U prostorijama Hrvatskog instituta za povijest održano je živopisnog i pitoreskno predavanje o knjizi “Bosanska golgota četnika 1945. godine”, koje su održala dvojica poznatih srbijanskih prvaka povijesnog revizionizma, autori rada, dr. Bojan Dimitrijević i dr. Nemanja Dević iz beogradskog Instituta za suvremenu historiju.
Zanimljivo je, kako podvlači Jutarnji list da su dvojicu srbijanskih povjesničara ugostili su nekadašnji ministar kulture Hrvatske Zlatko Hasanbegović, čija je jedina povijesno-politička agenda bila ukloniti Trg maršala Tita u Zagrebu te povjesničar Vladimir Geiger, kao moderator. Skup se mogao nazvati “balkanski revizionisti na okupu”.
Svima koji su upoznati s dosadašnjim radom HIP-a i Bojana Dimitrijeviće u ovoj suradnji nema ništa čudno. Dugogodišnja je to kolaboracija prokvisliških krugova bazirana na zajedničkom antikomunizmu. Hrvatski institut za povijest je u zadnjih deset godina izdao bar 17 publikacija koje viktimiziraju ustaše i sotoniziraju komuniste i Jugoslaviju. Jedina knjiga koja se na prvu bavi ustaškim žrtvama “Jadovno i Šaranova jama: kontroverze i manipulacije” ne bavi se žrtvama već opet napada komunističku/jugoslavensku historiografiju i dosadašnja istraživanjima broja žrtava gospićke skupine logora. Bojan Dimitrijević se zalaže za rehabilitaciju Draže Mihailovića, Milana Nedića i Nikole Kalabića, te smatra da kolaboracija s okupatorom nije zločin, znamo ga kao i koautora “Ustaške vojnice” koji voli nositi majice s obilježjem (runom) SS Prinz Eugena i skuplja suvenire s istim znakom.
Vratimo se temi skupa: “Bosanskoj golgoti” nazivu za dvanaestodnevno odstupanje ostataka snaga četnika Draže Mihailovića kroz centralnu Bosnu i planinskim bespućima na razmeđu Hercegovine i Bosne. Podjednako kao i ustaški mitomani koji su predaju svojih zločinaca izjednačili s “križnim putem” Isusa Krista, četnički mitomani su predaju svojih zločinaca nazvali po planini na kojoj je Isust razapet. Njihove nade da će ustaše i četnici uskrsnuti poput Isusa nažalost su se obistinile 90-tih godina, pa sad čitamo povijesti kako je pišu gubitnici.
Historičar Milan Radanović koji je u svojoj knjizi Kazna i zločin. Snage kolaboracije u Srbiji: odgovornost za ratne zločine (1941– 1944) i vojni gubici (1944–1945) obradio kao jednu od tema evakuaciju četnika iz Srbije i Crne Gore u Bosnu, fokusirao na pitanje brojnosti preostalih snaga generala Mihailovića i demistifikaciju njihovih vojnih gubitaka. U segmentu koji se odnosi na odstupanje kroz srednju Bosnu osvrnuo se i na ratne zločine koje su Mihailovićeve snage počinile na području Fojnice i Kreševa.
Prije dvije godine Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević izdaju knjigu “Bosanska gogota” u kojoj iznose teze da su za vrijeme marša od Vlašića do Bitovnje četnici u borbama s partizanima imali samo “nekoliko desetina poginulih”, da su “incidenti na nacionalno osnovi bili rijetki” i da su “tobožnji teški gubici četnika i masovni zločini nad muslimanima u Fojnici bili su mahom konstrukcija potonjih propartizanskih publicista i historika”.
Stoga je prošle godine Radanović objavio znanstveni članak: ČETNIČKA ANABAZA: MARŠ JVUO OD VLAŠIĆA DO ZELENGORE, 30. TRAVNJA – 11. SVIBNJA 1945. koji polemizira s pojedinim zaključcima i tvrdnjama Dimitrijevića i Devića o broju pripadnika JVuO i gubitcima snaga JVuO u borbama protiv JA u srednjoj i jugoistočnoj Bosni, od 30. travnja do 11. svibnja 1945., uoči odsutne bitke između četnika i partizana na Zelengori od 12. do 15. svibnja iste godine.” Radanović na osnovu arhivskih izvora iznosi tezu da su snage JVuO uoči razdvajanja na dva dijela, 10. svibnja, brojale između 5 500 i 6 000 pripadnika te da se 12. svibnja na Zelengoru probilo do 3 500 četnika.
