Pa, ljudi, ovo je bilo loših nekoliko dana za istinu. Ali jučer smo dostigli klinički nivo ludila. Dok pišem, američki Stejt department zahteva da izbrusimo saopštenje G7 na treću godišnjicu rata u Ukrajini .
Očigledno tragediju više ne možemo pripisivati ’ruskoj agresiji’. Oh, stvarno? Pa šta je onda bilo?
Piše: Boris Johnson za Dailymail
Možda se radilo o neispravnoj satelitskoj navigaciji na glavnom ruskom tenku. Možda impliciraju da se radilo o nekoj vojnoj zbrci, tako da je otprilike 115 ruskih bataljonskih taktičkih grupa brutalno napalo nevine ukrajinske gradove, sa sjevera, istoka i juga, na osnovu nekog idiotskog geografskog nesporazuma – poput moderne verzije Napada lake brigade.
Da li to stvarno misle u Foggy Bottomu, DC ? Naravno da ne. To su dobre, savjesne diplomate. Oni dobro znaju da je reći da je Ukrajina ‘započela rat’ isto kao okriviti bespomoćnu mladu ženu na početku filma Ralje i tvrditi da se skida i skače u more obasjano mjesečinom sa specifičnom namjerom da napadne veliku bijelu ajkulu.
To je kao da kažete da su američki brodovi brutalno pucali na japanske Zeroe u Pearl Harboru. To je orvelovski, ludi, inverzija istine, i oni to znaju.
Glupo je okrivljavanje žrtava reći da je Ukrajina na bilo koji način odgovorna za tri godine pokolja, a takođe je glupo reći da je Vladimira Putina ‘provocirao’ NATO .
Širenje NATO-a nije razlog napada na Ukrajinu
Nismo uboli medveda. Bio sam na svakom važnom sastanku NATO-a u šest godina prije Putinove invazije u februaru 2022. i mogu vam reći da su šanse Ukrajine da se pridruži NATO-u – tada – bile dobre kao šansa grudve snijega u paklu.
Da, povremeno smo se na glas davali ukrajinskim ambicijama, jer im je u prošlosti bilo obećano članstvo.
Ali ako želite ideju o mogućem rasporedu, razmislite o pristupanju Turske EU – razgovorima o kojima su zvanično započeli 1963. godine, prije nego što sam se ja rodio. Zapravo, u slučaju Ukrajine nije postojao čak ni rok za početak pregovora, jer smo svi znali da će crne lopte izgledati kao ovčji izmet.
Francuzi bi uložili veto, Nijemci bi uložili veto, a da i ne govorimo o Mađarima – a kamoli o SAD-u, koje bi, prema članu 5, bile obavezne da proizvedu masovnu ekspanziju svog nuklearnog kišobrana.
To se jednostavno neće dogoditi. Zašto ne? Prije svega zato što su ljudi bili zabrinuti da ne izazovu Putina. To je, dakle, bio odlučujući argument protiv članstva Ukrajine u NATO-u – argument koji je Putin sada sveobuhvatno uništio pokrenuvši ničim izazvan napad na potpuno besprijekornu zemlju, čiji je jedini zločin bio želja da se oslobodi ruske kontrole .
Mislio je da će oživjeti političko bogatstvo
Putin je započeo svoj rat ne zato što je bio zabrinut za NATO – to je čista propaganda Kremlja – već zato što je on nemilosrdni oportunista, koji je bio na vlasti dvije decenije, i koji je mislio da može oživjeti svoje političko bogatstvo kratkim, oštrim ratom za obnovu ruskog carstva .
Mislio je da će se Ukrajinci brzo predati, a da će Zapad bezbrižno pristati, kao što smo to učinili tokom aneksije Krima 2014.
- Ratovi počinju samo onda kad je vlast ugrožena a promjene u Ukrajini godinama su politički problem za Putina!
- Sve izjave nakon Rijada ukazuju na to da je uklanjanje Zelenskog sa vlast ključna tačka dogovora Putina i Trumpa
Pa, pogriješio je, a svi skeptici su pogriješili u vezi Ukrajine. Pokazali su se, po frazi Džona Stjuarta Mila, kao ljubitelji sopstvene slobode i svi mogu da vide da Volodimir Zelenski nije diktator već demokrata koji hrabro brani svoju zemlju od agresora.
