Sofija Grmuša je zasigurno jedan od simbola aktivizma u Bosni i Hercegovini. Rođena je u Banja Luci 1989. godine , gdje je završila osnovnu i srednju školu, a potom i Fakultet informacionih tehnologija i dizajna.
Sofija je prije svega primjer odgovornog građanina i kao takva podržavala je uvijek građanske inicijative u svom gradu, kako ekološke, tako i borbu za ljudska prava i slobode.
Učešće u protestima Pravda za Davida, u koje je bila uključena od samog početka, u potpunosti je promijenilo njen život i profesionalno opredeljenje. Nakon svih strahova i progona koje je preživjela u protekle dvije i po godine, Sofija je odlučila da hrabro izađe «na crtu» nepravdi, korupciji, kriminalu i neradu institucija.
Trenutno je angažovana kao stručni saradnik građanskog udruženja «Put pravde», ali je aktivno uključena i u rad udruženja “Pravda za Davida i za svu djecu u BiH” Beč, Austrija. U sklopu programa Mreže mira uspješno je završila edukaciju medijske pismenosti. U borbi za istinu i pravdu do konačnog razrješenja ubistva Davida Dragičevića i Dženana Memića aktivno radi na medijskoj i internacionalnoj saradnji sa aktivistima širom svijeta, svakodnevno učestvuje na protesnim okupljanjima, javnom lobiranju i zagovaranju za poštovanje osnovnih ljudskih prava.
Uspješno je završila edukaciju iz oblasti Tranzicijske pravde u sklopu projekta “Bosna i Hercegovina: Animiranje mladih za pomirenje: Budi inspiracija” na Jahorini 2020. godine u organizaciji USAID-a i European Endowment for Democracy kao i internacionalnu ljetnu školu ljudskih prava Sarajevo 2020 ( International Summer School Sarajevo 2020 (The Role of Transitional Justice in Rebuilding Human Rights and Rule of Law in Post-Conflict Societies).
Borba za pravdu ju je opredjelila i da upiše Pravni fakultet na banjalučkom Univerzitetu, ali i da se politički aktivira. Sofija je na ovogodišnjim lokalnim izborima kandidat Pokreta Pravde i nalazi se pod rednim brojem 5.
Vi ste dugo vremena u građanskom aktivizmu i skoro da nema građanske inicijative koju niste podržali. Koji je Vaš motiv bio da se uključujete u takav vid rješavanja problema konkretno u Vašem gradu?
Kada su odlučili da unište „Picin park“ i da umjesto njega naprave zgradu, tada sam shvatila da živimo u društvu u kome se dosta toga mora mijenjati i da promjene ne mogu doći bez aktivnog i masovnog uključivanja građana. Odlučila sam da se uključim i učestvovala sam u protestima protiv uništavanja te zelene površine. To je bio moj prvi aktivizam, a poslije toga sam učestvovala u mnogim dešavanjima koja za cilj imaju borbu za bolje i pravednije društvo.
Povoda nije, nažalost, nedostajalo, jer vlast ne sluša glas građana i ne interesuju ih naše potrebe. Zato je obaveza svih nas da se pokrenemo, aktivitramo, da im jasno stavimo do znanja da nećemo ćutiti i trpiti dok nam se gaze osnovna ljudska prava i uništava prostor za normalan život i razvoj ovog društva.
U martu 2018. nestao je David Dragičević. Lično sam ga dobro poznavala i nisam mogla da se pomirim s tim što se dešavalo.
Tada sam bila u inostranstvu, čula sam informaciju da je David nestao, da svi za njim tragaju. Šesti dan potrage pronađeno je njegovo unakaženo tijelo, David je mučen i ubijen, u to nema sumnje, a sve nas je još više izrevoltirala sramna konferencija za novinare vrha policije, na kojoj su pokušali da zataškaju ovaj zločin i da ubijenog Davida proglase kriminalcem. Jednostavno sam shvatila da ja moram biti tu uz njegove roditelje, da se moram uključiti. Tada sam se vratila iz inostranstva.