Četnici su Fojnicu zauzeli u jutarnjim satima 4. svibnja, nisu spalili samo partizanske magacine (što navode u svojim dnevnicima). Izgorio je skoro čitav grad, o čemu svjedoče fotografije spaljenog grada nastale 1945. Partizanski veteran Ivo Domazet naveo je u ratnim sjećanjima da su četnici „do temelja spalili Fojnicu”. „Na zidovima spaljenih kuća krečom su ispisali parolu: ’Bog – Kralj – Draža’.” Božidar Savić, četnik Vlasinske brigade JVuO, koji je 4. svibnja 1945. boravio u Fojnici, potvrđuje da su Račićevi četnici spalili grad. „Spustili smo se u Fojnicu, koju su Račićevci zapalili.” Svjedoci pored četnika pod komandom potpukovnika Račića spominju da su u Fojnici 4. svibnja bili prisutni i četnici pod komandom potpukovnika Kalabića. Prema tvrdnjama Mehmeda Salihagića, predsjednika Općine Fojnica, paljenje grada izvršeno je s predumišljajem, nakon što su četnici izvršili pljačku domaćinstava i magacina. Prema izvještajima Općinskog narodnog odbora Fojnica četnici su zapalili 188 kuća, 48 dućana, 368 gospodarskih zgrada (štale i pomoćne prostorije) i jednu džamiju, ubili sedmoricu muškaraca i silovali 23 žene.
Dimitrijević i Dević u svojoj knjizi navode brojku od 15.000 četnika koji u tri kolone 7. svibnja jurišaju prema partizanskim položajima, kao i cifru od 9235 ubijenih četnika. Radanović na temelju nekoliko različitih izvještaja snaga na terenu pretpostavlja da je na području Bjelašnice 8. svibnja stupilo između 5 500 i 6 000 četnika, što znači da na području Zelengore i Sutjeske, gdje su se narednih dana našle ove snage, nije moglo stradati 9 300 četnika, kako je navođeno u revizionističkoj historiografiji, pogotovo ako znamo da nisu svi oni poginuli u borbi ili strijeljani nakon zarobljavanja jer je jedan dio preživio zarobljavanje, a manji dio je uspio izbjeći uništenje i zarobljavanje. Osim toga, nisu svi četnici koji su se probili istočno od Bradine dospjeli do Zelengore i Sutjeske, budući da se oko jedne trećine snaga odvojilo uoči marša glavnine prema Zelengori i odstupilo u pravcu sjeveroistoka.
Glavna četnička kolona, na čelu s generalima Mihailovićem i Trifunovićem, pukovnikom Keserovićem i potpukovnikom Kalabićem, zaputila se ka Zelengori, u pokušaju da ovlada područjem Sutjeske odakle je planirano prebacivanje preko Drine, dok se druga i nešto manja Račićeva kolona 10. svibnja odvojila. Glavna kolona, znatno prorijeđena prethodnih dana, našla se u bezizlaznoj situaciji nakon prelaska Jezerice, bez ikakvih šansi da prijeđe Drinu. Ova kolona, prema Radanovićevoj procjeni brojala je između 3 000 i 3 500 pripadnika. Između 12. i 15. svibnja bila je opkoljena na planini Zelengori i u dolini rijeke Sutjeske i najvećim djelom uništena u borbama. Dio zarobljenih četnika je strijeljan dok je dio sproveden u zarobljeničke logore, gdje su oficiri strijeljani, a većina boraca pošteđena. Likvidirano je najmanje nekoliko stotina zarobljenika. Dio četnika je uspio izbjeći uništenje i zarobljavanje na Zelengori i Sutjesci. Među njima su bili general Mihailović, pukovnik Keserović, potpukovnik Kalabić te više stotina boraca. Veći dio se do kraja 1945. uspio prebaciti u Srbiju, gdje je većina pohvatana, prenosi Antifašistički Vijesnik.
