U Spomen-parku Brezovica kraj Siska obilježava se osnivanje Prvog sisačkog partizanskog odreda i prve antifašističke borbene jedinice u ovom dijelu Europe.
Na svečanosti povodom Dana antifašističke borbe sudjeluju premijer Andrej Plenković, predsjednik Zoran Milanović, potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, potpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, potpredsjednik Vlade Boris Milošević i ministar znanosti i obrazovanja Radovan Fuchs.
Dan antifašističke borbe je državni praznik u Republici Hrvatskoj koji se slavi 22. 6.
Obilježava se u znak sjećanja na 22. 6. 1941. kad je u šumi Brezovica kod Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred.
U vrijeme SFRJ kao Dan ustanka naroda Hrvatske slavio se 27.7. kada je izbio ustanak u mjestu Srb u jugoistočnoj Lici. Zbog kontrooverzi oko tumačenja ovog dana hrvatska je sticanjem nezavisnosti prestala obilježavati ovaj dan a spomenik u Srbu obnovljen je tek 2010. ghodine.
Kako je došlo do osnovanja Prvog sisačkog partizanskog odreda
Odluku o formiranju Odreda je donio Okružni komitet Komunističke partije Hrvatske za Sisak. Još u svibnju održan je sastanak u kući Ivana Rukavine na kome je sudjelovao član CK KPJ Josip Kraš na kome je donesene direktive o pripemi ustanka. Nešto prije toga su ustaše pohapsile dvadesetak komunista u Sisku i pustili ih nakon prijetnji smrću i mučenjem.
Na kratkom sastanku održanom 22. lipnja 1941. u kući sekretara OK Vlade Janjića Cape, radnika sisačke željezare i člana CK KPJ i CK KPH, odlučeno je da se iste te večeri svi kojima prijeti hapšenje okupe kod sela Žabna, nedaleko od rijeke Odre. Iz skrivenih skladišta trebalo je izvaditi sanitetski materijal i oružje prikupljeno nakon aprilskog rata. Članovi OK su pohitali Sunji, Kostajnici i Petrinji da obavjeste sve skojevce i komuniste o odluci.
Janić je biciklom stigao u Petrinju prije racije i obavijestio drugove. Po pravoj ljetnoj sparini žurio je natrag, kako bi se i sam što bolje pripremio za odlazak. Namjeravao je zaobići gradski centar i neopaženo prići kući.
Međutim, na mitnici je bio zaustavljen. Iznenađenje puno najgore slutnje trajalo je samo časak… Prepoznao je prijatelja iz vojske, koji mu šaptom reče:
– Vlado, čuvaj se! Ustaše hapse sve članove URS-a u Capragu.
Sekretar OK krenuo je odmah prema Žabnu. U pravi čas, jer svega dva sata nakon sastanka, oko 8 sati prije podne, ustaše su krenule u raciju na komuniste i njihove simpatizere koji su im bili poznati.
Međutim, ovi su na vrijeme bili upozoreni. Uzalud su agenti čekali Janića, Cvetkovića i ostale kod njihovih kuća. Saznavši da je Cvetković toga jutra vlakom pošao prema Kostajnici, odlučili su da mu postave zasjedu u Capragu.
Ali ni skojevci, koje je u međuvremenu obavijestio Miško Gorički i drugi članovi Komiteta nisu ostali skrštenih ruku.
Preko Miče Mihovilovića i Nine Marakovića Cvetković je prenio direktive komunistima u Sunji i Kostajnici. A na povratku, u Capragu, skojevci ga spaziše prije agenata. Kratko upozorenje i on je požurio na izlaz na suprotnu stranu od perona. Preko teretnog vlaka koji je već bio u pokretu dohvatio se polja i sretno umakao potjeri.
U međuvremenu se Joso Tuškanac pobrinuo da na zborno mjesto stigne i dio sakrivenog oružja.
Kasno navečer iz svih pravaca, izgovarajući lozinku, stizali su komunisti koji su izbjegli hapšenje. Među njima su bili i svi članovi Okružnog i Mjesnog komiteta Siska. Na nasipu pored rijeke Odre okupili su se Vlado Janić, Marijan Cvetković, Ivo Lasić, Ivo Ogulinac, Joso Tuškanac, Ivo Lovreković, Mika Špiljak, Katica Kušec, Ivan Altić, dr Ivo Brodarac, Nada Dimić i drugi.
Istovremeno su se na drugoj strani Siska u šumi Brezovici našli drugovi Franjo Smolćič, Joso Malina, Drago Radović, Franjo Knebl i još neki.
Oni koji su se okupili na Odri čamcem su prešli rijeku. Razdijelili su oružje i dogovorili se o načinu održavanja veze sa Siskom i ostalim mjestima. Altić je određen za vezu sa Siskom i on se vratio u grad, a veza a Zagrebom uspostavljena je preko Petra Milkovića i Ivana Rukavine Siđe, radnika željezničke ložionice.
