Gruzija i mapa puta za brzo uvođenje diktature: Zakon o NVO i izmjena izbornih pravila, zabrana opozicije, restrikcija protesta i širenje paronoje od obojene revolucije

Mapa puta za uvođenje diktature po ubrzanoj proceduri na primjeru Gruzije, mogla bi postati model liderima sličnih namjera koji usljed krize legitimiteta namjeravaju braniti vlast do kraja.

Za svega nekoliko mjeseci Gruzija je od zemlje koja je formalno bila na evropskom putu došla do zakona o stranima agentima kojim se udara na nezavisne medije i nevladine organizacije a zatim i na korak do potpune zabrane opozicionih partija. 

Stranka “Gruzijski san” od svog dolaska na vlast 2012. godine je dugo predstavljala sebe kao proevropsku i formalno zagovarala integraciju Gruzije u EU ali i bolje veze sa Rusijom. Gruzijski lideri godinama su oponašali reforme na evropskom putu koje su bile samo forma ali ne i suštinu.

Potpisivali su se sporazumi, usvajale strategije i povlačio novac iz evropskih fondova ali ne i suštinske reforme koje su ugrožavale vladavinu uske grupe ljudi oko milijardera i osnivača Gruzijskog sna Bidzina Ivanišvilija. Ovaj ples trajao je sve do onog trenutka kada je njihov opstanak na vlasti postao ugrožen.

Kriza vlasti i Michelov sporazum

Na parlamentarnim izborima 2020. godine Gruzijski san izgubio je 17 zastupničkih mjesta a broj poslanika spao je na 90 dok je 76 potrebno za većinu.  Sve glavne opozicione stranke  tvrdile su da su izbori bili neregularni, da je došlo do kupovine glasova, pritisaka na birače i manipulacije kod brojanaj glasova. Opozicija je bojkotovala parlament, odbila da preuzme mandate i zahtevala nove izbore.

Evropska unija i američke diplomate posredovali su između vlasti i opozicije da bi se pronašlo rešenje. Nakon višemesečnih pregovora, predsednik Evropskog saveta Charles Michel lično se uključio i u aprilu 2021. pomogao u postizanju „Michelovog sporazuma“ između vlasti i većeg dela opozicije.

Sporazum je predviđao obavezu da se sprovede dalja demokratizacija izbornog zakona, uključujući ravnopravniji pristup medijima i transparentnost finansiranja kampanja. Dogovor je uključivao i imenovanje sudija na transparentan način i ograničavanju političkog uticaja na sudstvo. Opozicija se obavezala da prekine bojkot i vrati se u parlament.

Jedna od obaveza uključivala je i raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora ako Gruzijski san osvoji manje od 43% glasova na lokalnim izborima. Ipak prije njihovog održavanja u julu 2021. Gruzijski san jednostrano je povukao potpis iz Michelovog sporazuma, tvrdeći da ga opozicija ne poštuje. Na lokalnim izborima vladajuća partija dobila je 46% glasova uz ponovne optužbe za izborne prevare.

Opozicija je to shvatila kao definitivan kraj evropskog posredovanja i dokaz da vlast ne želi političke kompromise. EU je tada zamrzla finansijsku pomoć Gruziji od skromnih 75 miliona evra zbog “neispunjenih demokratskih obaveza” a blaga reakcija zapada i početak rata u Ukrajini dao je vjerat u leđa vladajućoj oligarhiji da krene do kraja.

Zakon o stranim agentima

Od tada se politički sistem ove zemlje sve više pretvorio u jednostranački, gde Gruzijski san kontroliše institucije, pravosuđe i medije.

Završna faza obračuna počela je donošenjem Zakona o stranima agentima gdje je i sama vlast bila zatečena masovnošću protesta koji su prerasli u nasilje.

Nakon što se vlast u martu 2024. godine pokolebala i povukla zakon iz procedure euforija je kratko trajala jer je već u maju novi prijedlog usvojen uprkos protestima širom zemlje.

Usvajanje zakona trebalo bi odsjeći gotovo sve medije i oganizacije koje nisu pod kontrolom vlasti od stranog finansiranja tako da će samo oni koji su pod konrolom vlasti moći opstati. U društvu u kojem vlast uživa diskutabilnu podršku od 53%, glas druge polovine društva biće faktički ugašen. Onemogućeno će im biti bilo kakvo finansiranje a to će iz ruskog iskustva za posljedicu imati raspuštanje većine organizacije i gašenje medija.

Manipulacija izborima

U paketu s tim zakonom uslijedila je i promjena izborna pravila  koja su dovela vlast u značajnu prednost u odnosu na opoziciju. Uz sve mogućnosti zloupotrebe javnog novca i i manipulisanja rezultatima kroz napuhane biračke spiskove, izmjenjen je i način odlučivanja Državne izborne komisije koja odluke donosi većinom umjesto dvotrećinskom većinom.

