Šerijatska policija je u četvrtak u zapadnoj indonezijskoj provinciji Aceh bičevala po 140 puta par zbog seksa van braka i konzumiranja alkohola, što je vjerovatno jedna od najstrožih takvih kazni otkako je ta duboko konzervativna regija usvojila islamski zakon.
Par, muškarac i žena, udareni su po leđima štapom od ratana u javnom parku dok okupljeni sve snimali telefonima i posmatrali uz podsmijehe a na njihovim licima moglo se vidjeti da je ovaj čin iz ljudskih bića uspio izvući ono najgore.
Tri policajke su je naizmjenično udarale nesretnu djevojku palminim štapom dok je plakala. Nakon što se srušila, policajke su je odnijele s pozornice u kola hitne pomoći.
Ovaj tragični izvještaj iz Indonezije nije samo priča o brutalnom kažnjavanju; to je oštar podsjetnik na to kako konzervativne strukture moći koriste religijske norme i moralnu policiju kao alat za sistemsko uništavanje ljudskog dostojanstva.
Zanimljivo je kako se u ovakvim režimima javno bičuju ljudi zbog najbanalnijih religijskih normi dok su nasilje u porodici, silovanje i pedofilija često prisutni u samim vjerskim zajednicama uglavnom “komplikovani slučajevi”, teški za dokazivanje.
Dok se svijet nominalno zalaže za ljudska prava, u ovom slučaju se ljudsko tijelo tretiralo kao poligon za demonstraciju sile, a privatnost ljudi kao zločin protiv države.
Neobjašnjiva potreba za gaženjem dostojanstva
Zašto desničarski narativi, bilo da su religijski ili nacionalistički ekstremni, imaju tu nezasitnu potrebu za javnim poniženjem pojedinca?
Odgovor leži u kontroli. Kazna nije tu da bi “popravila” osobu, već da bi utjerala strah u kosti zajednici. Desničarska opsesija regulacijom onoga što odrasli rade u svoja četiri zida služi isključivo održavanju patrijarhalne i klasne hijerarhije.
Rijetko ćemo vidjeti elite ili one s političkom moći na tom istom podiju za bičevanje. Ovakve kazne gotovo su uvijek rezervirane za obične ljude, radničku klasu i one na marginama, čime se dodatno produbljuje jaz između onih koji kroje zakone i onih koji pod njima krvare.
Pretvaranje fizičkog mučenja u javni spektakl ima za cilj otupiti društvo na patnju drugoga. Kada država ozakoni sadizam, ona aktivno radi na razbijanju solidarnosti među ljudima.
Ovo što vidimo u Acehu nije izoliran incident, već dio šireg, globalnog trenda koji pod krinkom “očuvanja tradicije” ili “vrijednosti” nastoji ukinuti osnovna ljudska prava.
Bilo da se radi o napadima na reproduktivna prava na Zapadu ili srednjovjekovnim metodama kažnjavanja na Istoku, cilj je isti: potpuna kontrola nad autonomijom pojedinca.
Pravo na privatnost, integritet tijela i slobodu izbora nisu “zapadne vrijednosti” – to su osnovni preduvjeti za ljudsko dostojanstvo koje nijedna država ni ideologija ne bi smjele imati pravo oduzeti.
Suzana Starčeviuć je student ekonomije Univerziteta u Grazu. Jedan je od osnivača regionalnog magazina Novi Dani.
- Suzana Starčević
- Suzana Starčević
- Suzana Starčević
- Suzana Starčević
Nezavisni mediji teško opstaju. Jednokratnom donacijom ili mjesečnom pretplatom možete nam pomoći da nastavimo kreirati tekstove koje čitate
Podrži nas