Novoizabrani američki predsjednik Donald Trump često se u desničarskoj propagandi na Balkanu pominje kao jedini predsjednik koji “nije pokrenuo ni jedan rat” a prilično je rasprostranjeno mišljenje da bi njegov povratak u Bijelu kuću mogao donijeti mir u svijetu.
To naravno nije tačno, u novijoj istoriji Jimmy Carter (1977–1981) i aktuelni predsjednik Joe Biden takođe nisu napali ni jednu državu. Dalje, tačno je da se Trump tokom prvog mandata usmjerio na obračun sa “unutrašnjim neprijateljem ” dok je i na spoljnom planu drugačije birao protivnike koji su se uklapali u njegov ideološki okvir .
Tako je npr. obnovio sukob sa Iranom jednostranim povlačenjem iz nuklearnog sporazuma što su osudili evropski saveznici, vratio je sankcije komunističkoj Kubi koje je ukinuo Barak Obama.
Donald Trump je izjavio kako je on jedini predsjednički kandidatkoji može da obeća da će sprečiti treći svjetski rat, sposoban da spase SAD od demokrata “koji su za rat” i od “fanatika i glupaka” Republikanske partije.
– Prije nego uopće stignem u Ovalni ured, riješio bih katastrofalni rat između Rusije i Ukrajine. Bilo bi to riješeno brzo. Ne bi mi trebalo više od jednog dana. Tačno znam što reći i Zelenskom i Putinu, kazao je ranije Trump.
Kako je Trump rješavao sukobe u svjetu?
Kako bi sve to izgledalo najlakše je zaključiti iz primjera sirijskih Kurda koji su od početka rata u Siriji odigrali ključnu ulogu u pobjedi nad Islamskom državom Iraka i Levanta. Na sjeveru Sirije Kurdi su osnovali Rožavu – autonomni region gdje je ljevičarska vlast uvela značajna prava ženama ali su turskom predsjedniku Redžepu Tajpu Erdoganu već dugi niz godina predstavljali politički problem.
Turska je prvobitno izvršila invatziju na Afrin – izolovanu enklavu od ostatka Rožave koju su lako osvojili uz prećutnu saglasnost Trumpove administracije. Zatim je Eerdogan najavio da će napasti Kobane i druge pogranične gradove gdje su Kurdi vodili krvave bitke protiv ISIL-a.
Donald Trump je prethodno odlučio pročistiti teren za Erdoganovu invaziju povlačeći malobrojne sange SAD-a koji su sirijske Kurde okupljene u snage SDF uglavnom podržavale iz zraka.
Trumpova administracija je 6. oktobra 2019. naredila američkim trupama da se povuku iz sjeveroistočne Sirije, gdje su Sjedinjene Države ostavile na cjedilu svoje kurdske saveznike.
Vojna operacija Turske počela je 9. oktobra 2019. kada su turske zračne snage pokrenule zračne napade na pogranične gradove. Sukob je rezultirao raseljavanjem preko 300.000 ljudi i uzrokovao je smrt više od 70 civila u Siriji i 20 civila u Turskoj.
Kako je Trump objasnio povlačenje
Donald Trump izjavio je kako voli Kurde, ali i naglasio da oni nisu pomogli Amerikancima kod iskrcavanja u Normandiji.
“Potrošili smo vrlo mnogo novca za pomoć Kurdima, bilo za streljivo, oružje ili gotovinu. To znači da volimo Kurde”, zaključio je Trump.
Na pitanje o američkom povlačenju iz Sirije, gdje su Kurdi ostavljeni na milost i nemilost turskoj ofenzivi, te o mogućnosti da Amerikanci stvore savez s Kurdima, američki je predsjednik odgovorio da Kurdi “nisu pomogli” Sjedinjenim Državama tijekom Drugog svjetskog rata i iskrcavanja u Normandiji.
“Kurdi se bore za svoju zemlju, to trebate razumjeti”, objasnio je republikanski predsjednik, prenosi Hina.
Trump je rekao da se nada da će njegov turski kolega Recep Tayyip Erdogan koliko god je moguće “racionalno i humano” djelovati u Siriji.
“Djeluje li nepravedno, skupo će platiti. Ako se to dogodi, uništit ću njihovu ekonomiju”, upozorio je Trump.
15. Oktobra Američki predsjednik Donald Trump nametnuo j niz sankcija i udvostručio carine Turskoj zbog turskog napadana Kurde.
Isto tako, Trumpovo iznenadno povlačenje američkih snaga u Siriji također su kritizirali mnogi, uključujući bivše američko vojno osoblje, kao “ozbiljnu izdaju Kurda” kao i “katastrofalni udarac vjerodostojnosti SAD-a kao saveznika i ugledu Washingtona na svjetskoj sceni”, a jedan je novinar izjavio da je “ovo jedna od najgorih vanjskopolitičkih katastrofa SAD-a od rata u Iraku.