Smatrala sam da nemamo pravo da to nijemo posmatramo i zato smo svi stali uz Davidove roditelje.
Da li je i koliko bio težak put Vašeg aktivizma i šta je ono što nam možete opisati kao najteže iskustvo?
Bilo je puno teških trenutaka. Nije bilo lako stajati uz roditelje čije su dijete ubili, a njegovo ubistvo pokušavaju sakriti. Istovremeno umjesto da hapse ubice i zločince, progonili su Davidove roditelje i sve nas koji smo odlučili da ih podržimo u potrazi za istinom i pravdom za njihovog ubijenog sina.
Od prvog dana ste na Trgu Krajine (Davidovom trgu) uz roditelje ubijenog Davida Dragičevića koga ste i lično poznavali. Nakon svega što ste prošli u toj borbi, koja traje vise od dvije godine, šta Vam je najupečatljivije ostalo u sjećanju?
Teško je bilo slušati i čitati laži koje su o ubijenom Davidu, njegovim roditeljima, nama koji smo se okupili u neformalnoj grupi Pravda za Davida, širili režimski mediji. Trpili smo stalne pritiske, policijsku represiju. Uhapsili su me 25. decembra 2018. godine kada su hapsili i Davora. Taj dan je uhapšen i Ozren i mnogi drugi ljudi. Policija je tada primijenila brutalnu silu nad ljudima iz Pravde za Davida koji su se okupili na Davidovom trgu. Podnijeli su protiv mene prijavu zbog navodnog „ugrožavanja bezbjednosti ministra Lukača“. Naravno za to nemaju nikakve dokaze, zato već dvije godine i ne pokreću nikakav proces po toj prijavi.
Napala nas je Lukačeva policija, kojoj više odgovara ime hunta i 30 decembra. Ljude su hapsili, tukli. Tada je i Davor morao napustiti zemlju. Morala sma i ja. Skolonila sam se neko vrijeme van Bosne i Hercegovine. Sada sam opet tu ,jer borba se nastavlja.
Zajedno sa Aleksandrom Ninić Vranješ podnijeli ste tužbu protiv MUP-a RS zbog diskriminacije i ugrožavanja ljudskih i građanskih prava . Da li vjerujete da se u ovakvom sistemu čovjek može uopšte izboriti za svoja prava putem sudova?
Mi se borimo i neodustajemo, jer znamo da pravda na kraju mora pobijediti. U pravosuđe ,u ovakvom sistemu ,baš puno i ne vjerujem, jer nemam razloga za to. Da sistem funkcioniše odavno bi uhapsili Davidove ubice i sudili im. Međutim, ima nade. Sve prekršajne prijave koje su protiv nas podnosli pripadnici policije, pred Osnovnim sudom u Banjaluci su odbačene. Znači da postoji i po neki sudija koji radi svoj posao. Vjerujemo da će više biti takvih, ali prvo se mora promijeniti ovaj nakaradni sistem koji sulži da bi prikrivao zločince i kriminalce.
Nakon svega, po prvi put u svom životu, Vi ste se odlučili i politički aktivirati. Smatrate li da jedan častan i pošten građanin može da izbori svoju bitku u političkom sistemu kakav je kod nas unazad tri decenije?
Onaj ko se ne bori, sigurno se neće ni izboriti. Ja kao i moji saborci iz Pravde za Davida smo odlučili da se borimo do kraja, svim legalnim i legitimnim sredstvima.
Politička organizacija Pokret Pravde je jedno od tih sredstava. To je naša alatka u borbi za pravdu, za bolje i pravednije društvo. Nikada ranije nisam razmišljala o tome da se na ovaj način bavim politikom, međutim, sada imamo jedan cilj za koji sam spremna da se borim i na ovaj način. Zato sam odlučila da budem među kanidatima Pokreta Pravde za odbornika u Skupštini grada Banjaluka.
