Auto-putevi u nacističkoj Nemačkoj građeni su u slavu Adolfa Hitlera. Propagandna mašinerija prikazivala ih je kao dokaz mudrosti i dalekovodosti Firera i moći i uspona nemačke nacije
Svečano otvaranje radova na „prvom“ auto-putu u “Trećem rajhu“ spada u najupečatljivije inscenacije nacističkog Ministarstva propagande, piše nemački „Špigel“. Poslužila je kao matrica kako da se ubuduće izgradnja ovih saobraćajnica koristi za veličanje Firera i njegove Nacional-socijalističke nemačke radničke partije (NSDAP).
Predsednik Vajmarske republike Paul fon Hindenburg je 30. januara 1933. imenovao Adolfa Hitlera za kancelara Nemačke. Osam meseci kasnije, 23. septembra, u Frankfurtu je 720 radnika u radnim uniformama izašlo iz Službe za nezaposlene na ulicu okićenu kukastim krstevima i transparentom „rad i mir“.
Generalni inspektor Puteva Nemačke Fric Tot radnike je pozdravio rečima: “Drugovi, upravo dolazite iz Službe za nezaposlene. Volja našeg Firera je da se tamo više nikada ne vratite. Ne idemo više po pečate – idempo da gradimo puteve“.
Pred Totom je zabodeno na stotine lopata koje počinju da dele radnicima. On staje na čelo kolone koja kreće ka Frankfurtskoj šumi.
Tamo uskoro stiže i Adolf Hitler. Ministarstvo propagande je prethodno izdalo naređenje da se u 10.45 u celoj zemlji prekine sa radom – da niko slučajno ne bi propustio radio-prenos u kome se Firer obraća naciji i razlaže naširoko “o vremenu auto-puteva” koje je nastupilo.
“Neće proći ni šest godina, a naše divovsko delo će svedočiti o našoj hrabrosti, našoj marljivosti, našoj žilavosti i našoj odlučnosti. Nemački radnici, počnite sa tradom!”, grmeo je Hitler i poručio da auto-putevi spadaju u “kanon nemačke nadmoći”.
Završivši govor, uzima ašov u ruke i simbolično ga zabada u zemlju: radovi na auto-putu Frankfurt-Manhajm-Hajdelberg su otvoreni. Fotografija ovog događaja koja izražava bliskost Firera sa radnim narodom štampana je narednih godina u milionskim tiražima.
Hitler obećava izgradnju 1000 kilometara auto-puteva godišnje. Nemački novinari onog doba su ih nazivali “gigantskim“, „moćnim“, „neverovatnim“, „divovskim“ dostignućem.
Mit o Firerovoj “genijalnoj zamisli”
Izgradnju auto-puteva Rajha (Reichsautobahn) nacisti su masovno koristili u propagandne svrhe obećavajući narodu da će moći brže i lakše da se kreće, da će njima povezati celu zemlju, da će stići do svakog mesta.
Nastao je mit o tome kako se Hitler dosetio da treba da se grade auto-putevi i svoj san počeo da sprovodi u delo.
„Dok je bio u zatvoru (1924), kada je njegov pokret bio razbijen, kada su njegovi neprijatelji mislili da su ga uništili, kada je pisao knjigu Nemaca (Mein Kampf), raširio je kartu naše otadžbine na svojim kolenima i zamislio na njoj auto-puteve Rajha: ovako će proticati. Pošto jedva da je još neko verovao u njega, sam je imao toliku veru u sebe i svoj zadatak da je sve pripremio“. Ove teatralne reči o „genijalnoj zamisli“ Hitlera napisao je pesnik i nosilac kulturne nagrade nacističkog SA (Sturmabteilung) Heribert Mencel.
Prvi auto-put u Nemačkoj je, doduše, još 6. avgusta 1932. godine otvorio tadašnji gradonačelnik Kelna Konrad Adenauer, ali je i pomisao na to da njihovo idejni tvorac nije Adolf Hitler lično bila je tabu.
Ko je govorio drugačije, dobio bi preteće pismo od Tota u kome je stajalo: „Auto-putevi Rajha koje sada gradimo ima da se pripišu isključivo Adolfu Hitleru“. To ne treba shvati kao „prekor“, pisao je, već kao „upozorenje sa namerom da svoj stav prilagodite stavu za koji ja smatram da je jedini ispravan“.
Nije važna istina, već privid
Nacisti su iskoristili ogromnu nezaposlenost koja je vladala u Vajmarskoj republici da bi došli na vlast. Kao rešenje koga se dosetio Hitler su predstavili izgradnju auto-puteva. Tvrdili su da je tako stvoreno 600.000 radnih mesta.
Međutim, niti se Hitler prvi dosetio auto-puteva, niti je izgrađeno planiranih 6900 kilometara ovih saobraćajnica. Do 1945. izgrađeno je 3900 kilometara, a izgradnja je otvorila 120.000 radnih mesta.
Nezaposlenost u Nemačkoj je u daleko većoj meri suzbilo pokretanje vojne industrije, ali proizvodnja oružja nije bilo tako podobna za propagandu kao izgradnja auto-puteva.
Za šefa Hitlerove propagande Jozefa Gebelsa istina i inače nije bila bitna. „Ovo su Firerovi putevi“, govorio je, on ih je izgradio za Nemce i Nemice sledeći svoju viziju, oni su simbol nacističke Nemačke, odraz njene snage i veličine.
Da to svi shvate baš tako, starala se Gebelsova propagandna mašinerija koja je tada na raspolaganju imala novine, radio i kratke reklamne filmove koji su emitovani pre dugonetražnih filmova u bioskopima. Mediji si bili „glajhšaltovani“, svi su imali istu poruku, svi su veličali Hitlera i njegovou borbu. Ko je uhvaćen da misli drugačije, završio bi u koncentracionom logoru, neretko kao prinudni radnik na izgradnji auto-puteva.
vreme.com
Nezavisni mediji teško opstaju. Jednokratnom donacijom ili mjesečnom pretplatom možete nam pomoći da nastavimo kreirati tekstove koje čitate
Podrži nas