Posljednjih dana napetosti u Mediteranu se ne smiruju. Dok grčka strana najavljuje kako će vojno djelovati protiv turskog broda za seizmčika istraživanja, mornarica Francuske, i prema najavama mornarica Egipta pružaju Grčkoj podršku. Međutim, koliko je ovakav sukob realan? Koji su aduti turske strane, ukoliko bi do ovog sukoba došlo?
Danas brojni vojni analitičari i stratezi raspravljaju oko potencijalnog sukoba u Mediteranu. Same zvanične brojke na papiru ne igraju posebno značajnu ulogu u ovom potencijalnom sukobu. Zašto?
Dok jedna Grčka dijeli zajedničku granicu sa Turskom, Francuska kao ozbiljan protivnik se nalazi na pomorskoj udaljenosti većoj od 2000 kilometara od same Turske. Ovo je ujedno veliki nedostatak i prepreka za francusku mornaricu za bilo kakvu ozbiljnu vojnu operaciju, sa logističkog i drugih aspekata.
Francuska u ovom slučaju ima nekoliko opcija, može pokušati dejstovati sa određene udaljenosti svojom mornaricom, koristeći nosač aviona i amfibijske brodove iz Mediterana ali i nove višenamjenske FREMM fregate. Ostale opciju su da dopremi vojsku u Grčku i na grčke otoke, kao i Kipar.
Francuski nosač aviona Charles de Gaulle, na kojem se nalazi prema određenim informacijama između 30 i 35 borbenih aviona Dassault Rafale, ovdje bi igrao ključnu ulogu.
Francuski Dassault Rafale opremljeni su naprednim AESA radarima i Meteor zrak-zrak raketama, što ih čini velikom prijetnjom za turske borbene avione.
Francuske zračne snage i mornarica posjeduju moćan arsenal krstarećih raketa.
Kada je u pitanju grčka vojska, mornarica, zračne i kopnene snage, one su gotovo u svim segmentima inferiorne u odnosu na tursku vojsku.
Kojom strategijom bi se turska vojska branila od potencijalne invazije od strane Grčke, Francuske i Egipta?
Sama činjenica da bi se Turska branila na svojim obalama, nosi određenu prednost za samu Tursku u ovom slučaju. Posljednjih godina obavljeno je nekoliko testnih lansiranja domaće turske protubrodske rakete Atmaca, čiji je efektivni domet preko 220 kilometara.
Pored Atmace, turske zračne snage koriste mornaričku verziju krstareće rakete SOM, koja može biti lansirana sa turskih F-16 i F-4 Phantom ll.
Turska mornarica posjeduje ozbiljnu podmorničku flotu, koja je posljednjih godina prošla razne vrste modernizacija. Prošle godina Rusija je isporučila Turskoj dvije baterije protuzračnog sistema S-400, koji bi u kombinaciji sa drugim sistemima poput domaćih Hisara i Korkuta, omogućio Turskoj da zatvori zračni prostor iznad istočnog Mediterana.
U situaciji gdje je zračni prostor iznad Mediterana zaštićen od strane S-400 sistema, i turska obala protubrodskim raketama poput Atmace i podmorničkom flotom, egipatska i francuska mornarica morale bi se držati na velikom odstojanju od turske obale.
Transport francuskih vojnih snaga u Grčku, na grčke otoke i Kipar
U slučaju ovakvog razvoja situacije, turska vojska ima nekoliko mogućnosti i strategija na stolu: Napadi taktičkim balističkim i krstarećim raketama po vojnoj infrastrukturi Grčke, posebno aerodromima, vojnim bazama, saobraćajnoj infrastrukutri poput mostova na rijeci Marici i šire.
Istovremeno, turska mornarica uz podršku zračnih snaga ima opciju da sa svojim podmornicama i fregatama presretne bilo kakav pomorski transport vojnih snaga u istočnom Mediteranu.
Turskoj u ovome slučaju pogoduje blizina grčkog teritorija, grčkih otoka i Kipra. Dok turska vojska posjeduje domaća oružja, u čijem su dometu većina grčkih gradova, počevši od glavnog grada Atine, Grčka ne posjeduje ni približne mogućnosti.
Najveći problem za turske zračne snage bili si francuski Dassault Rafale, opremljeni sa Meteor zrak-zrak raketama. Međutim, s obzirom da francuski nosač aviona može da nosi svega 30 do 35 ovih aviona, u jednu ruku je olakšavajuća okolnost.
Francuska mornarica posjeduje nekoliko naprednih fregata-razarača sa namjenama za protupodmorničku borbu i protuzračnu zaštitu. Posebno se ističu nove višenamjesnke fregate FREMM klase, koja je opremljena krstarećim raketama dometa preko 1000 kilometara.
Međutim, ukoliko bi došlo do masovnijeg turskog napada protubrodskim raketama na francusku, egipatsku i grčku mornaricu, iako jako dobro opremljene, ne bi mogle izdržati i odbraniti masovniji napad unutar istočnog Mediterana, posebno Grčka i Egipat.
Razlog je što i Atmaca i SOM protubrodske rakete poduzimaju kompleksne „Sea skimming“ manevre izbjegavanja neprijateljske protuzračne odbrane.
Zbog toga je gotovo nemoguće efektivno zaustaviti masovniji napad ovim oružjem na otvorenom moru.
Uz sve ovo, danas je Turska u mogućnosti da proizvede domaće motore za helikoptere, bespilotne letjelice, krstareće-protubrodske rakete, taktičke balističke rakete i šire.
Zašto nad Turskom danas nije moguće izvršiti pomorsku invaziju?
Iako posjeduje veliku obalu u Mediteranu, pomorska invazija u ovom slučaju nije opcija. Međutim, u jednom ovakvom ratu turska mornarica i zračne snage bi vjerovatno izgubile većinu borbenih aviona i ratnih brodova. Još gore posljedice doživjela bi sama Grčka, koja bi pretrpjela najveći udarac.
Turska bi vjerovatno bila žrtva napada krstarećim raketama, koji bi tek djelomično mogla odbraniti. Francuska zračne snage, iako malobrojnije, generalno su modernije i naprednije u odnosu na turske, ali uz S-400 instaliran na turskim obalama, desetinama naprednih podmornica u vodama Mediterana, koje bi onemogućile francusku i egipatsku mornaricu da se približe obalama Turske, Francuskoj i Egptu bi ostalo puno opcija.
Egipat iako je prethodno kupio dva višenamjenska amfibijska broda klase Mistral od Francuske, nema adekvatnu mornaricu kojom bi mogao ostvariti ozbiljnu projekciju vojne sile van sopstvenih granica.
Egipatski Mistrali u ovom slučaju bila bi vrlo laka meta na otvorenom moru, jer Egipat na posjeduje razarače niti odgovarajuće fregate za protupodmorničku borbu i zračnu zaštitu.
Dok Turska ne bi imala izbora nego da se što je bolje moguće brani, za samu Francusku i Egipat jedan ovakav rat nosi “luksuz” koji nijedna država ne može priuštiti sebi.
Autor: F.T