– Teško je sada reći da je te večeri formiran odred, kako se taj pojam danas shvaća. To nije bilo ni formiranje vojne jedinice, kakvo se prakticiralo kasnije u ustanku i borbi. Bili smo tu mi, članovi Partije, oružje i naša spremnost za borbu. Doduše, bez vojničkog iskustva. Tako je, eto, nastao naš odred i odmah idućeg dana krenuo je u ratnu akciju – objašnjava prvi komandant odreda Vlado Janić.
Ustaška ofenziva
Partizani nisu mirovali ni u Brezovici. Njihovi sve češći napadi ugrožavali su neprijateljske postaje oko Siska i na samoj pruzi. Zato je opet pripremljena ofenziva. Ovaj put mnogo ozbiljnija.
Satnik Moškov došao je iz Zagreba do zapovjeda operacijom. Prema neprijateljskim izvještajima, u napadu no Brezovicu, Zalukinju i Bukovicu – partizanske položaje – sudjelovale su “dvije satnije vojske, satnija ustaša poglavnikove bojnice, odio konjice te postrojbe ustaša iz Siska, Petrinje i Sunje, ukupno 650 momčadi…”
Nakon opkoljavanja, pet neprijateljskih aviona tuklo je šumu Zalukinju. Međutim, neprijatelj se nije usudio ući u samu šumu. Računajući da se unutra nalazi bar 200 partizana, zadovoljio se samo da dobro blokira sve izlaze.
Svaki pokušaj približavanja šumi osujetili su partizanski strijelci. Nakon sukoba izvidnice odreda i neprijateljske prethodnice u šumi Leklan odred se povukao kroz grmljem i šašem obraslo područje u pravcu Siska.
Sisački partizani krenuli su prema Baniji, dok je ustaška artiljerija bjesomučno tukla napušteni logor u Zalukinji. Tek kad su dobile pojačanje, ustaše su izvršile napad na prazne položaje.
Osnivanje Banijskog odreda
Na putu prema banijskim brdima kolona odreda ušla je u srpsko selo Moštenicu. Srdačan doček priređen je hrvatskim partizanima koji su dolazili da pomognu u borbi protiv zajedničkih neprijatelja. Nosili su i dosta zaplijenjena oružja.
Nešto kasnije, krajem rujna, Sisački odred i nekoliko banijskih formirali su jedinstveni Banijski odred. A krvno i borbeno jedinstvo uspostavljeno je još ranije, zajedničkim napadom na žandarmerijske stanice Klasnić i Gradac. U borbi s ustašama i žandarima poginuli su Stjepan Bezub, Hrvat iz Sisačkog odreda, i Milan Kajgana, Srbin iz sela Borojevića.
– Tako je bilo u prvim danima ustanka. U toj borbi bratska krv se slila. Hrvati i Srbi, njihovi najbolji sinovi, skovali su tih dana neslomivo bratstvo i jedinstvo na Baniji i u ostalim krajevima naše zemlje – rekao je između ostalog u svojim sjećanjima bivši komandant Sisačkog odreda Vlado Janić.
BORCI PRVOG SISAČKOG PARTIZANSKOG ODREDA
Ivan Altić
Vujo Banjanin
Tomo Benak
Jože Berkopec
Stjepan Bezuh
Dragan Bobetko Maga
Mijo Bobetko
Ankica Brodarec Žganec
Ivo Brodarec
Ivica Bujić
Ksenija Cvetković
Marijan Cvetković, politički komesar
Vera Cvetković
Đuro Čaušević
Ivan Čeh
Jandro Čipor
Jakov Čulig
Nada Dimić
Mijo Dobranić Crni
Alojz Dujmić
Milan Đukić Grbe
Martin Filipić
Stjepan Filković
Ivan Gluhak
Mijo Gorički
Ivo Hrelec
Jagica Hrelec Klarić
Slavko Janić
Vlado Janić Capo, komandant
Drago Jerman Talijan
Jurica Kalc
Stjepan Klarić Štefo
Franjo Knebl
Josip Krobot
Mato Kukolić
Katica Kušec Lasić
Marijan Laćan Lazo
Bara Lapčević
Ivan Lapčević
Ivo Lasić
Ivan Lovreković
Krešo Majer
Ana Malina Kuleš
Josip Malina
Ivan Mažar Lukica
Ivan Milković Milek
Đuro Ogulinac
Franjo Ogulinac Seljo
Ivo Ogulinac Globa
Ivan Pavleković Sajko
Mato Pavlinac Đuriš
Đuro Periček Kirija
Ivan Perković Crni
Ivan Perković Ćaće
Marijan Perković
Josip Prša
Drago Radović
Barica Rapić Crna
Stjepan Rujevčić Brk
Josip Selanec
Franjo Smolčić
Tomo Smolčić
Petar Steinburg
Ivan Šajković
Mika Špiljak
Josip Tominac
Tomo Tominac Josipov
Tomo Tominac Cestar
Vlado Trstenjak Brcko
Stjepan Tuđman Štefek
Stjepan Tumpić
Ivan Turkalj
Josip Tuškanec
Jagica Vužić Tuškanec
Drago Žuk Braco
Franjo Žuk
Pero Žuk
View Comments (2)