Ruski vojni okružni sud u Jekaterinburgu osudio je pet članova marksističkog kruga u Ufi na drakonske kazne zatvora u trajanju od 16 do 22 godine i kaznene kolonije visoke sigurnosti zbog navodnog planiranja rušenja ruske vlade terorističkim sredstvima.
Ovaj slučaj označava značajno intenziviranje obračuna s opozicijom u Rusiji i pokušaje ocrnjivanja marksizma i svake ljevičarske opozicije Putinovom režimu.
Optuženi su proglašeni krivima za organiziranje ili sudjelovanje u terorističkom udruženju, planiranje nasilnog preuzimanja vlasti, oduzimanje oružja i eksploziva, kao i za javno opravdavanje ili propagiranje terorizma.
Petero optuženih bili su Dmitrij Čuvilin, bivši poslanik Komunističke partije Ruske Federacije (KPRF) koja je postala pro vladina stranka; Rinat Burkejev, njegov pomoćnik; Jurij Efimov, penzioner; Aleksej Dmitriev, doktor; i Pavel Marisol, bivši pripadnik državnih službi sigurnosti.
Posljednja dvojica su prethodno služili kao dobrovoljci u Donbasu na istoku Ukrajine, gdje je bjesnio građanski rat između separatista koje podržava Rusija i ukrajinske vojske koju podržava NATO nakon prozapadnog puča u februaru 2014. u Kijevu.
Prema navodima tužilaštva, pored sedmičnih sastanaka radi diskusija o marksističkim tekstovima u lokalnom Staljinovom muzeju, oni su izvodili vježbe gađanja i imali su konkretne planove za oduzimanje oružja i eksploziva u napadu na vojne zgrade u Ufi. Njihov navodni cilj bio je uspostavljanje diktature sovjetske vlasti. Ipak
Tužilaštvo tvrdi da je grupa bila aktivna od 2016. godine. Hapšenja su se dogodila 25. marta 2022. godine, nešto više od mjesec dana nakon što je Putinov režim započeo invaziju na Ukrajinu. Optuženi su tvrdili da je slučaj protiv njih izmišljen, da nisu bili uključeni ni u kakvu terorističku organizaciju i da je sav njihov razgovor “pijano brbljanje”.
Svi optuženi su negirali optužbe. Tužilaštvo se u velikoj mjeri oslanjalo na svjedočenje bivšeg člana grupe, porijeklom iz Ukrajine, koji je radio za rusku tajnu službu (FSB).
Šta je bio dokaz protiv njih?
Ovaj slučaj je izazvao velike kontroverze jer se “dokazi” uglavnom svode na ideološke rasprave:
- Snimci sastanaka: Grupa se sastajala u Efimovljevom privatnom muzeju (“Staljinov muzej”) gdje su čitali i analizirali dela Marxa, Engelsa, Lenjina i Staljina. Tužilaštvo je te rasprave interpretiralo kao planiranje prevrata.
- Tajni svjedoci: Ključni dio optužnice počivao je na iskazima anonimnih svjedoka koji su tvrdili da je grupa planirala oružane akcije.
- Vježbe pucanja: Optuženi su da su sprovodili vojnu obuku. Odbrana je tvrdila da se radilo o rekreativnom odlasku u legalnu streljanu ili prirodu.
- Literatura: Tokom pretresa zaplijenjena je marksistička literatura, što je sud tretirao kao “ekstremistički materijal” namijenjen radikalizaciji mladih.
Postoje tvrdnje o mučenju i prisilnim izjavama te o oslanjanju tužilaštva na kompromitovane ili saradničke svjedoke, što ozbiljno dovodi u pitanje vjerodostojnost navoda.
Država i revolucija
Nakon objavljivanja presude, u sudnici su vikali “fašisti”. Svi su tvrdili da su bili podvrgnuti torturi i drugim oblicima prisile. U procesnom i propagandnom okviru, medijska kampanja i optužbe su se usmjerile na činjenicu da su optuženi čitali klasična marksistička djela, što je sud prikazao kao dokaz “radikalne i opasne” djelatnosti.
U sudnici i medijskom izvještavanju, snažan naglasak stavljen je na činjenicu da su optuženi čitali klasične marksističke tekstove Karla Marxa, Friedricha Engelsa i Vladimira Lenjina,vođe Ruske revolucije 1917. godine.
Sud je naložio panelu “stručnjaka” da procijene da li se predavanja i materijali za čitanje grupe mogu smatrati “terorističkom aktivnošću”. Njihov zaključak otkriva pravu prirodu tužilaštva: proglasili su Lenjinovo temeljno djelo “Država i revolucija” “terorističkim priručnikom”.
Izvještaj ide toliko daleko da tvrdi da rasprava o socijalističkoj revoluciji, Sovjetima i radničkoj vlasti predstavlja dokaz ekstremizma, tvrdeći da samo “leksikografsko značenje riječi ‘revolucija’” pokazuje nasilnu namjeru rušenja države. Na osnovu ovog pseudonaučnog tumačenja, tužilaštvo je zahtijevalo višedecenijske zatvorske kazne.
Tokom protekle decenije, primjetan je rast omladinskih grupa i drugih krugova koji su izričito težili proučavanju klasičnih marksističkih tekstova. Drakonske zatvorske kazne za članove grupe u Ufi očito su imale za cilj klevetanje, kriminalizaciju i zastrašivanje radnika i mladih ljudi uključenih u ove krugove.
Ovaj slučaj nije samo lokalni krivični postupak: on je dio šireg državnog napora da kriminalizuje i obeshrabri svaku nezavisnu ljevičarsku organizaciju koja bi mogla organizovati protiv režima ili rata.
Mario Kovačić je istoričar i novinar iz Graza. Završio je studije Jugoistočne Evrope Univerziteta u Grazu. Jedan je od osnivača magazina Novi DANI.
Nezavisni mediji teško opstaju. Jednokratnom donacijom ili mjesečnom pretplatom možete nam pomoći da nastavimo kreirati tekstove koje čitate
Podrži nas



