Josep Borrell, visoki predstavnik Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku u autorskom tekstu posvećenom vakcinaciji ističe da je neophodno smanjiti jaz među zemljama kako bi se onim siromašnim maksimalno pomoglo.
Do kraja maja 2021. godine, samo 2,1% stanovništva u Africi primilo je barem jednu dozu vakcine protiv COVID-19. Moramo smanjiti jaz u vakcinaciji između naprednih ekonomija i zemalja u razvoju kako bismo izbjegli ono što je direktor Svjetske zdravstvene organizacije, Tedros Ghebreyesus, nazvao “vakcinacijskim aparthejdom”. To je i moralno ispravno i u interesu svih.
Stoga nam je potrebno globalno multilateralno djelovanje kako bismo povećali proizvodnju vakcina i ubrzali njihovu dostupnost širom svijeta. To je put koji je EU izabrala od početka pandemije . To je sada put koji su definirali lideri G20 na Globalnom samitu o zdravlju u Rimu, 21. maja.
Pandemija i dalje svakodnevno odnosi hiljade života, a prema trenutnoj dinamici, cijeli svijet neće biti vakcinisan prije 2023. godine. Ipak, masovna vakcinacija svjetske populacije jedini je način da se pandemija okonča. U suprotnom, izgledno je da će multipliciranje sojeva ugroziti efikasnost postojećih vakcina. Vakcinacija je također preduslov za ukidanje ograničenja koja koče naše ekonomije i slobode. Ova ograničenja kažnjavaju čitav svijet, ali još teže pogađaju zemlje u razvoju. Napredne zemlje mogu se više osloniti na socijalne mehanizme i poluge ekonomske politike kako bi ograničile efekte pandemije na svoje građane.
Ukoliko se nastavi jaz u vakcinaciji, time se rizikuje da se preokrene trend smanjenja siromaštva i globalnih nejednakosti iz posljednjih decenija. Takva negativna dinamika kočila bi ekonomsku aktivnost i povećala geopolitičke tenzije. Cijena nedjelovanja sigurno bi bila mnogo veća za napredne ekonomije od one koju bismo zajednički morali utrošiti da bismo pomogli u vakcinaciji cijelog svijeta. Stoga, EU pozdravlja plan od 50 milijardi dolara koji je predložio Međunarodni monetarni fond kako bi se omogućila vakcinacija 40% svjetske populacije 2021. i 60% do sredine 2022. godine.
Da bismo postigli ovaj cilj, potrebno nam je multilateralno djelovanje u bliskoj koordinaciji. Moramo se oduprijeti prijetnjama “diplomatije vakcina”, kojom se pružanje vakcina povezuje sa političkim ciljevima, kao i “nacionalizma vakcina”, gdje se vakcine čuvaju samo za vlastite potrebe. Za razliku od drugih, EU je odbacila ovakve pristupe još na samom početku pandemije. Do sada smo bili jedini globalni akter koji vakciniše vlastitu populaciju, dok smo istovremeno izvozili velike količine vakcina i davali značajan doprinos u dostupnosti vakcina u zemljama sa niskim prihodima. Evropljani mogu biti ponosni na ova postignuća.
U 2020. godini EU je u velikoj mjeri podržala istraživanje i razvoj vakcina te značajno doprinijela novoj generaciji mRNA vakcina. EU je tada, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, postala glavni proizvođač COVID-19 vakcina, sa oko 40% doza koje su do sada korištene širom svijeta. EU je također izvezla 240 miliona doza u 90 zemalja, što otprilike odgovara istim količinama koje smo koristili unutar EU.
EU sa svojim zemljama članicama i finansijskim institucijama, okupljenim u okviru onoga što nazivamo “Tim Evropa”, također donirala vakcine svojim susjedima prema njihovim potrebama, posebno na Zapadnom Balkanu. Cilj je donirati još najmanje 100 miliona doza zemljama sa niskim i srednjim prihodima do kraja 2021. godine, kako je dogovoreno na posljednjem Evropskom vijeću. Sa 2,8 milijardi eura, Tim Evropa je također dao glavni doprinos COVAX mehanizmu, koji siromašnijim zemljama omogućava pristup vakcinama, otprilike jednu trećinu svih do sada isporučenih doza iz COVAX-a finansirala je EU. Međutim, ovaj napor je još uvijek nedovoljan da spriječi dalje produbljivanje jaza u vakcinaciji.
Da bi se prevazišao ova njaz, zemlje koje posjeduju potrebna znanja i sredstva trebale bi povećati svoje proizvodne kapacitete, kako bi mogle vakcinisati vlastitu populaciju i izvoziti više vakcina, kao što to čini EU. U saradnji s proizvođačima vakcina radimo na povećanju kapaciteta EU za proizvodnju vakcina na više od 3 milijarde doza godišnje do kraja 2021. Naši evropski industrijski partneri obavezali su se da će isporučiti 1,3 milijarde doza vakcina prije kraja 2021. bez profita u zemlje niskih prihoda, a po nižim cijenama u zemlje srednjeg dohotka. Također su se obavezali da će dalje isporučiti preko 1,3 milijarde doza za 2022. godinu – od čega će značajan dio biti isporučen putem COVAX-a.
Sve zemlje moraju izbjegavati restriktivne mjere koje utječu na lance snabdijevanja vakcinama. Također moramo olakšati prijenos znanja i tehnologije, tako da više zemalja može proizvoditi vakcine. Sa svoje strane snažno potičemo evropske proizvođače da to i čine, posebno u Africi. Učestvovao sam na samitu koji je održan 18. maja u Parizu o finansijskoj podršci Africi, gde su čelnici kontinenta naglasili da Afrika uvozi 99% svojih vakcina. To se mora promijeniti. Tim Evropa u tu svrhu pokreće inicijativu, podržanu sredstvima od milijardu eura iz budžeta EU i evropskih razvojnih finansijskih institucija, zajedno sa afričkim partnerima u cilju jačanja proizvodnih kapaciteta u Africi za vakcine, lijekove i zdravstvene tehnologije.
Dobrovoljno licenciranje je privilegovani način da se osigura takav transfer tehnologije i znanja. Ako se pokaže nedovoljnim, postojeći TRIPS sporazum i Deklaracija iz Dohe 2001. godine već predviđaju mogućnost obaveznog licenciranja. Prema nekim zemljama, ove fleksibilnosti su ipak suviše složene i prespore za upotrebu. Kako bi ubrzala ove transfere tehnologije, EU će iznijeti novi prijedlog u okviru WTO-a početkom juna.
Pandemija COVID-19 podsjetila nas je da je zdravlje globalno javno dobro. Naše zajedničko globalno djelovanje u pravcu eliminacije jaza u vakcinaciji protiv COVID-19 mora biti prvi korak ka istinskoj globalnoj zdravstvenoj saradnji, kao što predviđa Rimska deklaracija, nedavno usvojena na Globalnom samitu o zdravlju.
Klix.ba