Domovinski pokret: Hasanbegović se mora ispričati jer je doveo četničke revizioniste
Domovinski pokret ogradio se od predavanja u Zagrebu. Kako pišu u priopćenju, zastupnik Zlatko Hasanbegović je, tvrdi Domovinski pokret, pozvao povijesne revizioniste iz Srbije. “Prije nekoliko dana, na poziv dr. Zlatka Hasanbegovića, u Zagrebu su gostovala dva poznata srbijanska zagovornika povijesnog revizionizma i rehabilitacije četnika, kao i određenih frakcija četničkog pokreta.
U prostorijama Hrvatskog instituta za povijest održali su predavanje povodom izlaska knjige ‘Bosanska golgota četnika 1945. godine’. Već i sam naslov knjige, kao i veliki dio njezina sadržaja, upućuju na neprihvatljiv pokušaj rehabilitacije četničkog pokreta i to usred hrvatskog glavnog grada Zagreba”, piše Domovinski pokret.
“Autori knjige, Dimitrijević i Dević, na samom predstavljanju iznijeli su naramak povijesnih laži, montiranih konstrukcija i pritom izbjegli dati širu sliku četničkog pokreta i sramotnu istinu o djelovanju raznih četničkih postrojbi koje su tijekom II. svjetskog rata provodile krvavi zulum nad Hrvatskim narodom na području današnje Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Ne ulazeći uopće u znanstvene motive pojedinih povjesničara, ne možemo se oteti dojmu da je sporno predstavljanje iskorišteno kao još jedan u nizu pokušaja rehabilitacije zločinačkog četničkog pokreta, koji svoje odvratne zločine nad nesrbima nije činio samo od 1941. do 1945. godine, već su njegovi sljedbenici isto ponovili i tijekom velikosrpske agresije devedesetih od Vukovara do Srebrenice”, pišu.
“Klub zastupnika DP-a čvrsto se ograđuje od Hasanbegovićevog rada iako je i on član kluba”
“Klub zastupnika Domovinskog pokreta u Hrvatskom saboru, čiji je član i zastupnik Hasanbegović, kao predsjednik koalicijskog partnera Bloka za Hrvatsku, čvrsto se ograđuje od takvog njegovog rada i sudjelovanja u predstavljanju knjige koju smatramo skandaloznim pokušajem rehabilitacije četničke ideje čak i u Hrvatskoj.
DP smatra da nema nikakve razlike između onih koji provode povijesni revizionizam četnika ili primjerice – Milke Planinc i drugih komunističkih krvnika.
I jednima i drugima zajedničko je neprijateljstvo prema bilo kakvoj Hrvatskoj državi, a njihovi simboli – kokarda i crvena zvijezda petokraka, činili su zlo Hrvatskom narodu i u II. svjetskom ratu i u Domovinskom ratu”, pišu.
“Domovinski pokret ne bježi od relevantnih i argumentiranih povijesnih rasprava te smo spremni organizirati posebni okrugli stol o pogubnom djelovanju četnika na područjima Sjeverne Dalmacije, Like, Banovine, Bosne i Hercegovine, kao i primjerice bitki na Lijevča polju gdje su pred kraj II. svjetskog rata doživjeli jedan od najveći poraza”, dodaju.
Traže da se Hasanbegović javno ispriča
“Bez obzira na određene povijesne činjenice koje ukazuju na to kako su na Bleiburgu, pored većinskih Hrvata, stradali i pripadnici nekih drugih naroda, to nikako ne može biti izgovor srbijanskim povjesničarima da u središtu Zagreba pokušavaju rehabilitirati četničke zločine koji su nad Hrvatskim narodom počinjeni prije toga, a ponovljeni devedesetih.
Domovinski pokret zbog toga od dr. Hasanbegovića očekuje javnu ispriku svima onima koje je njegov privatni nastup povrijedio. Isto tako, napominjemo da on kao znanstvenik ima pravo govoriti i nastupati, zajedno s drugim uglednim hrvatskim znanstvenicima, čiji doprinos u utvrđivanju povijesne istine izuzetno cijenimo, međutim, manipulacija u režiji Beograda kojom se iskrivljuje istina, za nas je krajnje neprihvatljiva. I da ne bi bilo kakvih nedoumica DP je za potpunu zabranu četničkog pokreta u RH”, dodaju.