Muhamed Šefket – efendija Kurt, muftija tuzlanski, je na današnji dan, na Badnje veče uoči pravoslavnog Božića 1942. godine spasio hiljade tuzlanskih Srba od pokolja ustaša.
On je zajedno sa uglednim muslimanima intervenisao kod ustaških vlasti, koje su imale namjeru da se osvete zbog pogibije svojih vojnika kod Doboja tako što će spaliti crkvu u Tuzli, prepunu pravoslavnih vjernika na Badnju veče 1942.
NDH je imala Tajni ustaški odbor za istrebljenje Jevreja i Srba koji su imali namjeru da postave eksploziv i crkvu sa vjernicima dignu u zrak, a preostale Srbe protjeraju iz tuzlanske varoši.
Efendija Kurt je bio ovlašten da od njemačkih vlasti zatraži sprečavanje ovog čina kojeg su planirale ustaše. Efendija je uspio u namjeri, a Nijemci su po Tuzli lijepili plakate sa upozorenjem.
Nijemci su spriječili akciju i kazali da niko ne smije ugrožavati tuđe živote i oduzimati imovinu, a akciju su podržali i neki ugledni Hrvati iz Tuzle koji nisu podržavali ovakvu akciju ustaških vlasti.
Nakon toga je efendija Kurt otišao i u Zagreb da od poglavnika Ante Pavelića traži iste garancije. On ga nije primio, ali jeste jedan od njegovih ministara u vladi.
Efendija Kurt je uspio u svojoj nakani i Srbi iz Tuzle su preživjeli Badnje veče iako su planovi NDH bili drugačiji.
Kasnije su historičari kontekstualizirali ovaj događaj sa određene vremenske distance i pisali o efendijinom činu hrabrosti jer je i sam izložio svoj život opasnosti.