U septembru 1992. godine mjesto Brodar, udaljeno osam kilometara od Višegrada, na ušću rijeke Lim u Drinu, bilo je poprište velike bitke između Armije RBIH i Vojske Republike Srpske koja je kontrolisala ovo mjesto i putnu komunikaciju prema Rudom.
Prema ovoj bitci snimljen je film “Lepa sela lepo gore”, reditelja Srđana Dragojevića.
Kanjon Drine je u septembru 1992. godine bilo mjesto žestokih borbi između ARBiH i VRS, na prostoru od Međeđe do Hidrocentrale Višegrad.
Forsirajući rijeku Drinu, veslajući čamcima pod okriljem mraka, borci ARBIH su 6. septembra zauzeli selo Drinsko, u kojem je bila stacionirana jaka artiljerija VRS.
U iznenadnom napadu zauzete su dvije strateške pozicije, civilno stanovništvo krenulo je u paničan bijeg, dok se srpska odbrana potpuno raspala.
Tim činom ARBIH zauzela je značajan prostor lijeve obale Drine, što je imalo rezultat da kontroiše i komunikacijske prilaze Višegradu iz tri pravca.
Nakon novog grupisanja, i dolaska svježih snaga iz Goražda, plan je bio da ARBIH krene i u konačno zauzimanj Višegrada.
Ipak, zbog slabog sistema komunikacije snage ARBiH nisu mogle koordinirati nove napade, što je znatno pomoglo VRS koja je uz pomoć svježih snaga iz Višegrada i Rudog krenula u kontraofanzivu, nakon čega su se pripadnici ARBIH povukli prema Goraždu.
U trenutku povlačenja iz Drinska, jedna grupa diverzanata ARBIH na čelu sa Bektom Gackom, u večernjim satima 8. januara, čamcem prelazi rijeku Lim te prodire u dubinu položaja VRS između Strmice i Brodara.
Nedugo nakon njih još jedna diverzantska grupa pod komandom Zaima Kustura Hodže, prodire iza položaja VRS.
U podnevnim satima narednog dana, otpočela je Bitka za Brodar. Na stijeni Viktorija, na lijevoj obali Drine, stacionirale su jedan PAM, čiji je zadatak bio da se blokira sve što ide iz pravca Rudog.
Zadatak diverzantskih grupa je bio da presreću kolone pripadnike VRS, na putnoj komunikaciji, i uništavaju ih. Tako su diverzanti ARBIH gađali kamion sa pripadnicima VRS, ali su ga promašili nakon čega se on zaustavio, zbog oštećenja, a srpski vojnici iz kamina su pobjegli u tunel u Brodaru kako bi se spasili.
Bitka za tunel
Bitku za Brodar ARBIH je dobila uz zarobljavanje jednog tenka, dok je grupa vojnika VRS ostala zarobljena u tunelu i time stavljena pod opsadu.
Četiri dana vođene su borbe da se zarobljeni srpski vojnici izvuku, ali svaki pokušaj je odbijen.
Komandir ARBIH Ahmed Sejdić je rasporedio dvije grupe borava, jednu na tunelu i jednu oko tunela, čiji je zadatak bio da nadziru tunel i ne dopuste vojnicima VRS da se izvuku.
Ipak, nakon devet dana čuvanja nekoliko vojnika iz tunela je iskoristilo nepažnju grupe koja je čuvala izlaz iz tunela prema mostu na Drini, izašli su iz njega te plivanjem niz Drinu uspjelo se izvući.
Nakon rata priču o dešavanjima u tunelu Brodar ispričao je i preživjeli vojnik VRS Mikajlo Šimšić:
“Nas četvorica vojnika iz treće čete Drinskog bataljona Višegradske brigade VRS, Slađan Simić iz Bosanske Jagodine, Novak Arsić iz Veletova, Vladan Gavrilović iz Višegrada i ja, te trojica dobrovoljaca iz Srbije, Stevo Panić iz Smedereva, Milovan Lučić iz Užica i Stanko Mađaševac iz Lazarevca, našli smo se devet dana i devet noći u klopci u tunelu Brodar, dugom 97 metara, punom nekih betonskih ploča, s desnom krivinom na polovini tunela.
Četvorica njih, Novak, Vladan, Steva i Milovan, ostali su zauvijek u tunelu. Milovan i Vladan poginuli su u tunelu od gelera. Novak je bio teško ranjen i kad je osjetio da umire, pucao je sebi u sljepočnicu. Bio je sedmi dan kad se ubio Novak. Stevo iz Lazarevca je ostao u tunelu pored svog pobratima Milovana iz Užica da čuva njegovo mrtvo tijelo i na kraju je poginuo. Nas trojica krenula smo u smrt, ali smo nekim čudom ostali živi”.