Foto:Twitter
„Svaka istorija se ponavlja dva puta, jednom kao tragedija drugi put kao farsa“. To je čuvena rečenica koju je izgovorio Karl Marks opisujući tragikomediju u kojoj je Napoleon III nakon revolucije 1848. vještom demagogijom iskoristio društvene prilike da bi velikom većinom bio izabran za predsednika republike. On je ubrzo ugušio sve političke stranke osim svoje (stranka 2. decembra), ukinuo demokratske slobode, povećao birokratsko-politički aparat i na koncu izveo državni udar i proglasio se carem. Uradio je to 2. decembar 1851. godine, na 47. godišnjica krunisanja svog ujaka Napoleona Bonaparte.
Ništa drugačiju sudbinu nije doživjela ni petokotobarska revolucija u Srbiji jer je trebalo manje od tri godine vlasti bivših radikala da se sistem resetuje i vrati na fabrička podešavanja. Polako su se rušile medijske i građanske slobode, opozicione stranke su ugušene jedna za drugom dok se gušio i zatirao svaki glas kritike.
Od demokratske promjene vlasti u Srbiji 2012. godine njena sumorna istorija iz 90-ih neprestalno se ponavlja kao farsa koju je opisivao Karl Marks a kosovska repriza „Balvan revolucije“ samo je jedna od tih etapa.
Balvan revolucija naziv je za početnu fazu pobunu Srba u Hrvatskoj a naziv je dobila po tome što su je karakterizirale barikade na putevima, napravljene od balvana i velikog stijenja. Srbi iz Hrvatske korišteni su godinama za održavanje Miloševića na vlasti u Beogradu a ista sudbina zapala je i Srbe sa Kosova.
Opisujući ovu tehniku vladanja Džord Orvel je u romanu “1984.” zapisao:
”Vođa je trebao stalan rat. Morao je građane držati u stalnom strahu od neprijatelja kako bi mu oni dali svu vlast koju poželi. Ljudi su htjeli živjeti pa su se zato odrekli svojih prava i slobode. Bilo je to moguće samo ako ih se uvjeri da je neprijatelj svugdje, svuda i da mogu u svakom trenutku poginuti.”
Džordž Orvel
Jedan hrvatski novinar iznio je teoriju da poslednje krize na Kosovu ne bi ni bilo da Srbija nije loše prošla na Svjetskom prvenstvu jer bi se Vučić u počasnoj loži u Dohi „slikao s arapskim šeicima, i dugo i naširoko objašnjavao da je uspjeh nogometne reprezentacije zapravo njegov“. Ova nesretna teorija sagledana iz perspektive vlasti u Srbiji je potpuno tačna pa je i farsa sa „Balvan revolucijom“ morala biti ništa drugo nego pobjeda naroda i naravno predsjednika.
Velika pobjeda
Od postavljanja barikada za koje predsjednik nije znao, do desničarskog proboja preko Jarinja sa kojim nije imao ništa sve je mirisalo na apsolutnu pobjedu predsjednika. Drama je bila na vrhuncu, najavljivao se povratak srpske vojske na Kosovo i to tačno 1000 pripadnika, a Vučić će 21.12. reći da će barikade biti uklonjene kad se formira Zajednica srpskih opština. Čak je i Kusturica želio da ide na barikade ali nije mogao preko granice. Kad je tenzija bila na vrhuncu stiglo je i proglašenje impresivne pobjede.
„Velika pobeda srpskog naroda na Kosovu i Metohiji i predsednika Aleksandra Vučića koji je stao uz svoj narod i onda kada je bilo i najteže, kada su bili ogromni pritisci, nepokolebljivo branio pravo svoga naroda na opstanak i njegov ostanak“, kazao je Petar Petković, direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju nakon što je Vučić zamolio Srbe da uklone barikade koje su kako je sam rekao bez njegovog znanja postavili.
U istom stilu i sam Vučić pokušavao je sinoć ubijediti građane u svoju pobjedu iznoseći teoriju da bi Albanci bili počišćeni ko metlom i da bi Vojska Srbije „sa 6 haubica za 30 minuta preorala njihove kasarne“. Zahvalio se kako kaže junacima i žandarmerije, SAJ-a, Vojske Srbije jer je odziv bio 89 posto a kod Albanaca 72 posto.
Sve je tačne podatke imao i sve je tačno izračunao.
U jednoj noći 98 odsto 63. brigade, 90 odsto žandarmerije za jedno veče. Nikada nismo imali takav odziv od 1990. godine, ni u jednoj situaciji, posebno kada je ozbiljna, rekao je Vučić ignorišući neozbiljnost još jedne farse koju je priredio.
Srpska vojska nije se vratila na Kosovo, zajednica srpskih opština nije formirana, Dejan Pantić zatvorsku ćeliju je zamijenio kućnim pritvorom a promrzli čuvari na barikadama zamoljeni su da se raziđu do sledećeg okupljanja.