Dana 16. oktobra, Predstavnički dom Sjedinjenih Država, u rijetkim dvostranačkim glasanjima od 354 prema 60, “osudio” je povlačenje američkih trupa iz Sirije od strane predsjednika Trumpa, jer je, po mišljenju obje strane, “napuštao američke saveznike, potkopavao borbu protiv ISIS-a i podsticanja humanitarne katastrofe”.
Sporazum sa Talibanima
Američko povčačenje iz Afganistana u prvoj godini mandata Joe Bidena smatra se pravom spoljnopolitičkom katastrofom SAD-a ali je ono bilo samo realizacija međunarodnog sporazuma koji je Trumpova administracija potpisala sa Talibanima.
Sporazum o uspostavljanju mira u Afganistanu, poznatiji kao sporazum Sjedinjenih Država i talibana ili Sporazum iz Dohea, bio je mirovni sporazum koji su Sjedinjene Države i Talibani potpisali 29. februara 2020. u Kataru, kako bi se okončao do rata u Avganistanu 2001–2021.
O samom sporazumu za SAD je pregovarao Zalmay Khalilzad ispred Trumpove administracije i Abdul Ghani Baradar, talibanski vođa koji danas služi kao zamjenik premijera Afganistana.
Ssporazum Trumpa sa talibanima nije uključio tadašnju avganistansku vladu što je jedna od karakteristika Trumpovog odnosa prema saveznicima jer je po sličnom scenariju Kurde u Siriji ostavio na cjedilu pred napadom Turske.
Dogovor Trumpa sa talibanima, koji je također imao tajne anekse, bio je jedan od kritičnih događaja koji je izazvao kolaps Afganistanskih snaga nacionalne odbrane i sigurnosti (ANDSF).
Osjećaj napuštenosti od saveznika
Pridržavajući se uslova sporazuma, SAD su u prvoj godini Bidenovog mandata dramatično smanjile broj američkih vazdušnih napada, ostavljajući ANDSF bez ključnih prednosti u održavanju talibana na udaljenosti od najvažnijih centara i komunikacija.
To je rezultiralo “osjećajem napuštenosti unutar ANDSF-a i avganistanskog stanovništva” prema izvještaju Specijalnog generalnog inspektora za obnovu Afganistana (SIGAR). ANDSF je bio loše pripremljen da održi sigurnost nakon američkog povlačenja, što je omogućilo talibansku pobunu, a na kraju dovelo i do talibanskog preuzimanja Kabule 15. avgusta 2021. godine.
Sporazum je predvidio borbena ograničenja i za SAD i za talibane, i predviđa povlačenje svih snaga NATO-a iz Afganistana u zamjenu za talibanske obaveze u borbi protiv terorizma. SAD su pristale na početno smanjenje nivoa svojih snaga sa 13.000 na 8.600 u roku od 135 dana (tj. do jula 2020.), nakon čega slijedi potpuno povlačenje u roku od 14 mjeseci (tj. do 1. maja 2021.) ako talibani održe svoje obaveze.
Sjedinjene Države su se također obavezale da će zatvoriti pet vojnih baza u roku od 135 dana, i izrazile su svoj namjeru da okončaju ekonomske sankcije talibanima do 27. avgusta 2020. Sporazum su pozdravili Pakistan, Kina, Rusija i Indija, i jednoglasno ga je podržalo Vijeće sigurnosti UN-a.
Napadi pobunjenika na avganistanske snage sigurnosti, međutim, narasli su nakon sporazuma, sa hiljadama ubijenih.
Međutim, povlačenja prema sporazumu su nastavljena. Do januara 2021. u zemlji je ostalo samo 2.500 američkih vojnika, snage NATO-a su u potpunosti evakuisane do kraja tog ljeta. SAD su završile punu evakuaciju 30. avgusta 2021. godine, pošto su talibani silom preuzeli kontrolu nad zemljom.
Kritičari sporazuma su tvrdili da je tadašnja Trumpova administracija trebala smiriti talibane i ignorirati tadašnju avganistansku vladu zbog brzog povlačenja iz Afganistana.
Šta očekivati u novom mandatu
Ova dva primjera pokazuju kakva bi mogla biti politika novog američkog predsjednika u narednom mandatu sa već se predviđa da će se svoditi na napuštanje saveznika koji se “ne uklapaju u ideološki okvir” i jaču podršku liderima ekstremne desnice širom svijeta.
U novom mandatu očekuje se da Trump nastavi podršku Izraelu koju je bezrezerno davao jer su neprijatelj muslimani kojima i sam želi zabraniti ulazak u SAD. Sa druge strane očekuje se da Ukrajina bude ostavljena na cjedilu jer se “bori za demokratiju i brani zapadne vrijednosti” koje se ni samom Trumpu ne dopadaju.
Novidani.com