On ne puca na novinare. On ne truje svoje protivnike i ne šalje ih u Gulag. To je Putin. I ne, jednostavno je nerazumno slijediti scenarij Kremlja i tražiti da se Ukrajinci preusmjere na opšte izbore, kada su svake noći njihovi gradovi napadnuti od ruskih projektila i kada je oko 22 posto njihove zemlje još uvijek u neprijateljskim rukama. Budite realni, svi.
Ni Churchill u ratu nije održavao izbore
Velika Britanija čak nije bila fizički napadnuta 1940-ih, a ipak Churchill – koji je obnašao dužnost premijera bez narodnog demokratskog mandata – nije raspisao opće izbore sve dok se rat u Evropi nije završio, i nakon što je njegova zemlja očigledno bila spašena. Zaista nije bilo opštih izbora u Britaniji od 1935. do 1945. godine.
Umjesto da zamagljujemo uzroke rata, ili se pretvaramo da postoji neka besmislena ekvivalentnost između Zelenskog i Putina, moramo se sjetiti na čijoj su strani Ukrajinci. Oni su na našoj strani.
Oni su na strani slobode. Videli ste one užasne slike Hamasovih boraca sa crnim šalovima, kako urlaju i likuju i mašu oružjem nad jadnim kovčegom izraelske bebe . Zapitajte se ko plaća ispiranje mozga ovim islamističkim ubicama. Ko finansira ovaj nihilistički kult smrti?
Iranci su, naravno, isti Iranci koji su Putinu dali hiljade raketa i dronova – doprinos koji je apsolutno neophodan za rusko varvarstvo. Putin je 17. januara ove godine zacementirao svoj pakt sa đavolom, potpisujući ‘Dugoročno strateško partnerstvo’ sa Teheranom o svemu, od energije do balističkih projektila.
Čije trupe Putin sada koristi, u svojim sve očajnijim (i do sada neuspjelim) pokušajima da izbaci herojske Ukrajince iz regije Kursk? Sjevernokorejci – vojnici jednog od rijetkih režima koji su divlji i autokratskiji od njegovog.
Čiji je blagoslov Putin dobio prije početka ovog rata? Ko bi bio krajnji korisnik bilo koje vrste ruske pobjede – globalni dokaz da možete zaratiti protiv susjeda i izvući se? Kinezi, naravno, i oni paze na read-across u Tajvanskom moreuzu.
Ostajem optimista
Dakle, to je opozicija Zelenskog. Ukrajinci se bore protiv osovine Rusije, Irana, Sjeverne Koreje, a Kina vreba u pozadini. Ukrajinci u osnovi zaslužuju podršku jer je njihova stvar pravedna i nijednu zemlju ne bi trebalo nasilno potčiniti njen susjed.
Ovo je prije svega borba između dobra i zla, između dobra i zla. Ali to je i nadmetanje između demokratije i autokratije – između naših i njihovih vrednosti.
U ovom ratu nema ni trunke moralne ekvivalencije između Ukrajine i Rusije. Niko u američkom State Departmentu ne vjeruje u to, kao ni – potpuno sam siguran – ne vjeruje Donald Trump.
Kako to biva, vjerujem da ovaj predsjednik ima sposobnost da proizvede mir – mir kroz snagu. Ostajem optimista.
Umjesto da paničimo zbog bizarnog i neistorijskog jezika posljednjih dana, moramo vidjeti da predsjednik pokušava promijeniti tri grupe pregovaračkih partnera. On treba da zapanji Evropljane da plate više. On treba da natera Ukrajince da potpišu ugovor o mineralima, koji je sada zakasnio.
Najteže od svega je to što mora natjerati Putina da dođe za sto i razgovara – jer upravo Putin sada ima najviše da izgubi od mirovnog sporazuma.
Putin zna da je suštinski pogrešio i da sada ne može da osvoji ili kontroliše Ukrajinu. To će biti njegov poraz i biće ga veoma teško naterati da ga proguta.
Tok istorije će diktirati dvije ogromne činjenice: da Ukrajinci žele biti slobodni i da su SAD pod Donaldom Trumpom posvećene suverenoj i nezavisnoj Ukrajini.
To je pravi izbor jer, kao što Tramp zna, ukrajinska borba je i borba zapadnog sveta.