Pokret Pravde je jedina novost na ovoj političkoj sceni. Niko od nas se ranije nije aktivno bavio politikom. Mi svojim glasačima ne nudimo prazna obećenja. Ne borimo se za glasove po svaku cijenu, jer nama je bitna istina. Zato glasačima nudimo samo istinu i borbu za pravdu. Kada se izborimo za društvo u kome će istina i pravda biti na prvom mjestu, onda će sve ostalo doći na svoje mjesto. Bez toga neće biti ni slobode, ni privrede ,ni obrazovanja, a mladi će i dalje odlaziti odavde u potrazi za poslom. Mi vjerujemo da se to može i mora promijeniti . Za to se i borimo.
Kakvi su Vaši planovi ukoliko uđete u gradsku Skupštinu i osvojite mandat odbornika? Kako vidite Banja Luku u budućnosti?
Pošto su ovo lokalni izbori, plan je da se prvo zalažemo zato da Banjaluku oslobodimo od okova u kojima je drže kriminalne elite povezane sa politikom. Ovo je naš grad koji se nakon decenija vladavine ovakve politike više ne može prepoznati. Banjaluku su u proteklih 30 godina mnogi napustili. U gradu je dosta toga izgrađeno, ali su uništeni parkovi, zelene površine, uništen je sport i sve ono po čemu je ovaj grad bio poznat. Ali ono što je najveć problem je to što Banjaluka više nije siguran grad. Ubistvo Davida Dragičevića, nam dovoljno govori u šta se ovaj grad pretvorio. Ovim gradom danas hodaju opasni kriminalci, povezani sa vlasti, a naročito sa policijom. Osim Davidovog ubistva, mi imamo i druga nerasvijetljana ubistva, pljačke, kriminal svake vrste.
Kriminal najvećih razmjera se odvija u režiji vlasti, nelgalnim izvlačenjem novca iz budžeta koji svi građani pune, a koji se troši na sumnjivo sklopljene poslove, naročito one građevinske. Ovakvim načinom gradnje Banjaluka je pretvorena u spavaonicu, pretrpanu stambenim zgradama, dok je privreda potpuno uništena. Mi se borimo za Banjaluku u kojoj će se slobodno živjeti i raditi, u kojoj će mladi vidjeti svoju budućnosti i neće iz nje odlaziti.
Šta biste poručili svojim sugrađanima pred predstojeće izbore?
Poručila bih da se ova broba koju vodi Pravda za Davida, a sada kao politička organizacija i Pokret Pravde, nije borba samo jedne grupe ljudi, nego borba svih nas.
Mi kao ljudi, kao građani, moramo prihvatiti i svoju odgovornost za teško stanje u kome sada živimo. Ovo je posljedica, između ostalog, i našeg ćutanja. Da smo se ranije probudili i pobunili, danas bi sve bilo drugačije. Nažalost morao je da se desi zločin, kao što je ubistvo Davida Dragičevića, pa da mnogi shvate gdje ustvari živimo i da se zapitamo dokle ovako?
Ništa ovom narodu od pravde nije potrebnije, jer ako nema pravde nema ni budućnosti.
Ali za pravdu se ne može izboriti pojedinac, niti mala grupa ljudi, mora nas biti što više, i moramo se boriti zajedno.
Svima nam je cilj zajednički i zato svaku vrstu podjela, od kojih su mnoge izmislili ovi što decenijama vladaju i uništavaju nam živote, moramo prevazići.
Ja sam optimista i vjerujem da ćemo u našoj bori i uspjeti. Ako ne bude Pravda za Davida, neće biti mira ni za vlast, ko god imao tu vlast.
Zato idemo do kraja!
Pravda za sve!
Preuzeto sa portala free-word.info