RH koje vodi Ministarstvo kulture i medija. Svojstvo spomenika kulture imala je i Rješenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku iz 1973.
Dok skupna grobnica, smještena uz državnu cestu D46, Đakovo – Vinkovci, na istočnom izlazu iz Budrovaca, nagodinu navršava 65 godina, ovih dana navršilo se 77 godina od pogibije u njoj pokopanih 210 makedonskih boraca. Kako navodi struka, poginuli su u borbama s dobro utvrđenim ustaško-domobranskim jedinicama, koje su tada osiguravale povlačenje njemačkih vojnika iz Đakova. Nakon završene bitke tadašnja tijela narodne vlasti iz Budrovaca odredila su mjesto i organizirala pogreb poginulih boraca zajedno s pripadnicima 16. makedonske i 7. albanske brigade. Savez boraca komune Đakovo u povodu Dana borca, 4. srpnja 1958., skromnim je spomenikom obilježio tu skupnu grobnicu poginulih partizana.
“Ovdje su pokopani posmrtni ostaci Dautović Zore – Milice, kapetana JA, i 210 boraca 42. divizije koji su svoje živote dali za oslobođenje naše zemlje. 4. 7. 1958. Savez boraca komune Đakovo”, stoji na ploči. Područje oko grobnice prilikom njezine izgradnje ograđeno je drvenom ogradom te su posađeni jablani. Naknadno je ispred spomenika izlivena betonska ploča te je napravljena betonska staza od ulazne kapije do spomenika.
Mjesto skupne grobnice održava se, a počast poginulim borcima odaju delegacije Republike Sjeverne Makedonije. Lani su vijence ovdje položili i poginulim borcima poklonili se sjevernomakedonski veleposlanik u RH Mialim Fetai sa suradnicima, zajedno s delegacijom Grada. Veleposlanik Fetai vijenac je položio i odao počast makedonskim antifašistima lani 11. listopada, upravo na Dan ustanka kojim se Sjeverna Makedonija prisjeća svoje antifašističke borbe.
– Zahvaljujemo Gradu Đakovu i institucijama RH koje su se odazvale na našu molbu da tu grobnicu sačuvamo i da ubuduće bude spomen-obilježje gdje ćemo obilježiti Dan antifašističke borbe Republike Sjeverne Makedonije. Svi znamo da su naše države nastale na antifašističkoj borbi, ona će uvijek biti simbol bratskih odnosa RH i Sjeverne Makedonije – kaže direktorica Kulturno-informativnog centra Republike Sjeverne Makedonije u Zagrebu, Natalija Popovska. Podsjeća i na zahvalnost biskupu i prosvjetitelju Strossmayeru za sve što je učinio za pravo na svoj jezik te zemlje.
Kosti su tu ostavili partizani iz Makedonije i s Kosova, ratujući na Srijemskoj fronti, pomičući se kako su se pomicale i njezine linije. Najstariji Budrovčani i danas se sjećaju tih velikih borbi. Tada je poginula i partizanska heroina Milica Dautović Zora iz 16. makedonske brigade. Rođena je u Suvom Dolu kod Lipovljana na Kosovu. U NOB se uključila u samom početku, a osim u propagandnim aktivnostima, sudjelovala je i u borbama u Makedoniji i na Kosovu te na Srijemskoj fronti. Odlikovana je Ordenom za hrabrost.
U analima je zapisano kako je u jurišima bila prva. “Ratni dopisnik iz Makedonije Dragoljub Budimovski, koji je izvještavao o borbama 15. korpusa, opisao je neke podvige. ‘Milica Dautović Zora, iz 16. makedonske brigade, bila je odlikovana Medaljom za hrabrost zbog iskazane aktivnosti u propagandnom odsjeku brigade. Ime instruktora ona je dokazala i po cijenu života. Na frontu ona je znala samo za jednu devizu ‘Napred‘.
U jurišima je bila prva. Prvog dana ofanzive Zora je bila lako ranjena u čelo. Međutim, nije htela da pođe u pozadinu na lečenje. Pala je komanda: ‘Juriš‘. Zora je opet bila u prvim redovima, vesela i nasmejana jurišala je kao vihor prema neprijatelju. U zanosu borbe, ona je pred neprijateljskim rovovima pala izrešetana mitraljeskim rafalom‘.” Objavljeno je to u brigadnom listu “Naroden borec”, preuzeto iz knjige Bore Mitrovskog, “Petnaesti (makedonski) udarni korpus NOB J” objavljene u Beogradu, 1983.
Kada je riječ o održavanju grobnice u prošlosti, ono se kretalo od lokalne zajednice i njezina komunalca do SUBNOR-a. Prema nekim izvorima, grobnica i spomen-obilježje podignuti su 1958. po nalogu Maršalata, a identifikacija posmrtnih ostataka trajala je 15-ak godina jer J(N)A za neke dijelove borbi nije imala dovoljno povijesnih svjedočanstava. Osim kod Budrovaca, Makedonci su velike gubitke imali na još nekoliko mjesta, poput Strizivojne i Vrpolja, jer su bili naučeni na borbe u brdovitom reljefu, a ovdje su imali novo pješačko naoružanje kojim su se borili u ravnici.