I ostale izmjene pravila za većinske i proporcionalne mandate išle su u korist najvećoj stranci koja je znala da opozicija ide u više kolona na izbore. 

Parlamentarni izbori protekli su uz brojne optužbe za izborne prevare a vladajuća stranka je ponovo pobijedila i u odnosu nba prethodne izbore izgubila samo jedan mandat. Sada kada je imala 89 od potrebnih 76 ruku vlast je krenula u završni obračun.

Naučna studija koja je koristila službene rezultate , izlaznost, i procentualne rezultate po biračkim mjestima uočila je anomalije koje ukazuju da je na paralmentarnim izborima broj manipulisanih glasova bio između 140.000 i 200.000 ili oko 10% što je napravilo ključnu razliku u korist vladajuće stranke.

Prethodno su ukinuti dirkenti izbori za predsjednika kojima je bilo teže manipulisati tako da je novi predsjendik izabran u parlamentu nakon što je bivšoj predsjednici istekao mandat.

Dodatne promjene izbornih pravila za lokalne izbore uključivale su ukidanje praga od 40% za većinska mjesta u gradskom vijeću, povećanje udjela većinskih mjesta u odnosu na proporcionalna i izmjenu funkcija brojanja glasova u komisijama u korist stranke koja postiže bolje rezultate. „Svaka od ovih promjena prilagođena je interesima Gruzijskog sna.

Međunarodno društvo za poštene izbore i demokraciju (ISFED), vodeće gruzijsko tijelo za nadzor izbora, tvrdi da zakonske promjene koje je usvojio Gruzijski san dodatno manipuliraju izbornim sustavom.

Zabrana opozicije i prekid evropskog puta

Sve su pratili masovni protesti a evropske birokrate pod pritiskom javnosti osudile su nasilje nad demonstrantima što je navelo Gruzijski san da prekine evropski put. U saopćenju, vladajuća stranka Gruzijski san optužila je EU za “kaskadu uvreda”, i da je pregovore o priključenju iskoristila za “ucjenu” i “organizaciju revolucije u zemlji”.

Prekid evropskog puta izazvao je novi talas masovnih protesta širom zemlje. Ipak broj okupljenih bio je potpuno nebitan naspram broja naoružanih koji nisu otkazali poslušnost režimu.

Na koncu svega, stranka koja po osporenim rezultatima uživa 53% podrške odlučila je pokrenuti proceduru zabrane opozicionih partija.

Premijer Gruzije Irakli Kobakhidze potvrdio je da će se vladajuća stranka obratiti Ustavnom sudu i tražiti zabranu opozicije, rekavši da je njihov slučaj “potkrijepljen nepobitnim dokazima”. Obećao je da će očistiti politički spektar od “stranih agenata”.

“Nijedan strani agent ne bi trebao ostati u gruzijskoj politici. Zemlja bi trebala dočekati izbore 2028. sa zdravijim političkim spektrom”, kazao je Kobakhidze.

Zdrave političke stranke u njihovom riječniku podrazumjevaju samo opoziciju koja je pod kontrolom režima i koja nema namjeru da dođe na vlast poput fiktivne opozicije u Rusiji i Bjelorusiji.

Ostao je samo strah od obojene revolucije

Kako je izmjenom izbornih pravila, cenzrom kritike kroz zakon o stranim agentima, i predstojećom zabranom opozicionih partija gotovo ukinuta i svaka mogućnost da se vlast promijeni na izborima, državna propaganda pojačala je propaganda protiv “obojene revolucije” kako bi kriminalizovala javno okupljanje kao jedini vid otpora.

Na koncu svega vlast je kriminalizovala nezakonito blokiranje puta što sada povlači administrativni pritvor do 15 dana, dok povratnici podliježu krivičnoj odgovornosti s mogućom kaznom zatvora do godinu dana. Sinoć su krenula prva hapšenja na  Aveniji Rustaveli u Tbilisiju koja je skoro godinu dana bila simbol otpora. 

Premijer je nakon prvih hapšenja sinoć izjavio da „protest više ne postoji“ jer ljudi nisu mogli zatvoriti cestu prvi put u 329 uzastopnih dana.

Gušenje ovih protesta vjerovatno će biti završni čin potpunog gušenja opozicionih glasova kakvo smo vidjeli u Bjelorusiji 2021. Godine što je rezultiralo bjekstvom većine opozicionih lidera. Meidji koji su izvještavali o protestima su pogašeni, po zatvorima je i dalje veliki broj političkih zatvorenika dok građani u strahu uklanjaju sa svojim profila snimke i fotografije protesta kako ne bi snosili posljedice.